Kako pojam ultimativnog luksuza izgleda danas a kako je to izgledalo nekad ?
Pitate li dvije najbolje prijateljice što za njih znači riječ luksuz teško da ćete dobiti isti odgovor. Postavite li isto pitanje majci i djetetu odgovori će vjerojatno zvučati još drugačije. Ako je unutar jedne obitelji toliko različitih odgovora kakvi nas tek zaključci i objašnjenja čekaju na različitim kontinentima, različitim dobnim skupinama, kulturama ili kod osoba različitog financijskog stanja.
No držimo se danas onog materijalnog luksuza. Onog za kojim velika većina čezne a još veća manjina istu čežnju priznaje. Ideja o razvoju luksuznih marki usko je vezana uz aristokratske ideale i aristokratsko poimanje društva. U suvremenom društvu obilježenom demokratskim načelima kao cilj nameće se osnaživanje ravnopravnosti. Barem se tako čini.
No iako je aristokracija kao oblik društvenog uređenja ostala daleko u prošlosti, potreba za prestižem i luksuzom duboko je ukorijenjena u ljudima. Značajan utjecaj na razvoj luksuznih modnih marki imala je industrijska revolucija. Ona je omogućila promjenu načina proizvodnje iz zanatske, manufakturne proizvodnje u serijsku, konfekcijsku proizvodnju odjeće i obuće koja je postala dostupna znatno širim slojevima stanovništva.
Do 1980-ih godina luksuzne marke bile su u obiteljskom vlasništvu, a pažnja koja se posvećivala dizajnu, materijalima i samoj izradi bila je vrijedna divljenja ali i paprene cijene finalnog proizvoda. Kako to obično i biva, velike korporacije nanjušile su potencijalni profit i polako ali sigurno (uz pokoju nemoralnu novčanu ponudu) započele preuzimanje obiteljskih zanata a s time i kraj luksuza kakvog smo do tada poznavali.
Manjak težnje ka umjetničkom izražaju i unikatnom proizvodu zamijenjen je težnjom za profitom a iz tog razloga veliki broj dotadašnjih “luksuznih” marki započinje selidbu proizvodnje u zemlju jeftine snage i niskih fiksnih troškova – Kinu. Danas se proizvodi koji se na staroj slavi nazivaju luksuznim često proizvode u istim tvornicama kao i proizvodi za masovnu potrošnju. Takve informacije nisu tajne, svako koga imalo zanima lako će saznati podrijetlo torbice čija cijena više sliči cijeni rabljenog automobila.
Luksuz je oduvijek bio sinonim za nešto rijetko. Otvaranjem bezbroj multibrand online trgovina ili jednostavno vlastitih internet shopa brojni su brendovi pokušali pratiti nametnute trendove. Omogućili su tako potrošačima kupnju “superluksuznih” proizvoda iz kreveta. Dostava već sljedećeg jutra, spamovi na mailu i različite personalizacije. Sve su to pojmovi koj svaki pravi online shopping ovisnik jako voli čuti ( osim možda spamova) no ne bi li nešto što je luksuzno trebalo biti manje dostupno?
Gdje se izgubio taj cijeli doživljaj? Pomno planiranje odlaska u butik, uživanje u isprobavanju željenog predmeta uz čašu apsurdno skupog vina, uz neizbježnu pomoć preljubazne, vjerojatno neiskrene, prodavačice.
Da, takav je koncept u direktnom sukobu s navikama modernog svijeta gdje se iz dana u dan radi na tome da sve postane što lakše dostupno, no neke su stvari s razlogom toliko dugo odolijevale trendovima. One su s razlogom vječne ili bi barem trebale biti a kako je krenulo čini se da je i taj pojam, nažalost, na izlaznim vratima.
Luksuz je danas promijenio formu. Taj je pojam češće korišten za životni stil i ono neopipljivo nego za materijalne vrijednosti. Biti u mogućnosti provesti nekoliko dana u potpunosti offline, imati prave iskrene prijatelje to je luksuz. Danas sa svih strana čujemo kako nitko nema vremena ili kako dan traje puno prekratko. Smatra se privilegijom imati slobodno vrijeme za sebe a gotovo nam je nezamislivo leći u krevet bez obaveze navijanja alarma. Nameće se da je normalno i očekivano da smo uvijek dostupni šefu, prijateljima, kolegama ili roditeljima. Luksuz je ne imati obavezu biti dostupan.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.