Zašto su ovo najmirniji blagdani koje sam ikad imala

Ove godine sam odlučila klinca odlijepiti od hrvatskog, prazničnog načina, i odvesti ga u zemlju gdje se još uvijek vrednuju prave vrijednosti i duh Božića kakav je zamišljen. Ja ne pričam o odlasku na mise, i slično, mi nismo ti ljudi, ali volimo vjeru. A najviše od svega volimo vjeru u ljude i pravo, izgleda, endemsko – ljudsko ponašanje. Iz masovnog konzumerizma, milijardi neonskih (ružnih) lampica, tisuću i jednog identičnog štanda s ispodprosječnim kobasicama u poluzamrznutim pecivima, fritulama u nutelli razrijeđenoj uljem, iz tone kućica od kojih više ne vidiš predivni grad, mi smo odlučili pobjeći u mir u jedan od turističkih dragulja Europe – Salzburg (moj pik spas za bijeg iz ove zemlje).

Getty/Guliver
Salzburške adventske kućice prodaju autentične proizvode; ručno rađene poklone, ukrase za dom i bor, a mirisi tradicionalnih delikatesa i zalogaja šire se starim gradom. Ne jedu se tamo kobasice na posteljicama od ničega, osim od možda zelja, i nisam vidjela nijedne fritule, a bome ni germknedle, a o kineskom asortimanu naručenom preko interneta i nagurano na štandove neću ni početi. Austrijancima je to ispod časti, uz sve što sami mogu proizvesti i napraviti. 
Znala sam da se nedjeljom ne radi – njihova pravila su jasna, nedjelja je pošteno financijski nadoknađena ljudima koji rade u sektorima turizma i prodaje. To što je Badnjak u nedjelju, samo još poskupljuje cijelu priču – ne plaća se samo rad nedjeljom, već dodatno i blagdanska satnica. A ta satnica nije vrijedna odvajanja prodavača od njihovih najmilijih. Zna se što predstavlja Božić. Zna se što predstavlja nedjelja.  

Getty/Guliver
Na Badnjak, u 17h sve staje. Svaka do zadnje adventske kućice se zatvore. Ljudi idu kućama, jer… Badnjak je! Na televiziji počinje prijenos iz kapelice u kojoj je nastala 'Tiha noć, sveta noć', pali se tamjan, ljudi se okupljaju oko blagdanskog stola i uživaju u zajedničkom vremenu, slažući poklone ispod bora. Kada smo se vraćali u hotel, mali i ja, na autocesti smo bili jedni auto u svih 5 traka. Mi i još jedan auto iz suprotnog smjera. U hotelčiću nije bilo nikoga na recepciji, znali smo da je Badnjak i da sve što trebamo, moramo osigurati prije nego zazvoni 17h. A osigurali smo potrebno na benzinskoj koja je radila do 14h.

Getty/Guliver
Drugi dan Božića, otišli smo u Hallstatt – najljepše selo u kojem sam ikada bila. To je ono selo koje je toliko oduševilo Kineze da su si napravili repliku u svojoj zemlji. Količina turista koji dolaze iz te zemlje je nevjerojatna. Na desetke buseva pristiže u to mjesto. No opet, to se ne osjeti radi perfektne regulacije prometa na jednoj jedinoj ulici koja ide kroz taj grad. I opet, Božić je, tona turista se ovuda muva i slika sve što stigne, a rade dva dućančića sa suvenirima, strateški pozicionirani jedan u odnosu na drugog, radi jedan kafić i jedan restoran od hotela. Ljudi uživaju u scenografiji mjesta koje izgleda kao da je iz bajke. Dok sam onuda hodala, zamišljala sam takvo selo u hrvatskoj režiji turističke ponude – sve radi, svi prodaju isto, i ne može se proći od prometnih blokada koju stvaraju automobili i negobog takva količina autobusa puna Kineza...

Getty/Guliver
Bio je ovo najmiriniji Božić koji sam doživjela. Najmirniji vikend i najmirniji praznici, otkad pamtim za sebe. Jasno, na nama samima je da prigrlimo načine i tradicije kako tko želi, pa tako je i na nama samima hoćemo li obavljati manijakalne shoppinge nedjeljama ili onda kada su blagdani. Ali kada je pravilo isto za sve, svi se prilagode. Turizam u Austriji cvjeta svake godine, i ne ovisi o nedjeljama i potplaćenim radnicima kao što se da naslutiti u Hrvatskoj, kada slušam razloge protiv 'slobodne nedjelje'. Past će prometi dućanima pa će poslodavci biti primorani davati otkaze. Pričamo li samo o impulzivnoj kupnji? Pričamo li o situacijama kada je vani prekrasan, sunčan dan, a shopping centri su puni obitelji s malom djecom, koju šiknu u igraonice dok oni piju kave? Pričamo li o takvoj vrsti konzumerizma? Hvala, ali ne hvala.

Ako nam treba kruh za nedjelju, kupit ćemo ga u subotu, i umotati u vrećicu da ostane friški. Ili napraviti svoj. Ili kupiti zamrznuta peciva, pa ih odmrznuti u nedjelju. Uostalom, ja ni ne znam što se svi bune, pa svaki Hrvat je dužan kao Grčka čim se rodi. Zatvaranje dućana nedjeljom i praznicima bi ustvari bila i usluga – prisilna štednja.   
Ima nešto u tom miru koji se nadvije nad grad kada sve stane, kada se ljudi okreću jedni drugima u toplinama svojih kuća. Ako želimo da se ljudi okrenu sebi, a ne konzumerizmu kojeg preziremo, ali bez kojeg ne možemo… dajmo ljudima šansu da barem jedan dan u tjednu provedu onako kako oni žele – s obitelji, prijateljima, u razgovorima i druženju. Za ovu zemlju, ionako trebaš imati nadljudsku snagu, dići se u ponedjeljak ujutro i otići na posao.