Da se djecu pita, svijet bi bio pun liječnika, astronauta, filmskih glumaca, pisaca, manekenki i modela, uz ponekog vozača formule 1 i pilota. Jednako će se tako većina dječaka željeti oženiti visokom vitkom plavušom, a djevojčice "visokim, tamnim muškarcem". Kovanje velikih planova za budući život i zamišljanje situacija u kojima bismo se voljeli naći neraskidiv je dio odrastanja.
I što smo mlađi, snovi su veći, možda baš zato da kompenziraju našu "sitnu građu" u odnosu prema "velikom" svijetu. S vremenom će se većina tih snova ispuhati kao balon zaboravljen u kutu sobe jer nikad i nisu bili odraz stvarnih nastojanja niti išta više od zanimljiva prikaza. Za takvim snovima i ne treba žaliti. A većina ih je takva, samo vizije iza kojih nema ideje o tome što taj posao ili želja zapravo nose sa sobom.
Ali jedno je sigurno. Snovi i želje su smjerokaz koji nas upućuje na to u kojem smjeru poći i vidjeti što nas čeka na tom putovanju. U tom smislu od želja ne treba nikada odustati. Iako se može činiti da je odstupanje od snova odustajanje, zapravo je bolje razmišljati o tome kao o procesu odrastanja, kažu psiholozi, u sklopu kojeg postajemo svjesni što bi ostvarivanje nekog sna zahtijevalo od nas, pa u hodu shvatimo da to i nije za nas.
No tako je u idealnom svijetu, onom gdje sami sa sobom razmišljamo i odlučujemo o svojoj budućnosti. Kulturološko naslijeđe i obiteljska očekivanja mogu zakomplicirati naša nastojanja te nas postaviti pred prevelika i opterećujuća očekivanja. Takva su podjednako očekivanja od nas na privatnom i na poslovnom planu. Katkad su obiteljska očekivanja toliko duboko utisnuta u podsvijest tijekom odrastanja da je teško razlučiti što sami želite. A tada je najvažnije predahnuti i poslušati instinkt: čemu se veselite, što vas razgali svaki put, u čemu uživate i tko je taj koji vam natjera srce da brže kuca.
Važno je imati kriterije i omeđiti ciljeve planovima koji vode do njih. Podrediti sve nekom cilju i postići ga, može biti uspjeh, ali i razočaravajuće iskustvo jer se može ustanoviti da ste platili previsoku cijenu ili da taj cilj i nije onakav kakvim ste ga razmišljali. Je li to onda uspjeh! Ako nije, što onda jest? Psiholozi ističu kao velik problem današnjih ljudi to da mnogo dobrih stvari uzimaju zdravo za gotovo. Dobar posao, dobar brak, zdravu djecu, krov nad glavom... sve stvari koje se čine kao svakodnevne, mnogima su nedostižne, a vama su dane.
Mnogo je ljudi koji bi se mijenjali s vama za svaku od njih, pa stoga trebate biti i zahvalni. Relativiziranju uspjeha mnogo pridonose mediji, upozorava psiholog Thomas G. Plante, koji nam ne prestaju plasirati priče o "iznimnim ljudima" koji su postigli "nevjerojatan" uspjeh.
Stalno uspoređivanje s drugima, uspješnijima, bogatijima, slavnijima, sretnijima..., koje vam se nameće na svakom koraku, pridonosi osjećaju manje vrijednosti i neuspješnosti bez obzira na postignuto. U trenutku kad spoznate što vas ispunjava zadovoljstvom, naći ćete i zadovoljstvo u trenutku u kojem živite. Život ispunjen ljubavlju i smislom, kaže Plante, zove se uspješan život i za to ne trebate ispuniti snove iz mladosti jer ste ostvarili i više od toga.
Magazin SuperMila pratite na Facebooku.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.