Da se ne ponovi!

Posljednjih desetak dana, bacila sam se u razmišljanje i promišljanje svega ikada što sam učinila. Svega što želim od budućnosti, svega što osjećam da moram napraviti u dogledno vrijeme. Razmišljam koji je to luksuz u stvari, danas. Sjesti i razmišljati o tome što netko želi od života, i krenuti putem ostvarenja toga. Zašto sada, nemilice me proganja pitanje. Zato jer sam sada JA na redu. To je točan odgovor. 

A recite, koliko žena danas nema tu privilegiju? Koliko žena se ne usudi staviti sebe na prvo mjesto? Koliko žena poznajete, osobno i jako, koje su možda vaše najdugovječnije prijateljice i znate da one ne razmišljaju sada o tome što one same žele. Je li život kojim su krenule ispravan put, da li ga osjećaju ispravnim? Zacrvljene u teške odnose, žive dan po dan, nadajući se duboko u sebi da će i njihov trenutak doći. Što ako više nade niti nemaju? Kakav je to život?  
Koliko žena danas nije u stanju ne samo okrenuti se sebi i svojoj djeci, ukoliko ih imaju, već su njihove oči uprte u mušku figuru koja ta bića svojata pod svoje vlasništvo?  

Tomislav Miletić/Pixsell 22. veljače 2017. godine David Komšić je brutalno izmasakrirao Kristinu Krupljan (18) jer je doznao da se viđa s drugim muškarcem
Nedavno je nositeljica trećeg europskog projekta 'Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama', pravobraniteljica Višnja Ljubičić, među ostalim izjavila da je u prošloj godini ubijeno 20 žena, najviše u zadnjih sedam godina, a njih 18 ubile su njima bliske osobe ili partneri. Cilj projekta je identifikacija postojeće pravne prakse koja su prepreka učinkovitijem pravnom progonu i kažnjavanju nasilja prema ženama. U pet godina ubijeno je 72 žena, a femicid čini trećinu ubojstava.
Ako nikada niste osjetili psihičku ili fizičku torturu nad vlastitim bićem, vi ste sretne žene i ja sam iskreno sretna radi vas, neka tako i ostane. Možda u tom slučaju niti ne osjećate potrebu da se 'trujete' teškim stvarima iz novina i s portala. No, ako uzmemo u obzir da otprilike sto žena dnevno nazove neku od udruga i raspituje se o zlostavljanju i onome što ga definira, možda je jedna od tih sto žena i netko koga vi poznajete. 
Presvježe je ubojstvo 30-godišnje trenerice Ane Kurtanjek da bi se trebalo podsjećati na njega, ali kada gledam vijesti i kada čitam informacije koje dolaze iz smjera zaštite žena, nepostojeće ratifikacije Istanbulske konvencije (prije nego je došao na vlast, HDZ se kleo u ratifikaciju, samo da podsjetim)… mi se ponovo moramo podsjetiti na Anu! Mi ne smijemo prestati misliti na Anu u čije je tijelo bivši ispalio četiri metka, na Kristinu Krupljan, trudnu 18-godišnjakinju koju je dečko ubo nožem 88 puta, i sve ostale žene koje su dio ove crne statistike. 

Marko Lukunić/Pixsell, Miss7 Bivši policajac Dubravko Sikermeštar u fitness trenericu Anu Kurtanjek je ispalio 4 metkau predjelu srca - jer ga je odbila A što radi politika? Umjesto da se svi kolektivno krenu dogovarati oko novih zakona, novih programa sprječavanja nasilja, odgoja djece, oni raspravljaju o riječi – Rod u rodnoj ravnopravnosti. Gledam ovog Hasanbegovića koji gorljivo govori novinarki kako 'mi u Zagrebu nećemo dopustiti…' što? 'Mi u Zagrebu' sam i ja, gospodine Hasanbegović. Kakve rasprave o tome što znači jedna riječ, dok jedna žena mora uzeti telefon i poskrivečki nazvati udrugu koja bi joj mogla pomoći koliko može. Ma jel' vi to mene je*ete?
Dok mi sada razmišljamo o životu, dok razmišljamo o šljokicama, i perlicamama  i svemu što ćemo staviti na sebe za proslavu Nove godine, Ane nema, a njezini roditelji i njoj bliski ljudi moraju preživjeti s tragedijom koja im je svima uništila živote. Dok neopterećeno biramo outfite, ili pjesme za parti, dok biramo filtere za slike na Instagramu, koliko žena u ovom trenutku proživljava svojevrsnu agresiju nad svojim bićem? Koliko žena je u strahu od svog vlastitog partnera? Koliko žena ne zna još i nisu svjesne da proživljavaju život u zlostavljanju? Emocionalnom ili tjelesnom. Ja ne znam koje je gore. 

Igor Šoban/Pixsell

Ono što vam želim u novoj godini jest da ove godine poslušate sebe. Da dobro otvorite oči i pogledate svim istinama koje vas okružuju prkosno i ravno u oči. Svaka promjena kreće od nas samih, i neki put je potrebno pregristi govno veličine Himalaje da bi se stvari pokrenule s mrtve točke. No, ako smo dovoljno uporne, ako smo dovoljno fokusirane na bitno, a to smo mi same, i djeca koja nisu pasivni promatrači u našim životima, već jedinke koje će jednog dana morati zauzeti stav isti kakav i mi same moramo za sebe zauzeti… promjena je moguća. Želim da 2018. bude godina promjene kojoj težiš. Godina kada kažeš dosta bilo kakvom obliku nasilja u tvom životu. 
Želim da prepoznaš svaki i najmanji kamenčić koji te žulja u tvojoj cipeli i sprječava da napokon živiš život koji sanjaš. 
Zvučat ću kao Oprah, ali boli me džon - budi stvarno ona promjena koju želiš vidjeti u društvu. Budi ovaj put ti kamenčić koji će žuljati vlast i vladajuće da se stvari promjene koje će dovesti do rezultata. Žena nije ničije vlasništvo. Želim nam svima da to u 2018. i shvatimo!