Stars 24. studenoga 2017.

'Tragedija' Tamare Ecclestone

Getty/Guliver.

Kao zadnji papak sam kliknula na članak, jer sam, iskreno pomislila, da je nešto bilo starom. Kad ono...

...kći joj kreće u vrtić. Prvo sam bila ljuta, jer ja isto klikam na sve, ali kad sam malo razmislila o tome, nije novinar uopće u krivu. To vjerojatno i jest najveća drama danas u životu Tamare Ecclestone. Nekog govora je u tome da će malenu tražiti da si obriše dupence sama, nakon velike nužde, a dijete nije na to spremno. I bogati plaču...
Nije Tamara Ecclestone sama u ovome, njoj je grah tako pao, pa ima live kamere oko sebe, pa mi sve to saznamo, ali, danas jest malo otišlo k vragu to titranje nad klincima. Ne čini ti se?  Okej, da, ja nisam baš imala najveću tragediju u životu jer sam pomislila da će si mali morati sam brisati dupe jednom kada ode u vrtić, valjda to dođe s financijskim stanjem na računu, ne znam. A i kada klinac ima 3 godine i 9 mjeseci, toliko se veseli što ide u dječji kolektiv, da te ništa ne brine. Dovoljno je vidjeti osmijeh na licu. Možda da gospodična makne fokus sa svojih osjećaja, možda bi vidjela osmijeh i na licu malene. Tko zna, što bi se desilo, kada bi maknuli fokus sa svojih osjećaja i sa svojih strahova. 

 | Autor: Getty/Guliver Getty/Guliver
Neću uspoređivati vrijeme kada smo mi bili mali, odrastali tamo osamdesetih godina, na asfaltu ispred kuće, u cjelodnevnoj akciji, jer, puno je faktora. Za početak, nagomilao se broj automobila, na primjer, a i prema viđenom, nekima ništa nije sveto, pa ni zebra, ni ljudi koji hodaju preko nje. Nakon vijesti o nesreći iz Samobora, opet sam držala prodiku klincu 15 minuta kako se ponaša na zebri (iako se ponaša u redu, utjerala sam mu dodatni strah u kosti). 
Kad smo kod drugih vremena, nisam sigurna je li pedofila danas više ili manje nego osamdesetih, koliko je Internet svima nama otvorio oči kada je predostrožnost u pitanju. Paradoksalno, Internet nam je podario još i tonu onih drugih, klik pedofila, a neki roditelji više trepere kada je dijete u parku, nego kada je samo na društvenoj mreži.
Isto je i s tom nekom agresijom među klincima – ne znam, ali ja se ne sjećam premlaćivanja po školama u svoje doba. Možda smo mi samo bili mirna generacija…  Faktora je puno, sasvim prirodno. Svijet je evoluirao. A informacije su se ustostručile. 
Nedavno sam pričala s prijateljicama o tome, koliko roditelji, djede i bake trepere nad klincima, koliko misle da im olakšavaju, a ustvari im otežavaju. Učimo klince da će uvijek netko biti iza njih i provjeravati ih, pa gdje im ostavljamo prostor za greške na kojima će učiti?   | Autor: Getty/Guliver Getty/Guliver

Djeca su danas puno nesamostalnija nego prije. Vidim ja po svom. Koliko je taj navikao na manevar vrćenja oko prsta djedova i baka, znam, kada sam ured u gradu zamijenila onim u stanu u kojem živim. Bakica, njegova, je prije za njim išla i provjeravala torbu da li je sve spremio, kao kobac gledala svako slovo koje je napisao u zadaći, ispitivala ga o školi do zadnjih detalja… mali nije imao ni potrebe za razmišljanjem. Znao je da će drugi misliti o svemu o čemu se njemu u tom trenutku ne da. No, kao i svugdje, i ovdje je došla maca na vratanca. Imam osjećaj da se sa mnom ponovo uči živjeti i funkcionirati. Opet, čija je greška? Moja.
Uopće neću misliti na trenutak kada mi kaže jednom da ide van, sam u svijet, noćni život ili nešto treće. Svakakve scenarije imam u glavi (radi dostupnosti informacija, jasno), a teorije kojima ću ga zaštititi se protežu od sredstava za praćenje do fizičkih osoba koje će ih pratiti sa sigurne udaljenosti. 
 | Autor: Mario Poje Mario Poje
No istina je ta, da kada dođe taj trenutak, baš kao što je došao prvi dan vrtića, prvi dan škole, prvi odlazak s dečkima u park, prvi samostalni odlazak biciklom na njemački, sve prvo što je napravio… tako će i prvi izlazak doći i proći. Baš kao što je i nama došao i prošao. Jedino što možemo je nadati se da smo u njih usadili sve što smo mogli, da smo najiskrenije pričali s njima o svemu što se događa u svijetu, ucementirali granicu dobrog i zla, upoznali ih s drugačijima od sebe, od njih, od svega što su gledali cijeli svoj život… i pustiti. Vidjeti u što će se razviti naši maleni ljudi, koje smo tretirali i zalijevali s toliko ljubavi i pusa. 
A ako imate sreću pa su i djed i baka živi, i brinu o unucima, neka rade ono u čemu su najbolji. Nemojte kao ja biti tvrdi, pa tek onda shvatiti. Oni neka razmaze i uče o životu kroz ljubav, a na nama roditeljima je da im damo hrabrosti za samostalnost. Sa svim ostalim uputama. Pa i kako se briše dupe poslije nužde broj 2.   

Komentari 0