- Ovogodišnja tema na otvorenju izložbe i red carpetu Met Gale nije bila samo estetski okvir, nego i intelektualni izazov
- Dress code koji podrazumijeva modu kao umjetnost te izložba "Costume Art" u okviru Metropolitan Museum of Art postavili su pitanje koje se ciklički vraća, ali rijetko dobiva konačan odgovor: gdje i kada odijevanje postaje umjetnost?
- Večer je, očekivano, ponudila spektakl koji nadilazi puku odjeću te donio niz inspirativnih priča i umjetničkih djela koje su na sebi prezentirale slavne osobe
Povratak Beyoncé nakon deset godina bio je gotovo scenografski čin, s konstrukcijom tijela oblikovanom kristalnim motivima i dramatičnim plaštem koji je zahtijevao vlastitu logistiku. Rihanna je nastavila je tu predivnu priču o monumentalnosti skulpturalnom siluetom i referencama na art déco, dok je Emma Chamberlain nosila Muglerovu interpretaciju slikarskih poteza, nanosa i slojeva boja, oblikovane u tekstilu. U tim različitim pristupima vidjeli smo veličanstvene reference na temu kako je odijevanje (zapravo ne moda, jer ona je brza i promjenjiva) umjetnost, odnosno da tijelo može biti nositelj umjetničkog djela.
Emma Chamberlain, nosi Mugler kreaciju
Da je Oscar Wilde bio prisutan, njegova bi misao o tome da život oponaša umjetnost djelovala gotovo doslovno. Naravno, ova rasprava koja se otvara nije nova. Karl Lagerfeld inzistirao je na razdvajanju: umjetnost je autonomna, dok je moda nužno vezana uz funkciju i tržište.
Rihanna u Maison Margiela by Glenn Martens kreaciji, A$AP Rocky u Chanel by Matthieu Blazy kreaciji
Nasuprot tome, Andy Warhol vidio je u modi produžetak umjetničkog djelovanja, upravo zato što, poput umjetnosti, reflektira društvo, njegove vrijednosti i kontradikcije. Elsa Schiaparelli otišla je korak dalje tvrdeći da je sam čin dizajniranja inherentno umjetnički.
Muzejski kontekst dodatno je zamutio granice. Izložbe poput "Alexander McQueen: Savage Beauty" potvrdile su da publika modu sve više percipira kao kulturni artefakt, a ne samo kao potrošnu robu. Haute couture, zbog svoje ručne izrade, kompleksnosti i neponovljivosti, gotovo se prirodno uklapa u definiciju umjetnosti. Ona podliježe pravilima zanata koji zahtijeva vrijeme, vještinu i konceptualnu preciznost, elemente koji su temelj svake umjetničke discipline.
Audrey Nuna
U takvom kontekstu, osobito na događanjima poput Met Gale, postaje gotovo nužno postojanje dodatnog objašnjenja. Kao što muzejski eksponat zahtijeva legendu ili kustoski tekst kako bi gledatelju otvorio interpretativni okvir, tako i modne kreacije na crvenom tepihu često traže narativ koji ih prati.
Anna Wintour
Bez tog sloja značenja, mnoge ideje ostaju nedorečene ili nerazumljive široj publici.
Interpretacija umjetničkog djela u pravilu je lakša kada znamo što je autor želio komunicirati, koje reference koristi i u kojem kontekstu djeluje. Zato dress code nije tek formalnost, nego svojevrsni konceptualni brief koji bi gost trebalo poštovati s određenom dozom discipline i poštovanja prema temi, jer tek tada pojedinačne kreacije postaju dio šire, koherentne “izložbe”.
Ipak, ključna promjena događa se u načinu na koji promatramo sam čin odijevanja. John Galliano formulirao je to jednostavno, ali precizno: radost odijevanja jest umjetnost. U tom smislu, odjeća prestaje biti samo funkcionalni omotač i postaje medij izražavanja. Ona govori o identitetu, kontekstu, namjeri. Kada odijevanje uključuje svijest o formi, narativu i izvedbi, ono prelazi u područje kreativne prakse.
Jordan Roth
Met Gala je zato ekstremni primjer umjetnosti odijevanja. Svaki njezin crveni tepih funkcionira kao galerijski prostor u kojem se prezentiraju konceptualne kreacije, često osmišljene kao jedinstveni radovi. No, isti princip može se primijeniti i izvan tog spektakla.
Visoka moda gotovo je po definiciji umjetnost zbog svoje ručne izrade i neponovljivosti, ali i “obični” crveni tepisi mogu postati mjesta umjetničkog izraza, ovisno o tome kako pojedinac pristupa odijevanju.
Karan Johar, nosi Manish Malhorta kreaciju
Granica nije u samoj odjeći, nego u percepciji i namjeri. Kada se odjeća promatra i nosi kao prilika za artikulaciju ideje, kada iza nje stoji priča, proces i svijest o formi, tada ona prestaje biti samo odjevni predmet. Postaje nešto što se ne može reproducirati bez gubitka značenja, a upravo je to jedna od temeljnih definicija umjetnosti.
Gwendoline Christie, nosi Giles kreaciju
Tijelo u određenom trenutku prestaje biti tek nositelj odjeće i postaje medij kroz koji umjetnički oblikovana kreacija dobiva svoju punu formu. Tada odijevanje prelazi u sferu umjetnosti, a osoba koja je nosi postaje njezin interpret i prezentator koji omogućuje promatraču da takve kreacije promišlja, analizira te doživi i tumači na njemu osoban, vlastiti način.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.