Ovaj intervju je prvi koji nije rađen u nekoj normalnoj prostoriji već u štalama na hipodromu, u nimalo fashion ambijentu, ali mojoj gošći to je sasvim uobičajeno i jedno od najdražih okruženja. Ovamo joj misli lete kada je na putu izvan Zagreba i svako jutro kada se probudi. Tu je sve smiruje, ovdje nema laži, patvorenih emocija, ovdje je sve jednostavno – koliko daješ toliko i primaš, sa životinjama nema muljanja. O emocijama inače ne troši puno riječi, neke stvari smatra treba zadržati za sebe.
Samosvjesna, hrabra i lijepa žena, koja točno zna što želi - što nije baš prečesta pojava, predana majka kćeri i sinu, diplomirana stomatologinja, dizajnerica interijera i sposobna poslovna žena. Godinama je živjela vani i stavljala djecu, odnosno obitelj u prvi plan, godinama je sav svoj ritam prilagođavala obitelji i onima koje voli te tek na kraju mislila na sebe.
U prošlost se ne voli vračati jer smatra da s razlogom ima naziv „prošlost“ u kojoj ionako nikada nije bila tipična žena nogometaša. Naučila je to što bi mnoge žene htjele – okrenuti prioritete, znati se pobrinuti za sebe i sebi ugoditi. Voli usrećiti ljude oko sebe, a osim što ne voli pričati o intimi, ne voli puno pričati ni o modi jer kaže moda je samo popratna stvar u njezinom životu. O svom poslu priča sa žarom i entuzijazmom, a o životinjama, pogotovo o konjima može satima, danima i zapravo sam svjedočila da o tome progovara iz nje prava beskrajna i bezuvjetna ljubav.
Vanja, obično te vidimo u glamuroznim izdanjima na događajima društvene scene a sada u potpuno sportskom izdanju no ti voliš istaknuti da je upravo ovo, a ne glamur tvoj svijet.
Točno. Ovo je definitivno moj svijet, mjesto na kojem provodim zaista mnogo vremena zapravo onoliko koliko mi dozvoljavaju obaveze jer svoju djecu na neki način još uvijek smatram „malima“ pa im kuham svakodnevno, a tu su još i poslovne obaveze. Ali dan započinjem baš ovdje, na hipodromu.
Otkud tolika ljubav prema konjima?
To je ljubav od malih nogu, nešto s čim se čovjek rodi. Netko je rođen da bude slikar, netko glazbenik, a meni su prva misao kad se ujutro probudim konji, trening i što sve moram napraviti pa stoga odmah gledam kakvo je vrijeme, kakva je prognoza i odlazim na hipodrom. Čitav moj život od ranog djetinjstva je povezan sa konjima. Kad odem na neko putovanje jedva čekam kada ću se vratiti upravo radi njih i bez njih si ne mogu zamisliti svoj život.
Tvoje jahanje nije samo hobby nego i profesionalno skačeš sa konjima, sudjeluješ na takmičenjima. Koja je najviša visina koju si preskočila s konjem i imaš li neku zadanu visinu koju bi htjela osvojiti?
Dosta sam kasno počela profesionalno skakati jer smo dugo živjeli vani, puno smo se selili, djeca su bila mala, okolnosti su bile teže. Sada je konačno moje vrijeme, djeca su velika, posvetila sam se sebi i svojoj ljubavi prema konjima no moram reći da mi visina skokova nije ono najbitnije. U principu na treninzima skačemo više, ali na turnirima do metar i trideset. Osjećam veliku odgovornost prema svojoj djeci i prema svom poslu a ti skokovi nisu bezopasni. Makar iskreno, ne događaju se padovi samo na velikim visinama, ponekad može biti gadan pad i na manjoj visini, ponekad je i do konja, ukratko ima često neočekivanih situacija.
Smijem li podragati tvog konja?
Slobodno i bez brige, on je umiljat i drag, uzvraća ljubav i ovo je jedini muškarac u kojeg imam beskrajno povjerenje i koji me nikad nije razočarao (smijeh). Da nas netko promatra sa strane vidio bih kako se mi mazimo, volimo, češkamo, masiramo, tepamo si, ma igramo se...
Nije te strah da te konj ozlijedi?
Strah je prisutan samo na turnirima. Tada osjećam odgovornost prije svega prema konju jer je relativno teško odrediti tu distancu kada ideš prema preponi s koje će se konj odraziti. Naime vrlo lako tu dođe do ozljeda konja a i nas jahača.
Kako se inače nosiš sa strahovima u životu?
Ranije je recimo bio prisutan strah od nekih životnih situacija i odluka ali s godinama čovjek svašta prođe, sazre , rješava nelagodu i shvati da su i ljepše i manje lijepe situacije samo sastavni dio života te da nema mjesta za strah.
Jesi li naučila djecu jahati?
Kćer je jahala ranije dok smo još živjeli u Njemačkoj i sada kad je završila fakultet u Italiji izrazila je želju da bi ponovo jahala ali samo na mom ljubimcu. Sin je probao i to sve tehnike u jednom danu te rekao „Hvala, probao sam, to bi bilo to“ (smijeh). On je više za kompjutere, takav je i fakultet upisao a kćer je više za prirodu i životinje.
Poznato je da se voliš zdravo hraniti i kvalitetno jesti...
Svakodnevno kuham i trudim se da je sve zdravo i svježe, znaju me kumice na placu a i u svim dućanima zdrave hrane. Prije hipodroma obavezno odem na plac i kupim svježe namirnice i volim kuhati. Djecu sam naučila da jedu zdravo i šaroliko pa su tu zobene kaše, proteinski shake - ovi, kineska i japanska hrana, domaći čušpajzi...
Ovaj outfit za hipodrom je sigurno jedan od tvojih najomiljenijih. Što još privatno voliš nositi i u čemu se osječaš najbolje?
U trapericama i nekoj majici. Imam i brdo trenirki u kojima mi je jako ugodno ali u zadnje vrijeme ipak radi posla ne mogu biti prečesto u takvom outfitu. Malo sam se kultivirala po tom pitanju upravo radi posla (smijeh).
Na modnim događajima te vidimo ipak pomno odjevenu i tu se vidi da pratiš modne trendove. Gdje najviše kupuješ odjeću i modne dodatke?
Kako smo dugo živjeli vani, nekako baš i nemam naviku kupovati u Hrvatskoj. Vani imam nekoliko svojih dućana i gradova gdje odem, kupujem i usput na putovanjima, također imam par web stranica preko kojih naručujem ako mi nešto hitno treba i to je način na koji kupujem. Ali to nije dio kojemu posvećujem puno vremena ili posebnu pažnju. Jednostavno imam oko koje voli da sve oko mene pa čak i detalji na konju i moj dom lijepo, estetski izgledaju.
Da li se tvoj stil odijevanja s godinama mijenjao?
Nikad nisam bila tipična žena nogometaša, nije mi bila jedina preokupacija kupovina brendirane robe, nisu me zanimali izlasci ni glamur. I prije i sada može me se vidjeti u trenirkama i jedino mi posao može diktirati promjenu odijevanja ali životne situacije prije i poslije ne.
Postoji li među tvojim stvarima neki predmet koji je dio povijesti odn. kojeg nisi maknula s vremenom?
Neke stvari sada već mogu dati kćerki, kojoj je i inače otvoren moj ormar a puno toga zapravo podijelim meni dragim ljudima. Jako volim usrećiti ljude oko sebe.
Budući ujutro žuriš na hipodrom pretpostavljam da su tvoji jutarnji rituali kratki?
Nisam baš klasični ženski tip koji se ujutro puno i dugo tracka, pa da dugo biram odjeću , sređujem frizuru... Često i opranu kosu odmah svežem u rep jer idem na hipodrom naravno. Poznato je da su konji terapeutske životinje i ja sa njima uživam u svakom slobodnom trenutku više nego ispred ogledala.
Kojim poslom se trenutačno baviš? Neko vrijeme su bili aktualni interijeri...
Interijeri su još uvijek prisutni na neki način ali su mi sada više kao hobby i to odradim nekako usput. Više sam se okrenula distribuciji dviju projekata i to na globalnoj razini koji su povezani sa medicinom. U tome sam se baš našla.
Spomenula si medicinu, opet nešto vezano uz zdravlje. U tvom životu općenito su prisutni priroda životinje, zdrava hrana, posao vezan uz zdravlje...
Završila sam stomatologiju pa su znanje i svijest o zdravlju te koliko je to važno za nas jako dugo u meni. Čak sam se već dok sam išla na fakultet zdravo hranila i pazila šte se jede, kad se jede. Vjerujem kako su se i iz tog razloga ta dva projekta morala desiti u mom životu, dakle baš zato jer su vezana uz zdravlje i to na jednoj globalnoj razini.
Pretpostavljam da onda koristiš i prirodnu kozmetiku?
Naravno. Odavno ne kupujem kozmetiku u parfumerijama jer sam shvatila koliko je u njoj kemije. Imam svoju kemičarku koja mi složi ulje, kremu i koristim Biomedis kozmetiku sa zeolitom - to je projekt na kojem i ja radim. To je potpuno prirodna kozmetika koja mi savršeno odgovara.
Uz sve stigneš i pisati. Pisala si i o tome kako prezireš laž koja je sveprisutna danas. Što nam se to događa?
Da, laž je nažalost sveprisutna u današnjici...počevši naprimjer od bakica na placu koje i ono što nije prodaju pod domaće, pa do međusobnih odnosa u prijateljstvu, na poslu, lažu se partneri u vezama i brakovima. Fascinira me zašto ljudi toliko lažu, otkud tolika potreba za tim. Ja nisam tako odgajana i takvi mi uvjeti ne odgovaraju pa se zato povučem među svoje životinje . Ovdje živi iskrenost i svi akteri ove priče su iskreni.
Da li bi htjela napisati knjigu?
Ovo me još nitko nikada nije pitao. Bilo je doduše pitanja da li bih pisala o životu prije i poslije braka ali ne mislim da bih netko trebao čitati što sam ja proživjela što lijepog ili manje lijepog. I danas ne shvaćam interes medija za mene te smatram da svatko treba imati svoj dio intime koji je samo njegov.
A gdje je po tebi nestala ljubav u svijetu u kojem je sve više površnosti i kojem u vezama ne žele obaveze?
Ritam današnjice je takav da svatko gleda uglavnom sebe, brine za svoj kutak i ima svoj život. Brakovi danas uglavnom nisu onakvi kakve su imali naši roditelji, odn. barem moji, dakle da su prisutni i povjerenje i bliskost. Teško je više vidjeti brak i zajednicu na kakvu smo mi navikli.
Kako bi u par riječi sažela svoju životnu filozofiju?
Družite se sa životinjama (smijeh)jer su najiskrenije! Nakon 17 godina braka jednostavno sam se odlučila posvetiti više sebi, životinjama koje volim, dakle sportu kojemu se ranije nisam mogla jer je uvijek bio u drugom planu. Sve sam okrenula i presložila prioritete pa ako me netko prihvaća takvu dobro, a ako ne ... ne opterećujem se s tim jer sam došla do zaključka da je u životu najvažnije imati svoj mir.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.