Neki dan se naš razgovor sveo na to ‘tko više pati i ‘tko je više zakinut u našem odnosu. Iako je početna ideja razgovora bila da razriješimo probleme i povratimo bliskost i strast, na kraju se sve svelo na izbacivanje frustracije zbog onog što jedan drugome pretjerano činimo ili što uopće ne činimo i završili smo u svađi. Svađa se svela na uzajamno optuživanje, a ta je svojevrsna opsjednutost optuživanjem samo još više pojačavala ton, dinamiku i intenzitet svađe.
Pitaš me kakav mi je bio dan, a onda me ni ne slušaš niti ne čuješ.. kada ja tebe nešto pitam, odgovaraš mi polunervozno, kao da sam postavio pogrešno pitanje. Ljubav o kojoj pričaš samo je u slovima, kada mi se obraćaš zvučiš potpuno drugačije.
Frcale su optužbe čas sa jedne, čas sa druge strane. Pitanje jesmo li se uopće čuli, ili smo se pomalo natjecali tko će kome dokazati da je upravo on najzakinutiji, najpovrijeđeniji. I tako je na kraju ostao visiti onaj glupav osjećaj u zraku. Osjećaj da ništa i nitko ne valja, a ponajviše ja sama i zbog toga smo se i jedan i drugi izašli iz razgovora osjećajući se prilično loše.
Kažu da je svađa dobra za odnos, a onda se nađemo u situaciji gdje bismo se nakon takve svađe udaljili jedan od drugoga na sigurno mjesto i tamo ostali, jer je tamo bolje i mirnije. Racionalno znamo da je potrebno razjasniti problem i zajedno sa partnerom doći do rješenja, no ne znamo ( ili još gore ne želimo) naći put za natrag. Svjesni kako on nije jednostavan, i kako je lakše ostati u svađi i svom viđenju situacije. I što ako birajući taj put, načinimo rupu između nas dvoje. Rupu koja se poput onih neželjenih virusa širi zapanjujućom brzinom i tvori i nudi nepremostiv jaz, koji svakim danom biva sve veći i veći. I kako biva veći, tako se sve teže i teže vratiti na ono mjesto od kuda smo krenuli...
Pa i kada bismo znali i mogli razjasniti situaciju i otvoriti put ka rješenju čini se da češće posrnemo u razmišljanje: Nisam tu da udovoljavam nečijim potrebama. Čini se da smo danas postali pravi majstori za reći ne. Jako dobro znamo zaštiti svoj vlastiti teritorij, zaboravljajući pri tom kako je odustajanje ili pasivnost u razgovoru, ili izostajanje uključenosti u rješavanje problema, ma koliko neugodno to bilo, znak nedostatka angažiranosti prvenstveno za sebe i vlastiti život.
Strastveni razgovor, svađa tj. konflikt je katkad neminovan, često i poželjan. Za takav, konstruktivan konflikt potrebno je da parovi imaju siguran kontekst u kojem im je dozvoljeno i da se posvađaju i da izglade sukob. Ako nemaju takav kontekst, pa je sa svakom svađom njihova veza ugrožena, bit će manje spremni svađati se, manje spremni uopće ukazati na bilo koju smetnju, a na kraju i manje spremni da izglade sukobe, a sve više da se suzdrže od stvari koje ih muče.
A suzdržanost od svađe ugrožava bliskost i ukazuje na nedostatak kvalitete u odnosu. Jer ako ti je stalo reći češ mi, reći ćeš mi bez optuživanja. Prije nego to nešto naraste, ukiseli se i usmrdi. Prije nego što se zauvijek odvojimo svak na svojoj strani. Ponekad se u partnerskom odnosu ponašamo kao da smo podstanari. Ne sviđa nam se boja na zidovima, ali ne želim uložiti vrijeme i novac u promjenu, jer ćemo se možda uskoro iseliti. Jednostavno nije vrijedno ulaganja. To ukazuje na nedostatak vlastite uključenosti u svoj život.
Biti uključen i angažiran u svoj život znači i biti spreman na razgovor. Jedan od faktora neuspjeha partnerskih odnosa je nespremnost na razgovor, osobito na kraju dana . Ovdje se ne računaju razgovori kojima je jedina svrha uzajamno optuživanje, razgovori sa pola uha tj. jednostrani monolozi, već razgovor koji ima za cilj ostanak u dobrom odnosu i dobrom osjećanju. Razgovori u kojima otvoreno iznosimo vlastita osjećanja i razmišljanja, u kojima razjašnjavamo problem i zajednički tražimo rješenje.
''Pričaj mi o svom danu'', inzistirao bi moj muž uvijek, iako bih bila mrtva umorna i nikako mi se nije dalo ponovno prebirati po 'napornom' danu. No, dijeliti pojedinosti o danu, naročito ako smo ga on i ja proveli odvojeno je neprocjenjivo. To je ono što nas ponovno spaja i približava. Približava tamo gdje bismo trebali izabrati završiti dan, u životodavnom zagrljaju, zajedno u krevetu.
Jer ima li boljeg i prirodnijeg načina za sretan brak i odnos nego otići zadovoljni u krevet, zajedno. Tako da ništa ne ostane neriješeno prije spavanja. Ne ostavljati ništa preko noći. Ne ići posvađani u krevet. Ili, ako ste posvađani u krevetu, onda ne zaspati dok ne izgladiti stvari između vas.
“Znaš ono što si rekla neki dan, za ono dvoje koje nikad nisu zaspali da nisu riješili. Kako ti taj pravac zvuči!?'', pita me on u trenutku kad sam zaglavljeno stajala u svađi u koju smo netom prije ušli. Kako je on to izgovorio, tako se i u meni nešto pomaklo.
I upravo tada osvještavam kako ljubav često nije samo osjećaj zaljubljenosti ili zaluđenosti. Ljubav je najčešće svjestan odabir. Odabir u kojem znamo da uvijek postoje barem dva puta. Put svađe i put ljubavi. Odabir u kojem znamo da i jedan i drugi imamo nedostatke, no odabir da se sa nesavršenostima drugog nosimo ljubazno, a ne oštro, odabir da ćemo za drugu osobu učiniti da se osjeća posebno, pa čak i kada svoje želje ili porive stavimo po strani, uživati sreću zbog partnerove sreće.
I odlučujem krenuti u tom pravcu i reći mu koliko ga želim i volim. Žao mi je, kažem mu i krećemo u razgovor sa drugačijim stavom. Razgovor u kojem postoje trenuci kada jedno drugo pažljivo slušamo i kada se čujemo. Razgovor u kojem na kraju zajednički odlučujemo kako nikada više nećemo niti ljubav niti jedno drugo uzimati zdravo za gotovo. Razgovor. Pravi bračni razgovor.
Zar već brak sam po sebi nije prilika da jedno drugome činimo radost. Da posvećujemo pozornost onome što volimo kod drugog, da popuštamo jedno drugome i kad nam se sklonosti razlikuju, da smišljamo ljupka iznenađenja jedan drugome, da reagiramo kada sve to izostane, a onda u smiraj dana, da zagrljeni zaspimo vodeći ljubav. Pa čak i nakon svađe. ( Tada bude još i bolje!)
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.