Protekli tjedni naši showroom i radionica bili su u znaku vjenčanica. Naime, već neko vrijeme izrađujemo novu kolekciju vjenčanih haljina. Uz to i mnogo mladenki koje odbrojavaju posljednje tjedne pred svadbu preuzimaju svoje odabrane mezimice. Sve u svemu kod nas je protekli mjesec sve bijelo. Perle, cvjetići, til, svila, organza, ukrasne trake…sve je bijelo.
Ovaj vikend smo završili i kolekciju. Crvenokosa Ema i plavokosa Ester naša su nova lica za eNVy room weddings. Kampanju će potpisati izvrsni Šime Eškinja, koji je na desetak dana iz Pariza došao u Zagrebu. Kako su fotografije još uvijek u postprodukciji, s vama ćemo podijeli fotografije sa snimanja. Lokacija je bila u centru Zagreba na jednom krovu. Sunce je pržilo, a vjetar je pomogao. Jako se veselimo fotografijama.
Iako smo još prošle godine pisali o vjenčanicama, vjenčanja uvijek ima kao i novih mladenki, pa ćemo mi opet o toj tematici, ali ovaj put krenuti ćemo u sasvim drugom smjeru od onoga lani. Otići ćemo malo u povijest, prokopati tradiciju i običaje koje i danas prakticiramo.
Često susrećemo mladenke koje dođu pogledati našu ponudu za svoj, možda najvažniji dan u životu – vjenčanje. Mnoge od njih znaju točno što žele na taj dan odjenuti. Mnogima je veo izuzetno važan, drugima ona poznata “nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno, nešto plavo”, mnoge žele isključivo bijelu boju, jer bi ih majke i bake “ubile” da odaberu neku drugu boji. Mnoge izbace i najmanju naznaku boje da ne bude problema. Baš nam je prije neki dan ponovno iskrsnu taj problem, kada smo traku iz plave trebali prebaciti u bijelu kako bi vjenčanica bila potpuno bijela. Mlada je rekla kako bi joj baki puklo srce da je vidi u bilo kojoj drugoj boji i kako je to u njihovoj obitelji višestoljetna tradicija.
No, zanimalo nas je koliko je tome stvarno tako, budući od negdje pamtimo činjenicu da se bijela boja na vjenčanjima u Europi pojavila tek prije nešto malo više od 150 godina. Naravno, naknadno smo provjerili vlastite misli, a i otišli nešto dublje u tu tematiku. Istraživali smo neke elemente naših svadbi i običaja, prije svega vezane za odijevanje žena za svadbu. Rado ćemo podijeliti s vama ono što smo saznali.
Što simbolizira veo?
Ljudi od svojih početaka žive u većim ili manjim obiteljskim zajednicama, no pravni aspekt braka uveli su stari Egipćani, budući se činilo kako ta uredba djeluje kao pozitivni i stabilizirajući faktor društva. Bračna regulative uobičajena je i dan danas.
Iako se uglavnom uvijek zavjetovalo “dok nas smrt ne rastavi” taj zavjet nisu smjeli izgovoriti svi. Jedni od tih su i američki robovi kojima je zbog zabrane tog zavjetovanja oduzeto pravo na katoličku ceremoniju. Naime, vlasnik robova je imao pravo, ukoliko to želi, rastaviti bračni par koji je on posjedovao. Sva sreća da tome nije više tako.
Osim što veo simbolizira mladost i nevinost, već je kod starih Rimljana i Grka imao funkciju zaštititi mladenku od ljubomore i od tzv. zlih očiju (Evil Eye). Velom i mladenke našeg vremena prekrivaju svoja lica. Mnoge kulture i danas prakticiraju ugovorene brakove. Kroz povijest je takva bila praksa u gotovo svim kulturama. U zapadnoj kulturi kakvu mi danas poznajemo, brak je pitanje ljubavi i samoizbora. Ne tako davno, ni kod nas tome nije bilo tako. Upravo je kod ovog običaja veo igrao važnu ulogu. Veo je kroz povijest imao funkciju sakriti lice mlade kako bi se mladoženja obvezao prije no što vidi mladu. Iz tog je okvira i proizišlo praznovjerje kako mladoženja ne smije vidjeti mladu pred svadbu. I danas mnogi vjeruju kako bi im to donijelo lošu sreću u braku. U prošlosti su nošeni crveni, plavi i žuti velovi. Bijela se boja velova pojavljuje mnogo kasnije s bijelim vjenčanicama.
Vjenčanice su uvijek bile bijele boje Ili?
Kada govorimo o vjenčanicama, kroz povijest su mlade nosile svoju najbolju haljinu za svadbu, a ne bijelu vjenčanicu. Trend bijele vjenčane haljine u zapadnoj se kulturi javlja 1840. godine. Naše današnje poimanje vjenčanice zapravo je postavila kraljica i tadašnja trendseterica Viktorija koja je odijenula bijelu haljinu i bijeli veo prilikom udaje za Alberta. Trend se brzo i snažno proširio Europom. Prije toga se vjenčanica pojavljivala u cijeloj paleti boja. Nije li tako gledajuči čudno kako bi baki one mladenke puklo srce ako nije u bijelom? Ako uključimo matematiku u ovu priču, njena je baka rođena tek nekih 70 - 80 godina nakon što je prvi put (ikad) obučena bijela vjenčana haljina. Bijelo se kroz povijest nosilo samo za vrijeme vrućih ljetnih dana, ali ne i na vjenčanjima.
Za razliku od zapadnjačke kulture bijelu boju za svadbe Japan poznaje od davnina, mnogo prije kraljice Viktorije. U mnogim istočnim zemljama se pak bijela boja uopće ne nosi, jer predstavlja korotnu boju. Osim na bijeloj boji mladenke često inzistiraju na onoj “nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno, nešto plavo”. Zašto? Plava boja simbolizira čistoću, plodnost i ljubav. “Nešto novo” predstavlja optimizam u budućnosti, “nešto posuđeno” omogućava nam da posudimo sreću, dok se “nešto staro” nosi kao simbol kontinuiteta. Tako je i Grace Kelly nosila haljinu koja je izrađena iz 125 godina stare čipke. Jednom smo i mi imali sličan zadatak, a to je izraditi vjenčanicu na način da inkorporiramo u nju materijal star preko 50 godina, koji je mladenkina baka nosila na svojoj svadbi. Poznajemo i mladenku koja je nosila naslijeđenu vjenčanu haljinu od svoje prabake. S obzirom na vintage trend mlada je izgledala odlično u njoj.
Obući novu haljinu za vjenčanje luksuz je koji su kroz povijest poznavali samo oni bogati. A mlade su kako smo već i spomenuli nosile svoju najbolju i najreprezentativniju haljinu. Našem je dobu nošenje nove vjenčanice omogućila era industrijalizacije koja je izradu materijala i izradu odijeće napravila mnogo jeftinijom, a time dostupnijom široj javnosti. Od tada “nešto staro” najčešće nije vjenčanica,
Iako je subota najčešći dan za svadbe, engleski folklor upravo subotu smatra kao najnesretniji dan za svadbe. Generalno sve mladenke žele lijepi i sunčan dan za svoju svadbu. Kiša je nešto što predstavlja katastofu. No, ako pitamo Hinduse to je svakako velika sreća. Simbol braka u našoj je kulturi prstenje koje se tradicionalno nosi na četvrtom prstu lijeve ruke. Tradicija je proizišla iz vjerovanja kako vena koja se spaja sa srcem završava upravo u tom prstu. Biblijska vremena pak ne poznaju prstenje. Tada je za bračnu simboliku korišten par cipela. Naime, cipele su dijelile čovjeka od zemlje po kojoj su koračali bosonogi robovi. Pa je tako kao simbol prijenosa autoriteta, otac mladenke zetu darivao par cipela.
Kako god bile različite kulture i vjenčani običaji jedno im je zajedničko, a to je da mlada uvijek nosi (barem u to vrijeme gledano) prekrasnu haljinu. Poznata dizajnerica vjenčanica Vera Wang rekla jednom je kako je vjenčana haljina mnogo više od haljine, jer ona je metafora ženina života i njene kreativnosti.
Do čitanja… uživajte na godišnjem.
Vaš eNVy room
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.