Poznajte li nekoga tko će vem ležerno reći da ne mari za to hoće li pogriješiti i da opušteno korača kroz život? Vjerojatnije je da će većina izjaviti da se užasavaju pogreške, a mnogima taj strah čak i blokira neke aktivnosti i sputava ih pri donošenju životnih odluka. No, ako možemo vjerovati psiholozima, jako griješimo kad tako mislimo jer, pokazalo se, više nas privlače nesavršenosti nego ono što je bliže besprijekornom.
Oni koji “nikad ne griješe”, uvijek uzimaju na vrijeme u obzir sve okolnosti kako bi izbjegli pogrešku, doživljavaju se kao manje privlačni i manje zanimljivi od onih koji si dopuštaju povremeno poneki posrtaj.
“Brljanje” privlači ljude jer nas prikazuje u ljudskijem svjetlu. “Savršenstvo” se pak doživljava kao hladno i distancirano te nije privlačno. Kako ta teorija funkcionira u stvarnom životu provjerio je psiholog Elliot Aronson. Tražio je od ispitanika da slušaju snimke ljudi koji na kvizu odgovaraju na pitanja dok usput piju kavu. U jednom se trenutku moglo čuti kako jedan sudionik kviza prolije kavu i šalica glasno zazveči pri udaru u tanjurić, što je sasvim sigurno bio neugodan trenutak za tog čovjeka. Kad su se zbrojili odgovori ispitanika, pokazalo se da im se najviše sviđao upravo onaj koji je prolio kavu. Dakle, osjetljivi smo na ljudske posrtaje dok nas savršenstva odbijaju ili su nam, u najmanju ruku, nezanimljiva. Sve to treba pokazati da se ne moramo bojati biti ljudi pa čak možemo u određenim situacijama iskoristiti to da bismo se više svidjeli drugima.
To međutim ne znači da možete ići svijetom zalijevajući ljude kavom, rasipajući dokumente oko sebe i posrćući preko svake stube ili neke druge prepreke koja nam se isprijeći. Da bi se netko tko griješi mogao percipirati kao privlačniji, mora biti dokazano i sposoban na području u kojem djeluje. Prihvaćanje nesavršenosti je, piše Ellen Langer, profesorica psihologije s Harvarda, također vrsta umjetnosti. U kreativnom pisanju i umjetničkom izražavanju “pogreške” jako pridonose zanimljivosti djela. Za razliku od toga sag izrađen strojno ili ručno neće nam biti pretjerano zanimljiv osim same činjenice da je napravljen na jedan odnosno na drugi način. Ali zato slikar može pogriješiti slikajući i umjesto da prekrije ili ispravi nekako tu pogrešku umješno je može uključiti u cjelinu djela. Pitate li poslije promatrače sviđa li im se više djelo koja je savršeno napravljeno od početka do kraja ili ono s maštovito uključenom pogreškom, većina će se opredijeliti za drugo.
Ljepota je, pokazalo se još jednom, u zamrljanom, u nepredviđenoj pukotini u nesavršenoj liniji. To je i metafora života: ma koliko ga precizno zamišljali i zacrtavali on uzima neki svoj tijek i često nas iznenadi nepredviđenostima, nečim što nismo očekivali ali je svakako nadmašilo naša očekivanja. Zato, dopustite si pogrešku i pogledajte što će vam donijeti. U najmanju ruku, ništa se strašno neće dogoditi.
Roman "Posljednja žrtva" potražite u prodaji na svim kioscima i na mondo.hr za samo 49,90 kn.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.