Mila Elegović već gotovo dvadeset godina članica je gradskog kazališta Komedija. U svom je matičnom kazalištu odigrala mnoge glavne ali i one manje glavne uloge i Komedijina publika je neizmjerno voli.
No, šira ju je publika također imala prilike dobro upoznati jer je Mila godinama glumila u jednom od najboljih hrvatskih televizijskih sitcoma “Bitange i princeze”. Ova poznata i popularna glumica, osim što osvaja publiku odličnim ulogama, kao osoba je veoma vedra, elokventna i plijeni svojim izlgedom i stilom. Naše prijateljstvo traje koliko i njezin angažman u Komediji jer smo se, naime, tada još upoznale pa su moja razmišljanja oko toga koga bi za sljedeći intervju “Zaposlena sa stilom” trebalo predstaviti, bila vrlo brzo okončana. Izbor je pao na Milu jer je ona osoba koja vas inspirira u svakom trenutku. Bilo da je riječ o njezinom izgledu ili o njezinim promišljanjima o životu i glumi.
Slušala sam te neki dan na radiju gdje si pričala o planovima za jesen ali nisi željela reći o čemu se točno radi jer što smatraš da ne treba prerano govoriti o poslovnim planovima kako se na kraju ne bi izjalovili. Daj mi barem naslutiti što planiraš raditi na jesen?
Nekoliko mi se puta dogodilo na najavim novi projekt koji na kraju propadne, zato sam sada opreznija. Radi o mom autorskom projektu koji planiram za jesen. Treba mi vremena do jeseni da sve uskladim i nakon jednog dugačkog perioda i svih uloga koje sam do sada napravila, mislim da sam zrela za autorski projekt. Dugo sam željela napraviti autorsku predstavu ali nisam do sada imala ni hrabrosti i ni zrelosti za to. I bez obzira na krajnji rezultat tog mog projekta, važno mi je da znam da sam dala sve od sebe. Prije neki dan mi je jedan moj dragi prijatelj rekao jednu predivnu rečenicu koja vrlo istinita - “Nije važno uloviš li ribu nego jesi li dovoljno daleko bacila udicu”. I to je zaista tako. Radi se muzičkom projektu i jako mu se veselim. To je sve što ću ti reći (smijeh).
Namjeravaš li raditi ovo ljeto?
Nastupat ću kao i svake godine u Rovinju odnosno na Crvenom otoku gdje moj prijatelj Ronald Braus svako ljeto organizira koncerte. Odlazim početkom ljeta I u Umag na kazališni festival Zlatni lav koji organizira Damir Zlatar Frey gdje radim kao voditeljica okruglih stolova. To mi je predivno iskustvo gdje imam priliku gledati predstave iz regije koje inače nikada ne bih vidjela. Zanimljvo je gledati kako različite sredine koje su ipak vrlo slične, različito gledaju na isti problem, i to prenose na pozornicu.
Kako ćeš se odmarati?
Ljeti volim otputovati u inozemstvo i to mi uspijeva već zadnjih desetak godina. Ove bih godine voljela otići u New York jer tamo nisam nikada bila. Ono što me inspirira na tim putovanjima su galerije. Volim otići u galeriju i provesti tamo sate i sate. Prošle sam godine bila u Parizu gdje me Rodenov muzej oborio s nogu. Amerika me privlači zbog njihovog slikara kojeg obožavam a zove se Jackson Pollock. On mi je gotovo opsesija. Volim doživjeti stranu zemlju kroz nekog umjetnika. Obožavam i arhitekturu, u stanju sam se rasplakati nad lijepom arhitekturom.
Voliš putovati sama.
Mislim da putovanje doživiš mnogo dublje ako odeš negdje sam, ali opet, ako imaš potrebu te svoje doživljaje s nekime podijeliti onda u takvim situacijama to moraš učiniti s nekim prolaznikom ili golubom… (smijeh). Iako nisam imala nikada loše iskustvo činjenica je da kad žena putuje sama, postoje neki uzusi koje treba slijediti.
Prije nekoliko godina, nedugo nakon što si se rastala, srele smo se u restoranu u kojem si sjedila sama i nakon toga si mi rekla kako tek učiš biti sama; Ići sama u restoran; Doći doma u svoj stan sama… Kako se danas snalaziš u tome?
Mislim da je životni uspjeh žene doći sama u restoran, naručiti jelo i piće, sama to zaraditi i platiti i sama si kupiti svoju Louis Vuitton torbicu. To mogu razumijeti samo ljudi koji imaju širinu. Jer kad ljudima to kažem, dožive tu moju rečenicu vrlo površno, a to zapravo znači da si mogu priuštiti život kakav želim. Louis Vuitton torbica u ovom slučaju predstavlja način finog života i potrebu za finim stvarima, kao što je to recimo fini proculan. Danas volim otići sama u restoran i volim biti sama doma, ali naravno ima trenutaka kada me to i smeta. S vremenom sam razvila neke mehanizme pomoću kojih si pomažem, jer svi mi imamo svoje loše i depresivne dane. Kao što čovjek zna zagriliti nekoga koga voli tako treba znati zagrliti i samoga sebe. Meni je trebalo vremena da to naučim. Također, veliki faktor u životu su mi prijatelji. Jedinica sam i mislim da bez svojih prijatelja ne bih preživjela. Najviše sam u životu zahvalna upravo svojim prijateljima.
Koju svoju životnu fazu najviše voliš?
Ovu u kojoj sam sad. Definitivno.
Da se malo vratimo na putovanja i modu. Što nosiš sa sobom kad ideš na put?
Jednostavno, ja ponesem sve. Od igle do lokomotive. Imam stvari koje nosim dugo godina i nastojim čuvati svoju odjeću i cipele. Imam dosta odjeće i cipela koje, kako ja to volim reći, “zarađuju lovu”. To su stvari za koje mi nije žao dati više novca jer u njima radim i one mi “donose zaradu”.
Kad smo već kod lijepih stvari, koja je najskuplja stvar koju imaš u ormaru?
To je definitvno Armanijev tamno plavi kaput koji sam kupila u Londonu u Bond Streetu. Imam ga već 15 godina i još uvijek izgleda sjajno. Sjećam se da sam ušla u dućan kupila ga a zapravo nisam bila uopće svjesna što radim. Ima jedna divna knjiga od Nine Garcije koja se zove ‘Stotka’ a radi se o 100 predmeta koje svaka žena sa stilom mora imati. To je moja modna biblija jer me naučila da su te bezvremenske stvari najbolje. Ne volim trendi odjeću. Ona me opterećuje i brzo je se zasitim. Volim kvalitetne klasične komade. Jednom prilikom mi je naša poznata manekenka Jasna Mihaljinec rekla da je “prestara da si kupuje krpe” i to je sjajna rečenica koje se i ja danas držim. Jasna Mihaljinec jedna je od onih žena čijem se stilu divim.
Čiji još stil voliš?
Volim kako se odijevamo mi Zagrepčanke. Ne smatram da smo sve uniformirane kako to ljudi znaju reći. Sviđa mi se kako držimo do sebe. Ne volim kada se žene skrivaju iza vrhunskog stila, mislim da moda mora biti u službi ženske ljepote, a ne obrnuto.
Držiš do sebe, vježbaš, paziš što jedeš. Vrlo si disciplinirana u tome.
Volim reći da više ulažem u svoje tijelo nego u odjeću. Mislim da obična bijela majica odlično izgleda na nekome tko drži do sebe. Nikakvom dizjanerskom odjećom ne možeš sakriti zapušteno tijelo. Idem u teretanu tri puta tjedno i volim trčati. Pazim što jedem ali se ničega ne odričem. Volim kada mi netko kaže da lijepo izlgedam ali želim prevenstveno imati tijelo koje mi ne smeta, svojom debljinom ili tromošću.
Jedna si od rijetkih žena koja poznajem koje jedan dan mogu biti u tenisicama ili balerinkama, dok u nekoj drugoj prilici izgledaš vrlo glamurozno.
Mislim da je to prevenstveno stvar dobrog odgoja i obrazovanja. Danas ljudi više ne znaju kada se kako odjenuti. Volim regule kada se radi o odijevanju i volim kad se poštuju pravila i konteksti. Ne možeš doći na dodjelu nagrade u vesti i trapericama, a nema ni smisla hodati u štiklama po cijelom gradu ako imaš posla.
I pitanje za kraj. Koja je zadnja kazališna predstava koju si gledala a koja te očarala.
Judith French sa Draženom Čučekom i Juditom Franković. Njih dvoje su u toj predstavi vrlo hrabro razgolitili svoja tijela i duše.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.