Ksenija Urličić: U poslu sam često bila naporna i neugodna, samo se tako moglo

Nekadašnja alfa i omega zabavnog programa, Ksenija Urličić, u mirovini uživa punim plućima. Više, kaže, nema potrebe za izigravanjem čelične lady, nema velikih projekata, brojnih ekipa koje je znala dovesti u red.
Upisala se na španjolski jezik, jedva čeka proljeće da se pozabavi svojim vrtom i unuke kojima ugađa svaki put kad je posjete. 
"Sada u trećoj životnoj dobi vidim koliko je malo potrebno za sreću", rekli ste prije dvije godine. Za koja veselja, dok ste radili, niste imali vremena, za kojima žalite što ste ih zbog posla propustili? 
- Rekla sam i to, kako sam mirovinu doživjela kao toplu, pjenušavu i mirisnu kupku, u koju sam uronila nakon dugog, napornog dana. Ne žalim ni za čime. Dapače, zahvalna sam putu, koji me je doveo do ravnoteže želja i mogućnosti, do dragocjenoga mira koji je nedvojbeno jedan od temeljnih uvjeta za sreću. Veselja je uvijek bilo u mome životu. Uvijek sam u svim njegovim fazama osjećala da sam mnogima potrebna i draga, bilo da je riječ o mojim suradnicima, prijateljima ili obitelji. Posao mi nikada nije bio prepreka veselju. Voljela sam ga i živjela s njim. Ponekad su me znali gađati, no vrlo često su promašili. Pa ima li većega veselja od toga?! 

Davor Puklavec/ Pixsell

Što vas, konkretno, danas čini sretnom?
- Sreća se svakome ukazuje prema njegovim shvaćanjima. Uglavnom je dar misli i srca. No, ja jesam sretna osoba, posebno zbog činjenice što sam tijekom života često puta, u zadnji trenutak, izbjegnula nesreću. Moji sretni projekti danas se uglavnom odnose na dom, kuhinju, vrt...
S današnjom mudrosti, koje biste poteze danas povukli drugačije? Nježnije, taktičnije, emotivnije? Žalite li zbog nečega?
- Emocija je bilo i previše, pa baš zbog njih, zbog moje tvrdoglavosti da sve, baš sve zamišljeno dovedem do sretnoga završetka, previše sam puta preburno reagirala. Pritom i povrijedila ljude, koji to možda nisu zaslužili, posegnula za nepravdom, koju iskonski mrzim. I danas mi je žao zbog toga. Diplomacija nikada nije bila moja jača strana.
I danas slovite za jednu i jedinu 'čeličnu lady'. Ekipe koje su bile pod vašim vodstvom znale su za red. Za dobrobit projekta bili ste i oštri. Zanima me što se u tim trenucima događalo u vama? Viknete na nekog i...? Je li vas zaboljelo? Jeste li na kasnijim kavama nježnije, obazrivije razgovarali?
- Ponašanje mi graniči s kompulzivnošću, koja često nije ugodna mojoj okolini. Svuda mora vladati besprijekorni red. U ormaru, frižideru, policama, vrtnom alatu. "Uvijek nešto slaže" rekli bi moji. Tako je bilo i na poslu. Često sam bila naporna, prečesto neugodna. Da i vikala sam, izbacivala ljude sa seta, ako bi ometali probe. Znate, u svakome od nas postoje vlastita pravila. Po mome poimanju, bio je to jedini način da se koordinira i s uspjehom dovede do kraja veliki projekt u koji je znalo biti uključeno i dvjestotinjak ljudi. Da, teško je bilo biti "čelična lady", posebno kad se oklop otopio i kad sam shvatila da sam nekoga nepravedno povrijedila. No, nakon uspjeha i čestitki, nesporazumi bi nestali. Tješila sam se kako istinska nepravda ne nestaje, nije ono što se može zaboraviti.

Davor Puklavec/ Pixsell

Je li bilo suza? Što vas je dovodilo do ruba?
- Da, bilo je suza i tuge zbog nepravdi koje sam i sama iskusila. Bilo je iscrpljenosti i zamora, no sve se to zaboravljalo, kada je "došao novi dan" i nagovijestio novi izazov. Što me može dovesti, kako kažete, "do ruba"? I onda i sada, to je licemjerje ­ grijeh u srcu, a slatka riječ na usnama.
Koliko vam je suprug Ivo bio podrška? U kojim vas je situacijama doma hrabrio, smirivao?
- Moj suprug Ivo, ili kako su ga svi na TV-­u zvali Ico, bio je i ostao moj stalni životni korektiv. Miran, staložen i strpljiv, tipični predstavnik tzv. tehničke inteligencije. U fokusu njegova interesa uvijek je bila visoka TV tehnologija, daleko od "blještavila pozornice. Godinama je radio u inzemstvu, od toga i pet godina u Kamerunu u Africi za Ujedinjene narode, te neko vrijeme u Ruandi. Zahvaljujući tome, shvatila sam što znači naslov filma "Moja Afrika". Ico je realan čovjek i vrlo koristan osobi poput mene, koja je sklona zanosima i uvijek pomalo lebdi u oblacima. Bivši direktor HRT­a Branko Puharić jednom je izjavio za mog prijatelja Miroslava Lilića i mene "Da nema Ice i Pupe (Lilićeva supruga, također inžinjerka) Kseniji i Miru bi trebalo odrediti skrbnika".
Kad, gdje i kako ste se upoznali?
- Bili su to moji počeci na HTV­-u, 1966­. Radila sam kao najavljivačica. Mnogi su mi udvarali, no meni je zapeo za oko mladi, naočit inženjer, vrlo ozbiljan i potpuno nezainteresiran za bilo što, osim tehnike. Bio je već tada šef studija "C" (Radnički dom). Privukao je moju pozornost, pa sam često, nakon svoje šihte, odlazila gledati snimanja u Radničkome domu. Sjetila sam se da mi se pokvario tranzistor i zamolila ga da mi ga popravi. Eto, tako je sve počelo, a bogme i potrajalo kako bi čovjek shvatio moje prave namjere, te me svojim automobilom odvezao kući, nakon što sam ja namjerno propustila sve službene kombije. Mislim da je, ipak, presudno bilo mnoštvo žica, što su ispale iz tranzistora i koje je on s lakoćom presložio i popravio.

Davor Puklavec/ Pixsell

Što vam uopćeno znači ljubav? I prema suprugu, kćerima, unucima, prijateljima? Koliko su vam emocije važne?
- Citirat ću Sv. Pavla i njegovu poslanicu Korinčanima "Kada bih jezike ljudske i anđeoske govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih kao kao mjed koja zveči, ili praporac koji ječi. Kada ljubavi ne bih imao,ništa ne bih imao". Ljubav je radost nad svim radostima. Duboko sam emotivna osoba i u meni ima dovoljno ljubavi za sve koji su mi bliski. Rekli ste jednom da su svi vaši kreativni potencijali na raspolaganju vašim unucima.
Traže li katkad savjet?
- Pokušavam biti nenametljiva, pomagati i savjetovati samo kad se to od mene zatraži. Djeca ne shvaćaju koliko je dragocjen savjet onoga koji voli. Draža su im odobravanja. Kreativni potencijali svode se isključivo na ono što se od mene traži. Ne utječem na odluke unuka ili njihovih roditelja, ne namećem svoja mišljenja i pravce koji bi, po mome shvaćanju, bili najbolji. Nije uvijek lako. Treba tu mudrosti.
Cijeli životni intervju s Ksenijom Urličić pročitajte u magazinu Budi.IN Chic, na svim kioscima za 22 kn. Potražite svoj primjerak uz koji vas čeka i sjajilo ili olovka wet n wild!