- Kustosica i povjesničarka umjetnosti Martina Novak već godinama živi i radi u Amsterdamu, gradu čiji je kulturni sustav, kaže, bitno drukčiji od onoga na koji je navikla u Hrvatskoj i Beču, gdje je završila povijest umjetnosti
- Otkrila kako je tamo biti kustos te brojne mogućnosti scene i razvoja art projekata. Njezin je pristup kombinacija povijesti umjetnosti, istraživanja i pokušaja da umjetnost približi ljudima koji se pred muzejskim postavom često osjećaju kao da „ne znaju dovoljno“
- No, Martina nam je ispričala i kako izgleda svakodnevni život u Amsterdamu, pa i otkrila gdje se jede najbolji banana pie...
Jedan od projekata koji najbolje objašnjava njezin pristup je Art Stories, koncept koji je razvijala posebno za muzej Van Gogha u centru Amsterdama. Umjesto klasičnog obilaska muzeja, u kojem vodič posjetitelje vodi od jedne slike do druge i pritom iznosi unaprijed pripremljenu priču, Martina je krenula sasvim drugim putem. „Zanimalo me kako će ljudi reagirati ako se kreću po muzeju ne prema kustoskoj priči, nego slobodno. Razvila sam Art Stories koje zapravo počinju u sredini postava“, objašnjava.
Foto: Martina Novak u Van Gogh muzeju u Amsterdamu
Vodstvo kreće ispred Van Goghovih Suncokreta, gdje se grupica najprije zadrži na formalnoj analizi slike. Nakon toga ih pošalje na obilazak muzeja, no tek na desetak minuta. Bez zadatka da zapamte podatke, pronađu „najvažniju“ sliku ili slijede određenu rutu, trebaju jednostavno pronaći ono što ih je privuklo. „I onda nas svih šest ide pred tu sliku i svatko mi kaže, što mu je privuklo najviše pažnje. Na taj način gradimo priču o cijelom muzeju, bez da se mora vidjeti cijeli postav.“
Foto: Instagram / @Amsterdam
Takav pristup, kaže Martina, pokazao je nešto što je i sama smatrala posebno zanimljivim: izbor slike često je bio povezan s osobnim iskustvom posjetitelja. „Čovjek kao da traži neku analizu vlastitog života. Nevjerojatno je koliko se te stvari poklapaju.“ Zapravo, privlači nas nešto s čime se možemo poistovjetiti, povezati, pronaći nešto poznato.
Life&style
Shvatila je veliki potencijal projekta, jer umjetničko djelo više nije bilo samo objekt o kojemu treba naučiti određene činjenice, nego polazište za osobno iskustvo. Van Gogh je za takav pristup posebno zanimljiv jer je o njegovu životu i radu sačuvana iznimno opsežna dokumentacija, uključujući njegovu korespondenciju.
Foto: Martina Novak u Van Gogh muzeju u Amsterdamu
Martini je bilo važno i nešto drugo: pokazati da se u muzej ne mora doći samo jednom, kao turistička obaveza, i pritom pokušati „odraditi“ cijelu zbirku. „Priča nije namijenjena samo turistima, nego i ljudima koji ovdje žive. Da shvate da u muzej ne dođeš samo jednom u životu i to je to. Svaki put kad dođeš, možeš naći drugu priču.“
Foto: Martina Novak
Takav odnos prema publici proizlazi i iz njezina iskustva rada u Nizozemskoj. Za razliku od sustava na koji je navikla u Hrvatskoj, muzejski vodiči ondje su uglavnom freelanceri, a muzeji za pojedine projekte angažiraju vanjske stručnjake. Često radi iz knjižnice, bavi se istraživanjem, priprema doktorat, radila je i na audio projektima, a jedan od njezinih važnijih izvora prihoda danas je savjetovanje mladih umjetnika.
Life&style
Prema njezinu iskustvu, umjetnički fondovi u Nizozemskoj vrlo su razvijeni, a umjetnici i autori različitih profila mogu kroz njih financirati projekte. Pritom radi s ljudima koji ponekad dolaze iz potpuno drugih profesionalnih područja i tek ulaze u svijet umjetnosti. „Moje savjetovanje sastoji se od toga da im objasnim što je performans, što je instalacija, kako funkcionira dramaturgija, kako razgovarati s institucijom.“ Kao neki vodič za umjetnost, koji će omogućiti realizaciju projekata koje nizozemski sustav financira.
Foto: Marko Šeper / PIXSELL / Martina Novak
U tome vidi i jednu od specifičnosti nizozemskog kulturnog prostora: umjetnost je otvorenija ljudima koji ne dolaze nužno iz tradicionalnog umjetničkog obrazovanja. „Umjetnost je postala roba“, kaže, ali pritom ne govori samo o tržištu umjetnina. Govori o cijelom sustavu u kojem se umjetnički projekt može razviti, financirati i plasirati kao profesionalni proizvod.
Foto: Martina Novak
U Amsterdam je došla iz Beča gdje je diplomirala povijest umjetnosti, odnosno iz tradicije koju opisuje kao potpuno drukčiju od nizozemske. Preseljenje u početku nije bilo zamišljeno kao trajno.
Foto: Martina Novak u Van Gogh muzeju u Amsterdamu
U Amsterdam je došla zbog tadašnjeg partnera, koji ondje već dugo živi i radi. Plan je bio ostati nekoliko godina, a zatim odlučiti što dalje. No život je, kao što to često biva, napravio drugačiji raspored. „Nisam planirala završiti ovdje. Bilo mi je zanimljivo.“
Foto: Instagram / @Amsterdam
Pitala sam je, naravno, i o hrani u Amsterdamu, koja su joj omiljena mjesta.
Moda
Jutro počinje u Saint Jean Bakery, uz kavu i passion fruit cruffin. „Kava i passion fruit cruffin u Saint Jean Bakery ujutro na putu do posla. Na posao idem biciklom – iznajmljenim. Bicikl mi je uglavnom glavno prijevozno sredstvo i rijetko ulazim u tramvaje.“ Za Martinu je to jedna od onih malih jutarnjih rutina koje s vremenom postanu dio svakodnevice. Kava usput, nešto slatko i nastavak dana.
Na putu kući s posla često svraća u Pizza Pazzi. Iako priznaje da možda nije riječ o sasvim objektivnoj procjeni, za nju je to najbolja pizza u gradu. „Ja ću i dalje tvrditi da je to najbolja pizza u gradu, bez obzira na to što objektivno postoje bolje pizze. Ova meni dolazi s nostalgijom. Pokupiti pizzu biciklom na putu doma s posla meni je više mentalna higijena nego gastronomija.“
U toj je priči, kaže, važna i atmosfera. „Dragi su mi i zato je to meni najbolja pizza na svijetu.“ Ako jedno mjesto najbolje opisuje njezinu svakodnevicu u Amsterdamu, onda je to De Jaren. Ovdje ne dolazi samo zbog hrane. „Najbolji kolač u Amsterdamu je banana pie u Café de Jaren. To mi je ujedno i dnevna soba, office, terapija, tračaona i mjesto za sastanke – po potrebi sve što zatreba.“
Lokacija mu je idealna za njezin ritam života: „Taman je između sveučilišne knjižnice i sveučilišnog kazališta, pa s kim god da sam i na čemu god da radim, nitko ne mora puno hodati.“ Budući da joj radni dan često traje od deset ujutro do najmanje deset navečer, klasični ručkovi i večere nisu baš dio svakodnevice. „Ne izlazi se baš na ručkove ili večere. Više je to kava usput, neki snack i dalje ideš.“
Zato su joj posebno dragi improvizirani ručkovi u Splendoru, gdje se održavaju koncerti. „Najdraži su mi ručko-piknici na podu između dvije probe u Splendor. Svatko u Sparu pokupi neku hranu, onda sve stavimo na stolnjak na podu i polako ćapkamo.“
Foto: Martina Novak
Posebno mjesto u Martininoj gastronomskoj priči ima i Van Gogh Museum, odnosno njihovi sastanci i kolači koji se ondje poslužuju. „Najbolji cookies na svijetu su cookies koje nam tete serviraju na sastancima u Van Gogh Museum. Već godinama pokušavamo otkriti odakle dolaze i još uvijek nemam pojma.“
Pretpostavlja da dolaze iz hotelskog cateringa, no recept i dobavljač zasad ostaju tajna. „Nizozemci na sastancima obavezno serviraju kavu, čaj i ono što bi se kod nas zvalo čajni keksi, ali u Van Goghu su ti keksi jako artisanal i servirani na tanjurićima koji su negdje u Španjolskoj ručno rađeni samo za njihove evente.“
Uz amsterdamske projekte i tamošnji život, uspjela je za kraj ove godine ubaciti i suradnju s Društvom povjesničara umjetnosti Hrvatske te sudjelovanje s kolegama na planiranju izložbe za Art Zagreb koji će se održati u prosincu.
Life&style
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.