"Jel` te to mama obukla?" fora je koju smo slušale u osnovnoj, pa i srednjoj školi. Mame su bile te koje su odlučivale koliko majica mora biti dugačka (čitaj: koliko je prekratko), jesu li hlače zašivene na koljenima, jesi li dovoljno toplo odjevena. Novinarka miss7 vratila se u prošlost i pustila mami da ju opet odijeva
Inspirirana nedavnim uspjehom članka "Dečko me oblačio tjedan dana" kolegice Sare, prisjetila sam se maminih riječi i komentara o odijevanju koje znam čuti i dan danas! Oh, mislim da dobro znam što bi ona željela vidjeti na meni. Znaju to čak i moje moje prijateljice jer poznaju mamin stil. I moju mamu. ovo će biti urnebesno iskustvo, pomislila sam.
Moja mama Marija došla je na nekoliko tjedana u Zagreb - bila je to idealna prilika da napravimo ovaj eksperiment.
Neke od stvari koje moja mama ne voli su: retro boje i uzorci, boje generalno (osim zagasite poput tamnocrvene ili tamnozelene), svaki novi komad odjeće koji ja kupim, štikle s jako tankom petom, razderane traperice ili bilo koji pretjerano oversized komad odjeće, dekolte, minice... Možda da sve ono što dečki vole jednostvno napišem da moja mama ne voli?
Plan je bio sljedeći: mama će mi svako jutro izabirati odjeću za posao. S time da sam joj dala pristup baš svemu - čak i odjeći koja je bila pripremljena za donaciju, kao i komadima još iz srednje škole (ne šalim se, neke stvari još uvijek nosim jer su materijali globalno bili kvalitetniji prije 10-ak godina).
Izbor za prvi dan: Traperice trapez kroja + bijela vestica + kožne gležnjače bez vezanja + mix and match naušnice
S obzirom da sam morala ići na liječnički pregled prije posla moja roditeljica je zaključila da bi bijela vesta doktore "senzibilizirala" da budu dobri prema meni. Hvala, mamice, samo su mi četiri epruvete krvi uzeli, no biggie. Trapezice ne nosim često zimi jer mi ne izgledaju dobro na ravnu obuću koja nije u špic, pa sam se osjećala pomalo zdepasto. No, sve u svemu, ovaj odabir nije bio strašan. Nisam ni znala što slijedi...
Drugi dan: Crvena jakna + tamnozelene traperice + njezina torba + marama + ugly sweater
Sad je bila sretna! Izvukla je moje hlače s prve godine faksa koje su mi dosta velike. No, nije problem broja hlača, nego ove "vesele boje", koja joj je "super izgledala" s crvenom jaknom. Kako i zašto? Zar me ne voliš? A da ne govorim da mi je ispod veste dala bijeli T shirt da obučem kako mi se "ključne kosti ne bi prehladile". Taj dan je bila južina... Pa, ne kužim čemu mala marama oko vrata i ova kapica koju rado nosim... U svakom slučaju, izgledala sam vidno nesretno!
Treći dan: crne traper trapezice + crni kaput + umjetno krzno oko vrata + moja torba + njezina torba + naušnice
Bravo mama, pomislim si. Evo total crni look, nije toliko tragedija, iako nikako ne bih sve zajedno ovako kombinirala. Dobra vijest je što sam na ovaj kaput zaboravila, a ni ne nosim ovu kombinaciju (sad ću sigurno početi). Ali, kada samo joj rekla da moram nositi opremu za snimanje, dala mi je ovo ČUDO OD TORBE! Opet te pitam mama: kako i zašto? "Pa da ne budeš skroz crna". Vau, baš ti hvala, to smo mogli i drugačije riješiti!
Četvrti dan: Tamnosivi hoody na cif + skinny crne hlače + gležnjače za vezanje + bijeli T shirt
Draga mama, odlučila si doista da je četvrtak novi casual petak i poslala si me u trenirci i hlačo - tajicama na posao? Hvala ti do neba! Doduše, ovo je zbilja najbolji look od svih dosadašnjih dana, ali ne znam hoću li moći više. Jer, i njoj se više ne ustaje u 6 ujutro da mi bira odjeću, a kako li sam tek ja nesretna ovim njezinim modnim odabirima... Uglavnom, u četvrtak sam se osjećala - udobno. Mislim da je to najbolji opis mog looka...
Petak: Mama je službeno odustala - hlače i čizme od jučer + leopard bunda i moja vintage torbica
Rekla je: "Ajde mala dosadna si više!" i rekla mi da slobodno obučem istu odjeću od jučer, ali i tu bundetinu koju toliko želim nositi. A znaš li kako je završio ovaj eksperiment? Provele smo 2 sata u šopingu, dok sam ju ja ispitivala što bi ona htjela da kupim. Nakon što sam isprobala 4 iste crne haljine koje se šire od struka na dolje, shvatila sam da je vrijeme da ormar nakrcam s još pernatih vesta, šarenih midi suknji, kožnih hlača i vikend provedem u odjeći koja se meni sviđa. Mami je bilo svejedno kada je shvatila da ću i dalje nositi "plastičnu odjeću" koja se "ne može prati".
Vikend: vraćam se korijenima!
Konačni sud: Sorry mama, volim te, ali tvoje kombinacije sivog i sivog i/ili crnog i bijelog i/ili zelenog i crvenog i malih šalova oko vrata me doista izluđuju. Ne bih nikad više, hvala na pitanju. A znam da ni mama nije bila oduševljena jer je zaključila da su moje cipele "za mrtvace" (one u koje obuju pokojnika tako da dobro izgledaju, ali su izrađene - od kartona) te da bih isto mogla nositi "vreće za smeće" do kraja života. Ako ništa, naučila sam da imam nekih stvarno dobrih stvari u ormaru, koje su stare i nekoliko dekada.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.