DJ Yesh poznat i kao RRRamon! je vječni mladić koji uživa u elektronskoj glazbi i poslu DJ-a, a također je i organizator i resident triju klupskih večeri; Chew The Fat! Croatia koja upravo danas u Tvornici slavi svoj 4. rođendan, Black Light i JabbaTon. Kako i kada je krenula njegova ljubav prema glazbi, koje su prednosti i mane tog posla te što ga još interesira pročitajte u nastavku.
Kada je započela tvoja ljubav prema glazbi?
Uh, zapravo se ni ne sjećam tog trenutka. Znam da je još teta u vrtiću mojim starcima rekla nešto u stilu: „Mali vam je talentiran za glazbu, bilo bi dobro da ga upišete u muzičku školu.“ Naravno oni su njen savjet objeručke prihvatili i s pet godina me upisali prvo u glazbeni vrtić, pa je onda uslijedio početnički solfeggio i nakon toga glazbena škola. Sve od tada pa do danas na ovaj ili onaj način bavim se glazbom. U početku je to bila klasična glazba i cca. 15-godišnje sviranje u orkestru, a kasnije sam zamijenio instrument gramofonima, a koncertne dvorane klubovima.
Koji je bio ključni trenutak kada si shvatio da je posao DJ-a ono što zapravo želiš raditi?
Kako sam počeo izlaziti malo „ozbiljnije“ tamo sredinom srednje škole, užasno mi se uvukla pod kožu čitava ta klupska priča i isprva nisam imao neke ambicije baviti se DJingom, ali upisom na faks (FER) učlanio sam se i u klub KSET gdje je jedna od sekcija Disco sekcija koja studentima/članovima kluba nudi mogućnost besplatnog korištenja DJ opreme, organiziranja vlastitih evenata, ali i učenja od starijih članova. Zapravo sam u pravo vrijeme naletio na idealan poligon kroz koji sam mogao bez žicanja staraca i jedne kune za opremu, koji naravno to dosta dugo nisu baš prihvaćali s oduševljenjem, vježbati na klupskoj opremi i tako usavršavati svoj „skill“, širiti kontakte i s vremenom se baciti i ozbiljnije na to.
Koliko prednosti, a koliko odricanja dolazi s takvom vrstom posla?
Meni DJing na žalost (ili na sreću?) nije posao od kojeg živim. Još uvijek mi je glavni izvor prihoda moj svakodnevni dosadni posao vezan uz struku, a to su telekomunikacije i informatika. Prednosti DJanja su u svakom slučaju velik broj ljudi koje upoznaš tijekom godina, pogotovo stranih izvođača, prijeđeni kilometri s ekipom, susretanja s raznim tipovima ljudi od organizatora, do vlasnika klubova i sl. koji nisu uvijek najvedrija strana priče ali su svakako zanimljivo iskustvo. Meni osobno je DJanje itekako poslužilo u širenju mreže suradnika na raznim područjima i otvaranje vrata i van samog klupskog konteksta što je odlična stvar. Prednost su naravno i svi ti silni ljetni festivali na kojima sam nastupao od kojih većinu ne bi financijski mogao realizirati da sve od karte do smještaja, puta na dalje moram platiti, tako da je to veliki plus. Što se tiče odricanja i mana, otkako dosta nastupam to je definitivno slobodno vrijeme i vikendi koji inače služe odmoru, a meni se nerijetko desi da nakon radnog tjedna imam i petak i subotu neprospavane, pa nakon nekog vremena to i uzme svoj danak. Ali, naravno, ne žalim se i postoje puno gori životni scenariji od ovog.
Može li se živjeti od takve vrste posla?
U većini slučajeva, nažalost, ne. Naravno, ovisi kojom se vrstom glazbe baviš. Ja osobno volim i puštam pretežno underground elektroniku (drum'n'bass, uk house, future bass...), a u Hrvatskoj ta scena nije pretjerano razvijena i više manje se svodi na Zagreb i nekoliko sitnih oaza u drugim gradovima kao što su Rijeka i Osijek. Pod takvim okolnostima i uz činjenicu katastrofalne financijske situacije koja ovdje traje već desetljećima, nažalost samo od toga se baš i ne može živjeti. Naravno ima DJ-a koji to uspijevaju ali takvih je jako malo, ponekad su prisiljeni puštati sve i svašta i svugdje, a ja srećom još uvijek to ne radim radi love, pa i nisam prisiljen raditi kompromise po pitanju mjuze. Čak i neki od naših inozemno najafirmiranijih DJ-a ne žive samo i isključivo od honorara vezanih uz gaže. Konkurencija je ogromna svugdje u svijetu i sve to skupa nije ni približno glamurozno kako se čini, osim za onaj sitan promil izvođača u samom vrhu koji „pobiru vrhnje“, a trendovi u glazbi se mijenjaju brže nego ikad, ponekad drastično i teško je opstati na duge staze i prilagođavati se.
Kakva je Hrvatska DJ scena u usporedbi s inozemnom?
Ovisi s kim se uspoređujemo. Ako se uspoređujemo s regijom, pri tome mislim na ex Yu zemlje, onda je scena sasvim solidna. Ako se pak uspoređujemo sa zemljama koje vode glavnu riječ kao što su Velika Britanija, Njemačka, Amerika i sl. onda je naša scena mala, siromašna i ne može se ni približno uspoređivati s njima. No dobra je stvar to što definitivno napredujemo i pojavljuju se pojedinci, producenti i DJi koji definitivno mogu ravnopravno sudjelovati i na tim vodećim scenama. Unazad par godina počele su nicati ozbiljne glazbene etikete, mladi producenti koji izdaju na poznatim stranim etiketama, imamo i pregršt ljetnih festivala koje nažalost u većini organiziraju stranci ali su ipak prilika za sve nas da sakupimo korisne kontakte i kroz vlastiti networking proširimo glas o sebi i sceni koju predstavljamo, tako da nije sve baš crno. Jedino što nas sve skupa opet koči u razvoju je financijska situacija, jer nažalost se sve to svodi samo i jedino na entuzijazam koji nikad ne traje beskonačno dugo, a i od entuzijazma se ne živi.
Koliko žena ima na DJ sceni?
Naravno da su u manjini, ali ima ih. Kod nas su čak sasvim solidno zastupljene, neke od njih se sasvim ravnopravno nose s muškim kolegama kao npr. moja crew kolegica Rea, neke su čak i inozemno uspješne kao npr. Miss Sunshine ili Miss Soulfly koja je pobijedila niz muških kolega na prošlogodišnjem Burn Residency natjecanju i predstavljala Hrvatsku na svjetskom finalu na Ibizi. Tako da - nema straha za žene koje su talentirane i rade dobro, jer ako išta kod nas valja onda je to da nisam primijetio previše šovinizma od strane muških kolega na sceni. Moja jedina sugestija svim curama, sadašnjim i budućim DJicama da im ne treba taj „miss“ ispred imena jer se nekako prečesto pojavljuje, a po meni je sasvim nepotreban dodatak budući da su vizualno stvari sasvim jasne. :) Nek se ne naljute gore spomenuti mačići, možda je to samo stvar mog osobnog ukusa.
Imaš li neku zanimljivu anegdotu vezanu uz svoj posao?
Haha, evo prvo mi pada na pamet 2006. godina kad smo na našoj večeri JabbaTon ugostili danas veliku britansku rap zvijezdu Skeptu koji se nakon završetka večeri doslovno izgubio. Naime, rekao sam mu da će ga moja ekipa odpratiti do sobe i da im se pridruži ispred kluba, ali on je eto zamijenio ekipu i otišao u nepoznato, s krivim ljudima nakon koje rakijice više. Naravno, kraj sebe nije imao mobitel, mi smo se podijelili u 3-4 ekipe i doslovno organizirali potragu, prokružili pola grada što pješke, što autima tražeći ga okolo, dok je njegova cura u deliriju bez prestanka plakala, da bi nam se čovjek nakon 2-3h javio s nekog aftera u studentskom domu na Cvjetnom na kojem je ipak bilo nekoliko ljudi koje poznajemo koji su mu posudili mobitel. Malo je reći da smo se zabrinuli za tamnoputog čovjeka koji sam tumara nepoznatim kvartovima Zagreba. Ne kažem da je Zagreb noću jako opasan, ali nikad ne znaš na koga je mogao naletjet.
Čime još popunjavaš slobodno vrijeme osim glazbom?
A sada sport i glazba, hehe. Ponedjeljkom navečer imam emisiju na Radiju808, a još par puta tjedno s ekipom haklam košarku i to je jedino vrijeme kad mi je mozak potpuno van svih misli i kombinacija. Obožavam to vrijeme i to je zapravo jedina tjelesna aktivnost za koju mi ne treba motivacija. Uz to volim i finu papicu bilo da je kuham sam ili dok je kuha moj super frend chef Gaga kojeg u stopu pratim gdje god radio, tako da se uz mjuzu i košarku definitivno smatram gurmanom!
Kakvu ulogu igra moda u tvom životu?
Iskreno, nisam nešto pretjerano modno osviješten, ali volim zabost neki fora komad. Nosim ono što mi se svidi na prvu, ne pratim baš previše trendove iako se pokoji put pronađem u nekom djeliću. Definitivno nisam tip za odijela, kravate i špic papke, volim neki street stil koji na van baca laž o mojim godinama, haha. Trapke, T-shirt, neke cool tenisice, vesta ili majica s kapuljačom i to je to. Internet je moj najbolji prijatelj po tom pitanju, svako toliko okrenem par omiljenih streetware web shopova i opremim se za neko vrijeme.
Kad je riječ o kozmetici, koje proizvode koristiš?
Sapun, šampon, dezić, pastu za zube, a zimi se priključe krema za ruke i Labello da ruke i usta budu putena i senzualna. Čak mi ni brada ne raste kako spada pa koristim mašinicu tak da sam zakinut i za after shave.
Kakvi su ti planovi za ovu jesen i zimu?
Planovi su mi dići igru na još jedan nivo više što se tiče same organizacije glazbenih evenata ali i nastupa, u planu je i novogodišnji tulum koji organiziramo u novo otvorenom Klub.-u na zelenom valu, izbjegavati hladnoću što je više moguće i zakotrljati još puno novih projekata koji mi se trenutno kuhaju u glavi. Svoj cilj da postanem IN muškarac sam napokon ostvario tako da je na popisu jedna stvar manje!
Imaš li neku glazbenu preporuku za naše čitatelje?
Budući u zadnje vrijeme nekako preferiram senzualniju elektroniku, svakako su to izvođači kao npr. Disclosure, London Grammar, James Blake, Mount Kimbie, Flume, Bondax i sl., a pogotovo mi je za uho i oko zadnje vrijeme zapela Banks koju svakako provjerite ako već niste. Curka prati The Weeknd na njegovoj turneji pa mislim da je to sasvim dovoljno za dobru preporuku. To je to od mene, pusa svim senzualnim mačićima svemira i vidimo se u na nekom plesnom podiju pod svjetlima disco kugle! Budite IN jer tamo je najljepše ;)
Poslušajte novi mix DJ Yesha Sensual Selection Vol.1
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.