Stars 19. rujna 2017.

Čini li se samo meni da je Instagram postao bojno polje?

Mario Poje.

Ah, Instagram kakav je nekad bio, kada se sjetim, dok se još nije dogodila migracija profila svih ljudi koje poznajem. Bilo je to jedno lijepo, spokojno mjesto, bez mišljenja, samo sa slikama... Kolege i prijatelji mi sve češće govore kako im je postao prenaporan, a neophodan za posao. Pale ga ujutro i okreću očima prije nego li su ih umili.

Ja sam dinosaur, izgleda, ali zar je stvarno nekome toliko stalo da zna tko ga je unfollowao na Instagramu? Nedavno sam ostala, blago rečeno, šokirana kada sam vidjela da postoje aplikacije koje ti hladno izlistaju profile onih koji su bili dovoljno drski da stisnu unfollow ispod tvog imena. Molim?! Pa zar ja sad stvarno neću moći unfollowati x,y,xy, jer ću drugi put kada se sretnemo umjesto Bok! dobiti jedan drski trač iza leđa? Kvragu. I zašto sam ja u problemu sada?!

S jedne strane, razumijem. O taktikama ganjanja novih followera ispisane su litanije. Taktika - klikaj, follow redom na sve profile koji ti se ukažu u pretraživaču, u nadi da će taj stisnuti follow nazad mukotrpan je proces, za koji vjerujem vremena imaju samo oni kojima je najdosadnije u životu. Stvar je kasnije u tihom unfollowanju par dana kasnije. Taman netko pomisli da je korak bliže prema plaćenim objavama, taman netko pomisli kako je pronašao pravu mjeru fotošopa, kad ono, broj pratitelja pada. Zašto? Što li je učinio? Ništa. Samo je ušao u najnaivniju zamku ovog začaranog kruga. Otkriti tko je to bio, u moru nepoznatih ljudi, isto je zadatak za one koji nemaju normu na poslu, ili život u životu, pa je aplikacija došla kao naručena. Neću ja tebe followat, ako ti mene ne followaš, jel' to? Neće klijent plaćati ono čega nema, a ni moj ego se ne osjeća baš najbolje trenutno! 

Korist, ego, taština ili sve to bez 'koristi’? Vidjeti svoju sliku u novinama nešto je što ne može svačiji ego savladati bez posljedica u obliku naglašene taštine. A vidjeti je subjektivno fotošopiranu svaki dan na online mediju - u kojem je mjerilo maleno srčeko - ulazi u kategoriju potrebnog psihološkog promatranja. Ne osuđujem, pričam iz vlastitog iskustva. I frendovog, i frendičinog.
Treba li uopće pristupati svemu tako studiozno i proračunato? Jasno da nećete 'biti svoji' i stavljati online bilo kakve slike koje vas vjerno dočaravaju u 3 ujutro pod nekim šankom, ali treba li stvarno koristiti drugih 9 aplikacija kako bi slika na Instagramu bila #wow #picoftheday #instapic? Je li Instagram ostao jedino mjesto gdje gradimo svoj image?!

Nije sve u lovi. Neću lagati. Dobiti novac, pravi novac za sliku koju si objavio na svom profilu slatkog je okusa. Ako mene pitaš, mogla bih cijeli dan hodati okolo s mobitelom, slikati psa, more, proplanke i šume za pare. Još samo da nađem nekoga tko će platiti sve to. Ja volim lijepo živjeti. Moja slika je prema tome skupa, a realnost puno drugačija.
Nedavno sam pročitala jedan, odličan članak na temu kvalitete života, i kako danas moderan čovjek živi, odnosno, što nam rade sva ta naša očekivanja. I sve ono što ostane neostvareno. Među ostalim, lijepo piše kako je danas normalno svakome vjerovati kako zaslužuje biti Bill Gates. Popularna parola – 'Sve možeš, samo moraš dovoljno jako i jasno slati svemiru' proizvela je, sigurna sam, više dijagnosticirane depresije nego na primjer, neimaština. 


No, ne mogu svi biti Bill Gatesovi. On nije samo bio u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravom idejom, on je poprilično genijalan u samom startu. Jer, inače je i vaš tata mogao izmisliti Microsoft – pa u isto vrijeme su rođeni, zar ne? Ne vrijeđam ničijeg tatu, ali, nije ni moj tata izmislio Microsoft. Evo ga, sa starim telefonom, ne bi upalio kompjuter da mu život ovisi o tome. Njegova genijalnost leži u nečemu drugome. I nije milijunaš. Na moju žalost, ali eto, nije. Možda ja tek postanem milijunašica, ali i to isto treba uzeti s rezervom, i imati plan B. 

Slava po Instagramu spada u istu kategoriju. Realno stanje jest, da ne mogu svi živjeti od svog Instagram profila. Na ovaj ili onaj način.  Jednostavno, neki su bili pametniji, neki su bili brži, neki su bili kvantitetniji/kvalitetniji, a oni koji će opstati će biti oni –vjerodostojni(ji). Zato, ne treba možda toliko željeti, i pritom slati isto toliko slika u svemir, možda smanjiti koji hashtag ispod slike, malo pritajiti želju za ‘uspjehom’. I biti svoj. Biti iskren i shvatiti da je to igra. Ako se ulovi, ulovi se. Što god da se treba ulovit, bilo slava ili lova. To se lovi ionako za one, s iskrom. 

Komentari 0