Mladoženja na konju, obred na plaži, riblji zalogajčići, plesni performans zanosnih Samoanki... Poznata kolumnistica za miss7 otkriva kako se zabavila na egzotičnom vjenčanju
Iako je čak tri tjedna provela na raznim lokacijama u Americi, Andrea kaže da je se jedan događaj ipak posebno dojmio - vjenčanje na Havajima. Sve je započelo djevojačkom večeri usred dana, na prekrasnoj plaži Lanikai - tamo je sasvim normalno rođendane i djevojačke slaviti na plaži. "Dođeš s balonima, hranom i pićem i nitko te ne gleda čudno. I usput hvataš boju za svadbu, naravno”. Ta djevojačka zabava bila je uvertira u zanimljivo vjenčanje koje je uslijedilo koji dan kasnije:
"Bila sam gost na tom vjenčanju, koje je za razliku od vjenčanja u Hrvatskoj doista kratko", te istaknula kako su s cijelom ceremonijom bili gotovi već u 22 sata. "Moja prijateljica je bila mladenkina kuma, a ja sam bila kumina pratnja. Ta mladenka je odavno odselila na Havaje. Mladoženja je američki Samoanac i došao je na vjenčanje na konju!". Baš poput princa iz bajke, složile smo se.
Andrea je istaknula kako je se i obred kod matičara baš dojmio: "Mladenci su čitali zavjete i bilo je doista prekrasno. Sami su ih pisali, i naravno da smo se baš svi rasplakali. Držala sam mobitel i ruka mi se tresla!"
Hrana koja se posluživala na vjenčanju ju je oduševila, tj. činjenica da se tamo stvarno sve ne vrti oko prejedanja kao što je to često slučaj kod nas. Nakon obreda gosti su jeli s nogu teriyaki piletinu i male zalogajčiće ribe, a kad je krenuo glavni dio večere, sve je bilo vrlo lijepo, ukusno i s mjerom. Švedski stol je bio prekrasan, ali nije bio pretrpan hranom.
“Svi smo se itekako najeli, ali jede se samo kad je hrana iznesena na stol. Eventualno otiđeš po drugu porciju ako ti nije bilo dosta, a nakon što svi pojedu, hrana se odnosi i kreće se na plesni podij. Ples se prekida samo kad se iznese svadbena torta, ali to je to - nije bilo red plesa, red prejedanja, samo je bilo puno plesa. Sviđa mi se to, bila sam na previše svadbi na kojima se ljudi toliko prejedu da ne mogu plesati”.
A ovdje se stvarno plesalo: "Plesali su se i tipični plesovi za svadbe, ali su i mladoženjine rođakinje izvele plesni performans kao mali dar mladencima i to je zista bilo nešto posebno”. Muzika je bila po guštu mladenaca, istaknula je Andrea. “Većinom su to bile dobre stare pjesme tipa My Pony, a u jednom trenutku se iz zvučnika počela oriti i Bižuterija - inače to baš nije moj stil, ali moram priznati da je bilo jako fora čuti Jelenu Rozgu na Havajima, pogotovo kad uzmeš u obzir da si okružen strancima koji nemaju pojma što se događa."
Puna dojmova je istaknula još jednu zanimljivost: "Na vjenčanju je bilo samo 60 ljudi! Svima je bilo čudno zašto je tako malo ljudi, jer je na svadbi mladoženjine majke bilo 1100 uzvanika.” Pitali smo Andreu je li bio neki zgodan tip: "Je, ali s obzirom na to da je bilo jako malo uzvanika, većinom su ti zgodni tipovi došli u pratnji svojih još zgodnijih cura ili žena. Ali zato ih nije nedostajalo za vrijeme boravka na Havajima, pogotovo na plažama na kojima se okupljaju surferi."
Na prekrasnim plažama kolumnistica je uživala danima nakon vjenčanja. Istaknula kako su te plaže doista prostrane, tek je u gradu Honolulu malo veća gužva. Boravila je u kući na plaži i istaknula kako doista nije bilo nikoga na vidiku na plaži pored nje. Nije bilo potrebe za rezerviranjem mjesta ručnikom za dan poslije, složit ćemo se s njom: "Znaš što je nevjerojatno?! Da baš od svega naprave biznis! Imaju te neke domaće škampe, koji se prodaju u food trucku. Dakle, od tog običnog trucka su napraviti toliku senzaciju da su i Beyonce i Jay Z jeli tamo! Zamisli!"
Nismo je mogli ne upitati kako takav tip turističkog poslovanja uspoređuje s onim na našoj obali: "Bili smo u Zadru i prijateljica je imala vrlo neugodan susret s konobarom. Dobila je kavu s pokvarenim mlijekom, a on joj se "zauzvrat" smijao zbog zagrebačkog naglaska. Niti jednom u tri tjedna američkog putovanja nisam doživjela sličnu situaciju u Americi. Tamo su konobari i općenito zaposlenici u uslužnim djelatnostima vrlo, vrlo ljubazni. Tako da,... i naši se trude, ali mogli bi i puno više...".
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.