Gostovanje škotskog pisca krimića, Iana Rankina, otvorilo je u četvrtak 22. svibnja u Zagrebu ovogodišnje izdanje Noir festivala. Svjetski poznati "kralj tartan noira" tom prilikom nam je otkrio koja su njegova najveća postignuća, od kuda mu inspiracija te koliko mu je bitno pisanje u životu.
Već ste bili u Hrvatskoj, međutim u Zagrebu još niste?
Nisam, ovo mi je prvi puta da posjećujem Zagreb. S obitelji sam bio prije nekoliko godina na putovanju brodom i tom smo prilikom posjetili Korčulu i Dubrovnik, ali Zagreb me se jako dojmio jer je vrlo pitom grad. Djeluje mi kao da su svi opušteni i uživaju u svakom danu i ne opterećuju se glupostima.
I to ste uspjeli zaključiti u manje od 24 sata?
Da, naravno! Čim se tako dobro jede i pije kao ovdje- znam da nema stresa. Šalim se, naravno. Shvaćam da je situacija u Hrvatskoj vrlo nezgodna, posebice što se tiče politike i socijalnih slučajeva, još vas je sada pogodila i ova grozna poplava... Zaista se nadam da će se stanje smiriti što prije i da ćete brzo doći k sebi, jednako kao i vaši susjedi u Bosni i Srbiji.
S obzirom da ste objavili već 20 knjiga i da svaku promovirate po svijetu, koliko Vam teško padaju putovanja?
Znam da ovo nije lijepo za reći, ali jako teško. Posebice jer više-manje uvijek idem na ista mjesta, poput Amerike, Kanade i Australije, ali već je to postalo malo zamorno s obzirom da ne vidim ništa novo. Još dodajte k tome i cjelodnevna predavanja, prezentacije i slično, pa na kraju i nemate vremena ni za bilo kakvu vrstu obilaska. Uvijek putujem sa svojom obitelji i kada sam dobio poziv u Zagreb, žena je jednako oduševljeno prihvatila kao i ja jer nam je zanimljiva nova lokacija, nova kultura, novi način života.
Pisanje je zapravo Vaš način života, kada ste shvatili da je to poziv kojim se želite baviti?
S deset godina! Obožavao sam stripove kao dijete, ali sam jako loš crtač i zato sam se bacio u pisanje tekstova za stripove. S vremenom sam ušao u pubertet i počeo pisati pjesme za nepostojeće bendove i poeziju, a zatim sve ozbiljnije priče. S nekih 19 godina mi je nekoliko ljudi reklo kako je vrijeme da prekinem s tim dječjim piskaranjem i postanem ozbiljniji i prihvatim se ''pravog'' posla. Međutim, nikada ne želim odrasti i postati ozbiljan. Taj imaginarni svijet je nešto divno i želim biti dio njega čitav svoj život, život je prekratak da bi ga trošili na gluposti i ono što nas ne čini sretnima.
Ali tematike Vaših knjiga nisu baš toliko divne s obzirom da pišete kriminalističke romane.
Točno, ali i u svakoj tami ima svjetla. Moje knjige su prikaz društva. Nisam to ni znao, uvijek polazim od svog okruženja, ali gdje god da dođem, u bilo koju zemlju- svi mi kažu kako se knjige mogu primijeniti i na njihovu okolinu. Korupcija, mito, zločini, ubojstva- sve je to oko nas. Ipak, u mojim knjigama bude sretan kraj. Čekam dan kada će se to moći reći i za stvaran život.
Zacrtali ste si plan o pisanju jedne knjige godišnje. Kako izgleda Vaš proces pisanja?
Nemam ga. Puno pisaca ima neke određene rituale ili si odrede broj stranica koje dnevno moraju napisati, ja se ne opterećujem time. Zna proći nekoliko dana da ne napišem ni slovo. Jednostavno ne ide i ne želim se forsirati, odem radije na kavu, u pub, družim se s obitelji i prijateljima. A zna biti i dana da ne shvatim kako sam napisao 200 stranica. Karikiram, ali shvaćate što želim reći.
Kako te periode podnosi Vaša obitelj?
To je najbolje pitati moju suprugu, hahaha. Ja se isključim, ona se izdere da moram jesti, spustim se na ručak i zatim ponovno odem pisati. Ali, kao što sam već rekao, nikada to kod mene ne traje predugo, tako da se lijepo uspije rasporediti vrijeme. A i sve vrijeme koje provedem na putovanjima i promocijama knjiga provodim sa svojom obitelji i to mi je u jednu ruku i najbitnije.
Tko je od pisaca imao najviše utjecaja na Vas?
Dosta teško pitanje, mislim da bih se odlučio za Roberta Louisa Stevensona. Rođen u Edinburghu, napisao je odlične dječje knjige poput ''Otoka s blagom'', odlične knjige za odrasle poput ''Doktor Jekyll i gospodin Hyde'', pisao je dječju poeziju, avanture, putopise. Izniman talent koji je pisao predivne knjige i imao nevjerojatnu glad i volju za pisanjem.
Imate li neke modne detalje na koje pazite, posebice kada je riječ o promocijama?
Ne, moda mi je zaista nebitna u životu. U godinu dana kupim vjerojatno sedam stvari i istog trena bacim onih prošlih sedam. Imao sam neko vrijeme malu fiksaciju na Armani odijela koja i dan danas volim. Nekako sam odlučio samog sebe počastiti takvim odijelom, ali sam se zeznuo jer sam odabrao laneni materijal. Jako brzo sam ga uništio jer sam ga nosio uvijek i svugdje, a to znači i druženja u pubu, večere, promocije, a nespretan sam po prirodi i nije dugo trajao. Za mene je moda nebitna i smatram da je život prekratak da bi se opterećivali time što ćemo i kada nositi. Dok si čist i uredan, ništa drugo nije bitno.
Za kraj, koje tri knjige bi preporučili čitateljima Budi.IN-a koje nikako ne smiju preskočiti?
Prvo jedna vrlo kratka i duhovita knjiga Muriel Spark koja se zove ''The Prime of Miss Jean Brodie''. Snimljen je i film po njoj 60-ih godina prošlog stoljeća, a ujedno je to i najbolja knjiga o Edinburghu. Radnja se odvija za vrijeme 1. i 2. svjetskog rata i ženi koja pokušava ispuniti svoje komplekse preko učenica kojima predaje. Svatko bi trebao pročitati već spomenutu knjigu, ''Dr. Jekyll i gospodin Hyde'' jer je ona baza svih krimića koje danas znamo i pokušava odgovoriti na pitanje zašto si ljudska rasa uporno šteti. Posljednja knjiga koju bih preporučio je poezija T.S. Eliota ''Četiri kvarterta'' koju sam prvi puta pročitao sa 12 godina. Nisam ništa razumio i sve mi je bilo blesavo, ali što sam stariji- to više uviđam poantu.
U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.