Ovog ljeta sam putovala više nego bilo koji put do sada. Nakon Primoštena i Berlina na red je došlo ljetovanje u Makedoniji. Danas ću vam pisati o svom kratkom putovanju po ovoj divnoj zemlji koju bih preporučila svima koji možda nemaju dovoljno novca za neke popularne destinacije, gurmanima, ljubiteljima netaknute prirode, ljubiteljima povijesti i arheologije... Ukratko svima!
Ova mala i poprilično jeftina zemlja može vam ponuditi ljetovanje i odmor iz snova, jer upravo je to priredila i meni. Kroz Makedoniju sam putovala autom deset dana, obišla sam sve gradove i poneko selo, jer su upravo sela područja koja su me najviše oduševila. U Skopju se nisam dugo zadržavala, jer sam ga istražila prošlog proljeća.
Dva dana su mi bila dovoljna da obiđem najdraža mjesta u tom gradu. Osobno najviše mi se sviđa stari dio grada – Bit Pazar koji je najbolje obići subotom, upravo ovaj dio grada ponudit će vam mnoštvo različitosti.
Zlatna ulica prepuna zlatnih izloga koja vam nudi doslovno kile prekrasnog nakita, prekrasni vintage dućani gdje možete pronaći fine komade porculana i sitnica za stan. Dućani s tkaninama nude prekrasnu čipku, svilu i šljokica te vas nikako neće ostaviti ravnodušnima. Naletjet ćete na mnoštvo no name dućanima gdje možete kupiti jako lijepe i jeftine komade. Bit Pazarska tržnica je šlag na torti cijelog dijela grada. Miris agruma i povrća šire se kilometrima. Nađete li se tako svakako kušajte lubenice, dinje i grožđe, jer tako slatko voće se ne može kušati bilo gdje.
Njihova poznata ljuta paprika, piperka, raste samo na makedonskom podneblju i jedan je od glavnih sastojaka većine jela u Makedoniji. Na tržnici možete kupiti orašaste plodove koji su troduplo jeftiniji nego kod nas. Na Bit Pazaru sam kušala i sok koji se radi od soda vode i domaće spremljenog voćnog sirupa koji se priprema iz stroja starog stotinu godina.
Morate kušati i tulumbe, makedonske baklave te njihovo tradicionalno piće - sok Bozu. Nakon prefinog ručka u restoranu „Doma“ krenula sam put Sv. Nikole.
Upravo ovaj grad mi je najdraži u cijeloj Makedoniji jer su njegova okolna sela prepuna zanimljivih priča i sadržaja. Nađete li se kojim slučajem u ovom gradu posjetite njihov muzej gdje ćete saznati sve o gradu Bila Zora koji datira iz 7.stoljeća prije Krista.
Grad je nedavno iskopan i otkriven na brdima sela Knežje, udaljenom samo deset minuta autom od ovog grada. Knežje je savršeno mjesto za planinarenje, izlet i uživanje u netaknutoj prirodi.
Posjetila sam i Kočane i njihova čuvena polja riže. Nakon 4 dana istraživanja i uživanja krenula sam na pravi odmor, gdje drugdje nego na Ohridsko jezero koje se proteže kroz tri grada, od toga su dva u Makedoniji – Ohrid i Struga.
Prva postaja je bio grad Ohrid koji se nalazi na popisu Svjetske baštine kao spomenik kulture i prirode. Smještaj u vili s bazenom i uključenim doručkom za dvije osobe koštalo me 50 eura po noćenju.
Sami grad je po sebi prekrasan, jezero je toliko ogromno da imate osjećaj da ste na moru. Najdivnije mjesto u ovom gradu je svakako crkva Sv. Jovana Kanea s koje je pogled na jezero jednostavno neopisiv.
Iznad crkve, 10 minuta laganim hodom ubrzo nalazi se kula s koje se vidi cijeli grad i okolna sela. Posjetila sam i Biljanine izvore te Strugu. Struga je tipično turističko središte s prekrasnim plažama i jeftinim delicijama. Još sam uvijek fascinirana cijenom od tri i pol kune za koju dobiješ deset fritula s čokoladom i šećerom u prahu.
Ako se već nađete na Ohridskom jezeru, svakako posjetite crkvu i manastir Sv. Nauma koji je osnovao sam Sv. Naum 895.godine. Nedaleko od manastira se nalazi i mjesto gdje se kristalo čista rijeka Crni Drim ulijeva u Ohridsko jezero. Na splavovima Crnog Drima možete kušati njihovu poznatu pastrvu uz staru narodnu makedonsku glazbu za potpuni doživljaj. Ručak ćete platiti kao prosječan gablec u Zagrebu 30-40 kuna po osobi.
Na putu iz Ohrida posjetila sam manastir Sv. Jovana Bigorskog koji je jedan od najznačajnijih objekata u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Crkva je izgrađena 1020. godine, a najvrijednije blago ovog manastira je drveni ikonostats za kojeg se govori da je najvrjednije kiparsko djelo u bizantskoj umjetnosti.
Na kraju putovanja vratila sam se još jednom u Sv. Nikole kako bih još jednom uživala u najfinijoj hrani u restoranu Mečkuevska kuća . Sve kreće s mastikom, furnarinkama i šopskom salatom. Turli tava je moje najdraže makedonsko tradicionalno jelo uz domaću banicu, a za kraj domaći makedonski kolač.
Jedva čekam da ponovno posjetim ovu divnu zemlju za koju se ne kaže bezrazložno Tamo gdje vječno sunce sja.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.