- Umjetnica, slikarica i autorica umjetničkog nakita u svom radu spaja likovnu umjetnost i dizajn te stvara nakit koji funkcionira poput malih skulptura
- Njezini komadi nastaju kroz eksperiment s materijalima, od srebra i kamena do pleksiglasa, a prepoznatljivi su po organskim oblicima i skulpturalnoj formi
- Nakon dugogodišnjeg života u Egiptu, gdje je razvila velik dio svog umjetničkog rada, danas živi i radi u Zagrebu te nastavlja istraživanje granica između slikarstva, skulpture i nakita
Nakit umjetnice Maje Sorić teško je svesti na klasičnu definiciju modnog dodatka. Riječ je o komadima, ogrlicama, prstenju, broševima... koji funkcioniraju kao male skulpture, odnosno objekti koji imaju vlastitu formu, volumen i karakter, ali istodobno ostaju blisko povezani s tijelom osobe koja ih nosi. Proces nastanka nakita često započinje eksperimentom s materijalima, a u recentnim radovima Sorić se posebno bavi pleksiglasom, materijalom koji zagrijava na visokim temperaturama kako bi ga mogla ručno oblikovati.
„Pleksi se zagrijava na oko 450 stupnjeva industrijskim fenom. Kada vidim da se materijal počinje topiti, tada ga oblikujem u formu koju želim dobiti. Nakon hlađenja dodajem druge elemente, ponekad kamen, ponekad zlatne listiće ili metal“, objašnjava Maja.
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić umjetnica
Takvim postupkom nastaju broševi, privjesci i prstenje čiji oblici podsjećaju na organski svijet, na ribe, ptice ili neodređene prirodne forme. „Sve su to organski oblici. U jednom trenutku jednostavno osjetim da je komad gotov – kao da vam nešto kaže: sada je dovoljno.“ Tu je i srebro koje također kao da oživljava u njezinim rukama, ulazi u prostor i kreira neki vlastiti život, dinamiku, karakter. Oblo, organsko, dinamično, moćno, sve su to note njezine kreativne energije koje onda elaborira kroz rad.
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Skulptura koja se nosi
Za Maju Sorić nakit nikada nije bio tek dekoracija. Ona ga opisuje kao „bodyskulpturu“, objekt koji se pomalo odvaja od tijela i dobiva vlastitu dimenziju. „Glavna karakteristika mog nakita je da je skulpturalan. On ne leži samo na tijelu kao mrtvi predmet, nego ima neku svoju živost. Malo se odvaja od tijela i dobiva vlastiti prostor, a osoba koja ga nosi može ga prilagoditi sebi i prigodi.“
Moda
Velik dio njezinih komada može se transformirati ili nositi na različite načine, čime nakit postaje osoban i prilagodljiv. Taj odnos između forme, tijela i slobode interpretacije važan je dio njezina autorskog pristupa.
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Istraživanje materijala za nju je temelj stvaranja. U prvim fazama rada fascinirali su je prirodni oblici, posebno kamen koji je često ostavljala u njegovu sirovom stanju.
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
„Kamen koji sam koristila bio je potpuno neobrađen, onakav kakav se nalazi u prirodi. Kombinirala sam ga sa srebrom, a kasnije sam srebrom, ponekad i pozlaćenim, pokušavala dobiti novu dimenziju – da izgleda voluminozno, a da zapravo bude lagano.“
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić
Kasnije su u njezin rad ušli i drugi materijali poput epoksidne smole, s kojom je eksperimentirala na način da je puštala materijal da se sam oblikuje, a zatim bi intervenirala u taj proces.
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
„Uvijek me zanima što se može dobiti iz materijala. Čak i iz ostataka. Mislim da se i od onoga što se čini kao otpad može napraviti nešto zanimljivo, kreativno i prilagodljivo.“
Od minimalizma do boje
Iako danas u njezinim radovima dominiraju boje i prozirni slojevi pleksiglasa, to nije uvijek bilo tako. Jedno je razdoblje obilježilo gotovo monokromatsko istraživanje. „Postojala je faza kada sam radila gotovo isključivo u srebru ili pozlaćenom srebru, vrlo minimalistički. Danas sam ponovno ušla u boju – pleksiglas omogućuje nove kombinacije i daje skulpturalnu formu.“
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Umjetnica pritom naglašava da se rijetko vraća starim fazama rada. Svaka etapa za nju je završeno poglavlje. „Ono što sam savladala više me ne zanima. Ljudi me ponekad pitaju da napravim nešto kao prije, ali ja to ne radim. Ja nisam komercijalni dizajner.“ Upravo zato je u prošlosti svjesno odbila ponude investitora koji su željeli razviti serijsku proizvodnju njezina nakita. „To bi značilo da moram raditi ono što zahtijeva tržište, a mene prije svega zanima istraživanje i moja kreativna sloboda.“
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Prije nakita u njezinu je životu bilo – slikarstvo. Tijekom godina naslikala je, kaže, više od tristo slika koje se danas nalaze u privatnim kolekcijama diljem svijeta. „Slikanje i nakit kod mene su povezani. Na mojim slikama su se često pojavljivale linije i forme koje su kasnije postale dio nakita. Mnogi koji pišu o mom radu primjećuju taj kontinuitet.“
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Zbog naglašene prostornosti i volumena često se našali kako je možda trebala biti kiparica. „Ali zapravo je moj nakit skulptura, samo u malom formatu.“ Sklonost crtanju pojavila se vrlo rano. „Crtala sam otkad znam za sebe. Kao dijete sam čak crtala i odjeću, a moja teta je jednom dio toga i sašila.“
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
Egipat kao prekretnica
Važan dio Majinog umjetničkog puta vezan je uz Egipat, gdje je provela čak četvrt stoljeća života. U Kairo je prvi put došla 1983. kao turist, uvjerena da se ondje nikada više neće vratiti. Sudbina je imala druge planove. Nekoliko godina kasnije njezin suprug dobio je diplomatsku službu u Egiptu. „Rekla sam da ću doći na godinu dana, pomoći da se sve posloži i vratiti se u Zagreb. Na kraju sam ondje ostala s obitelji čak dvadeset i pet godina.“
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
U Kairu je imala vremena potpuno se posvetiti slikarstvu, a upravo tamo započela je i njezina priča s nakitom. Jedna prijateljica nagovorila ju je da zajedno upišu tečaj izrade nakita u lokalnoj školi. „Isprva sam stalno gunđala i pitala se što ja tamo radim. A onda sam u jednom trenutku shvatila da me taj proces nevjerojatno smiruje. Kao da me sve vodilo prema tome.“ Smatra da se u životu neke stvari naprosto moraju desiti.
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Život u Kairu bio je intenzivan i zanimljiv, bogat zanimljivim ljudima. Umjetnica se s obitelji svjesno nastojala družiti s lokalnim stanovništvom, a ne samo s diplomatskim krugovima. „Egipćani su izuzetno gostoljubivi. Na ulici vas ljudi pozdravljaju riječima ‘Welcome to Egypt’. Ušli smo u njihove obitelji i život – od rođenja i vjenčanja do svakodnevnih druženja.“ Svadbe su, prisjeća se, trajale i po nekoliko dana, a grad je stalno nudio nove susrete i iskustva. „U Kairu svaki dan otkrivate nešto novo – nove ljude, nove priče, nove izazove.“
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Nakon dvadeset i pet godina života u Egiptu, Maja Sorić se 2015. vratila u Zagreb, gdje danas živi i radi. I dalje povremeno planira posjetiti Kairo, grad koji je snažno obilježio njezin život i umjetnost.
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
Danas njezin rad nastaje u prostoru između slikarstva i skulpture, između eksperimenta i intuicije. Nakit koji stvara nastavlja otkrivati materijale, boje i oblike, uvijek kao male skulpture koje žive uz tijelo osobe koja ih nosi. A njezin najveći motiv, istraživanje uz ljubav prema umjetnosti, tko zna gdje će je odvesti.
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović/PIXSELL / Maja Sorić nakit
Foto: Josip Regović / PIXSELL / Maja Sorić nakit
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.