Stjepan Hundić: ''Odijevanje je oblik izražavanja poštovanja''

Jedan od tvojih posljednjih projekata je Fantastic Zagreb, festival žanrovskog filma. Kako je krenuo projekt i kako je uopće došlo do te ideje?

Fantastic je oduvijek bio jedan od festivala koji sam htio raditi zato što smo oduvijek volio žanrovski film. Kako smo radili Libertas u Dubrovniku, nije bilo mjesta ni vremena za realizaciju ideje. Međutim, nakon određenog vremena sam došao do zaključka da više nema smisla samo to planirati, nego smo krenuli u akciju i tako je 'nulti' Fantastic nastao u roku od dva mjeseca. Jedan od razloga je to što je u Zagrebu već tada bilo nekih 8-10 festivala, u Hrvatskoj oko 80, ali ni jedan nije bio žanrovski. I tako je nastao Fantastic kao festival žanrovskog filma.

Marko Prpić/ PIXSELL Kakva je posjećenost Fantastica s obzirom da se radi o žanrovskim filmovima?

Posjećenost je dobra i jako mi je drago što općenito u Zagrebu ima toliko festivala i događanja. Doslovno se svaki dan nešto događa i smatram da je to vrlo pozitivna stvar. Negativno je što ima jako puno toga u ponudi i čovjek ne stigne na sve što bi želio, a da ne spominjem novac. Uostalom, konkurencija te tjera da se i sam bolje i više trudiš oko svojih projekata.

Tomislav Miletić/Pixsell Napisao si tri knjige. Imaš li u planu nešto novo?

Pa ne bih rekao da su to bile knjige, prije kompilacije intervjua s poznatima iz svijeta filma, a zadnja je bila prije nešto više od 10 godina. Meni je to bilo jedno dobro iskustvo jer se pokazao interes za takvu tematiku, ali kod nas se slabo kupuju knjige i jednostavno sumnjam da ću ponovno krenuti u tom smjeru. Ali pozitivan trend je što mladi danas sve više čitaju i to mi je jako drago. Planiram ponovno pisati, ali su u pitanju druge ideje za koje treba vremena i najvjerojatnije ću to napraviti izvan Hrvatske. Ideja kombinira film, putovanja i hranu, dakle moje tri velike strasti.

Tomislav Miletić/Pixsell Često spominješ kako su film, hrana i putovanja tvoje tri strasti. Imaš li možda omiljenu destinaciju za putovanja?

Nemam omiljenu, ali ih se na puno uvijek rado vraćam. Primjerice, Hong kong, Istanbul, Toronto, Berlin koji mi je možda i najdraži grad. Ima puno mjesta na kojima se ugodno osjećam, ali sva ta putovanja su meni otkrivanje nečeg novoga. Nisam klasični turist koji ide u organiziranim turama, već sve krenem sam. Od najzabačenijih ulica gdje nađem restorane u kojima se najfinije jede, pa do klubova i trgovina. To je čisti užitak u putovanjima. Dolazak na neko novo mjesto, upoznavanje kulture i načina života kakav ljudi u tim zemljama zaista vode, a ne kako je turistički predstavljeno. Svaki element putovanja od arhitekture, pa do hrane me podjednako privlače jer se osjećam bogatije kada svaki puta vidim nešto novo.

Kada bi morao birati između filma, putovanja i hrane - što bi odabrao kao najbitniju stvar?

Teško da bih mogao išta od nabrojanoga. Hrana i flim su mi definitivno najveće strasti u životu, ali to su dva potpuno drugačija područja. Imam sreće da sve tri stvari mogu kombinirati. Putujem na filmske festivale i isprobavam najbolju hranu. Radim posao koji zaista volim i ujedno mi se pruža da uživam i u ostalim stvarima koje su mi prioriteti i ne mogu se požaliti.

Marko Prpić/ PIXSELL S obzirom da si osnovao žanrovski festival, za koji bi žanr mogao reći da je tebi omiljen?

Teško je odgovoriti na to jer su neke stvari naprosto neusporedive. Naravno da postoje neki žanrovi koje više preferiram. Ne može se uspoređivati npr. Alien s Manhattanom, Kafka i Tolkien, to su različiti svjetovi i fascinantno mi je kada netko kaže to je bolje od toga. Općenito gledajući, više preferiram SF, triler i nekakvu dobru avanturu od mjuzikla. Ali to ne znači da mi Pjevajmo na kiši nije bolji od masu SF filmova.

Koji je zadnji film koji je na tebe ostavio snažan dojam?

Zadnji koji me se dojmio je Adelin život koji je dobio Zlatnu palmu u Cannesu. Kada pročitaš o čemu se radi, misliš ok, trosatna lezbijska francuska drama i nije ti baš. I onda pogledaš film i ostaneš doslovno paf. To je primjer filma kako uopće nije bitna priča, tema, ništa, bitan je tekst, glumci i režiser.

Imaš li neki prijedlog za čitatelje dok su još ne godišnjem, što bi mogli pogledati?

Ljudi ljeti radije gledaju nešto lagano, ali ja sam zbog poslovnih obaveza tek sada uspio pogledati sve epizode Igre prijestolja koje su do sada izašle. I to je tako dobro da preporučam da se obavezno pogleda. Produkcijski je izvrsno odrađeno i općenito je vrlo hrabar projekt za jednu televizijsku kuću. Od filmova svakako već spomenuti Adelin život, a od klasika koji se uvijek mogu gledati King Kong iz 1933. i Rosemaryna beba, žanrovski, ali klasika.

Kakvu ulogu ima moda u tvom životu?

Moda ne u smislu da sada suludo pratim trendove, ali sigurno neću izaći uz kuće da samo nabacam odjeću na sebe. Rijetko kada se dogodi da odem na put, a da ne posjetim par dućana i ne kupim neki lijepi komad. Volim se lijepo obući, pristojno i nadam se da imam stila. Ne mogu se osjećati dobro, ako sam ne smatram da nema smisla kako izgledam. Nije da sam lud za modom, ali ako vidim neku zgodnu kombinaciju u nekom časopisu pomislim da bi to bilo zgodno imati. Mislim da je to također i jedan oblik izražavanja poštivanja prema ljudima. Kada otvaraš festival,  ideš u operu i slično, moraš poštivati to društvo i te ljude.

Marko Prpić/ PIXSELL Koristiš li neke kozmetičke proizvode?

Za muškarca možda više nego uobićajeno, ali imam osjetljivu kožu i dosta su mi važne kreme za lice i specijalno mlijeko za tijelo i dobar parfem. Dosta pazim što kupujem, upravo zbog osjetljivije kože, ali moram priznati da mi je i gušt da je krema malo kvalitetnija i bolja. Nije mi problem platiti malo više za nešto što smatram kvalitetnim. Nemam neke specijalne brendove koje koristim, jednostavno koristim ono za što osjetim da mi paše koži.

Planovi za budućnost?

Planiram organizirati jedan festival u Istri gdje bih spojio film i gastronomiju. Istra je idealna lokacija za takav mediteranski hedonizam gdje bi se istinski moglo uživati u hrani i filmu, posebice u ljetnim danima. Imam dosta projekata na papiru, ali je problem pronaći i ljude, ali i financije. Trenutno radim s kolegom na prvom filmu, još malo pa je gotovo, ali to sve zahtijeva vremena i žrtvovanja.

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...