Svi ste vjerojatno bar jednom čuli rečenicu kako se najbolje i najviše nauči na životnim pogreškama. Ma koliko se slagali s time, malo je tko, vjerojatno nitko, zbog toga prigrlio pogreške kao pozitivne i poželjne.
Možda je prije riječ o tome da, kada ih već ne možemo izbjeći, prihvatimo kao nešto što nam može donijeti i nešto dobro. Zašto se onda toliko odupiremo učiti na pogreškama, pitali su se stručnjaci te odlučili provesti istraživanje o tome.
Možda je prije riječ o tome da, kada ih već ne možemo izbjeći, prihvatimo kao nešto što nam može donijeti i nešto dobro. Zašto se onda toliko odupiremo učiti na pogreškama, pitali su se stručnjaci te odlučili provesti istraživanje o tome. Zaključili su kako će većina ljudi reagirati na dva načina na pogreške: ili će povećati pozornost kako bi se pogreška izbjegla ili će isključiti mozak. Ni jedni ni drugi, neće, naravno, željeti pogriješiti, ali će način na koji će reagirati na pogrešku presuditi o tome hoće li vas ta pogreška, ubuduće učiniti pametnijima, a hoće ako odlučite učiti iz nje, unatoč porivu da se pokažete u boljem svjetlu.
Stručnjaci su se koncentrirali na to kako ljudski mozak reagira kad pogriješimo, a ni pogreške nisu uvijek iste niti imaju jednake posljedice, pa se vrijedi potruditi. Jednu su skupinu ispitanika činili studenti koji su obavljali neki zadatak na računalu, drugu liječnici koji moraju odlučiti koji lijek propisati. Oba su istraživanja pokazala slične rezultate nakon što je sudionicima odmah rečeno da su pogriješili i odmah im je dana mogućnost da isprave pogreške, koristeći iskustvo neposredne pogreške.
Neki su odmah osjetili poziv na buđenje, mozak se aktivirao na negativan podražaj i prihvatio situaciju kao problem koji treba riješiti. Pojačala se pozornost tijekom sljedećeg odlučivanja i pojačana je pažnja dovela do toga da se drugi put pogreška izbjegne. Oni kojima tako radi mozak, pokazalo se naknadno, popravili su svoje vještine i naučili nešto iz pogreške koja je tako proširila i njihove mentalne sposobnosti. Problem jer kad mozak reagira na pogrešku kao na ugrožavanje osobnosti, a oni koji tako reagiraju zapravo se više trude da prikažu što pozitivniji odgovor na pogrešku. Psiholozi to tumače potrebom da se osjećamo dobro sami sa sobom i da u svakom trenutku jako pazimo kakav dojam ostavljamo. Ali tim se ljudima izvedba nakon pogreške ne popravi i ponavljaju pogreške i češće što su iskusniji.
Oni koji vjeruju da se inteligencija tijekom života ne mijenja, rjeđe uče na pogreškama i ne napreduju, a oni kojima je važnije izbjeći pogrešku nagrađeni su i dodatnim proširenjem mentalne sposobnosti. Sve to pokazuje da je posrtanje, u čemu god da se dogodilo, prigoda za napredak, a ne razlog za paniku.
Stoga, kada idući put shvatite da ste na poslu pogrešno odreagirali na sastanku, ili ste lošim odabirom riječi otjerali nekoga dragog od sebe, ne očajavajte, jer spoznaja trenutka u kojem ste nešto loše napravili, donijet će vam benefit već sutra, ako odlučite ne ponoviti pogrešku. Najteže je, uočili su stručnjaci, izboriti se sam sa sobom i ne reagirati naučeno nego promisliti svaku situaciju. Kad vam to uspije, pred vama će se otvoriti nova vrata napretka.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.