Maja Vitanović za sebe će reći kako je samo čovjek koji osluškuje i slijedi svoje ljubavi. Ona je pirserica, dj-ica, pjesnikinja, dizajnerica zvuka, tekstila, odjeće i interijera, organizatorica kulturnih umjetničkih evenata te, kako sama kaže, festivalska šljakerica, budući da radi na festivalima inMusic i Seasplash te omiljenim joj Dimensions i Outlook. Uz sve to, Maja ne živi tipičnom dnevnom rutinom. Naime, radni dan većinom provodi u Autonomnom kulturnom centru Medika, kultnoj zagrebačkoj oazi umjetnika i boema.
Sam AKC Medika u kojem trenutno stvara, pozicioniran je u pomalo derutnom kompleksu bivše tvornice u koju su korisnici uložili suludo mnogo energije i vlastitih sredstava da bi se postigao kakav-takav stepen upotrebljivosti prostora. Korisnici AKC-a putem ugovora s gradom plaćaju relativno visoke troškove rente i režija. Maja nam je objasnila zašto se ljudi odlučuju na rezidenciju u ovakvim prostorima.
„Biti umjetnik u današnjem kapitalističkom sustavu ponekad jest samo furka jer se to i može kad se dolazi iz sigurnih obiteljskih pozadina. No, isto tako, nekima od nas je umjetnost izravna kreaciona sila koja izbija iz nas, koliko god se možda čak trudili zatomiti je i raditi “nešto normalno u životu” - jer to “normalno” znači sigurnost u vidu stalne plaće i "kruha", kako za nas same, tako i za naše buduće obitelji. AKC Medika kultni je zagrebački rasadnik kulture, mjesto susreta i kolaboracija mladih umjetnika te je zato zanimljivo radno okruženje za mene koja sam po prirodi intenzivna i potrebujem konstantnu mijenu i progresiju, dok je eksperiment, princip po kojem funkcioniram u životu“, objašnjava Maja.
Na pitanje na koje sve načine preživljavaju ljudi koji rezidiraju i rade u ovakvim neuobičajenim nezavisnim prostorima, Maja nam je sasvim iskreno odgovorila: „A kako preživljava većina ljudi na ovoj planeti? Ljudi preživljavaju svojim radom, ni ovdje to nije nimalo drugačije. Većina nas radi na festivalima, u klubovima, kazalištima, školama i drugim kulturno obrazovnim ustanovama te van ovog bastiona umjetnosti odrađuje, koliko je to danas moguće, plaćene poslove. Rekla bih da je većini rezidenata boravak ovdje zapravo odskočna daska za nešto bolje, nešto kao inkubacijski formativni period. Ponekad to znači odlazak na rezidenciju u London, Ljubljanu ili Barcelonu, ponekad na neko super stalno radno mjesto vezano uz specifičnu umjetnost kojom se osoba bavi. Što se strukture zajednice tiče,kreativci smo. Nekad se među nama nađe i pokoje dijete u tijelu odraslog čovjeka koje bježi od vanjskog svijeta, misleći da je ovo nekakvo mjesto “slobode” od ikakve odgovornosti, gdje ne mora ni počistiti za sobom, a kamoli da ulaganjem svog vremena i kreativne energije doprinese zajednici. No, takve vrijeme prokaže i ne opstaju predugo ovdje“.
Samu sebe opisuje kao osobu bez osjećaja pripadnosti naciji, zemlji, vjeri ili ikojoj ideologiji. „Nekako mi se čini da to dođe samo po sebi kad stekneš tu dugogodišnju naviku koristiti snagu vlastitih neurotransmiterskih postrojenja“, objašnjava nam i nastavlja u svom osebujnom poetskom stilu: „ Ipak, svojim fizičkim postojanjem smještena sam u prostorno-vremenske koordinate koje si prisvaja sistem rascjepkanosti Zemaljske kugle na upravljačke entitete nazivane državama. Sistem će mi nakačiti etikete jer tako jedino funkcionira. Nestanak etiketa, značio bi i nestanak sistema“.
Glazba i zvuk su njena životna opsesija. To pokazuje činjenica da je, kao Dj-ica, osam godina bila dijelom poznatog zagrebačkog organizacijskog kolektiva Trip To Zion, a svirala je i u progresivnom bendu imena Bamwise. Dj-anjem se bavi već 10 godina, pod pseudonimima Maya, Tenel Ka i Neon_SPL. Pjeva i u zboru zboru imena ZborXOP iliti ZborHor.
„Ponekad imam osjećaj da mi je jedna od "profesija" i bivanje muzom, budući da redovito nadahnjujem neke svoje prijatelje umjetnike, ali i matematičare, i u tome jako uživam“, kroz smijeh priča naša multitalentirana sugovornica.
No, ako ste pomislili da je Maja samo umjetnica koja boemski živi od danas do sutra, prevarili ste se. Maja je studirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu, s pridruženim mu modulom švedskog jezika na Filozofskom fakultetu, završila je Ženske studije, a trenutačno završava i Tekstilno tehnološki fakultet. Uz školovanje radi i potpuno je samostalna od svoje 23. godine.
„ U 22. godini izgubila sam oca, uvjetno rečeno. Živ je, no zagubljen i sebi i ostatku Svemira. Za mene je to svakako bio jedan od presudnih formativnih momenata, budući da mi je izokrenuo dotadašnje perceptivne prostore, a koji su dobrim dijelom bili usvojeni programiranjem od okoline bez efikasnih vlastitih propitivanja, čisto zbog manjka osobnog životnog iskustva, kao i zbog rutine odrađivanja „dužnosti dobrog djeteta“. Kritičko razmišljanje i samopropitivanje je nešto što poprilično zaobilazi zaštićenu djecu. Odvojiti se od roditeljske slike samog sebe i plutati u svemiru potpuno nevezan/a, bez ičije pomoći, po meni je presudno za formiranje cjelovite individue. Zato je to iskustvo rastanka roditelja i gubitka oca, koliko god bilo i još uvijek jest traumatično, propulzivno utjecalo na moje potpuno osamostaljenje te dodatno modeliranje vlastitih prizmi kroz koje skeniram i percipiram svijet“, objašnjava Maja.
Neobična Maja nam je svojim riječima definirala na koje sve načine ispada iz okvira. Neidentifikacija ili ispadanje iz okvira, u njenom slučaju ne dešava se zato što je to kul. To bi uostalom značilo, kaže da nije prerasla svoje tinejdžerske formate i pripadajuće im interne procese. Nikako nije bila standardno dijete i to je bilo komplicirano za njenu majku koja je bila i majka i otac. Iako dolazi iz prilično standardne obitelji protkane patrijarhalnim obrascima, ista je bila zahvaćena posljedicama feminističke revolucije. Takve konstelacije odnosa doprinijele su uvelike Majinoj senzibilnosti za nepravde i identifikaciju sa marginaliziranim skupinama.
„Otac je bio vrlo ponosan na moj oduvijek prisutan revolucionarni spirit i hranio ga, dok je majka bila očajna i pokušavala svim mogućim i nemogućim metodama izbiti mi iz glave ideju da je drugačiji svijet moguć, čisto zaštitnički svjesna svijeta u koji me odgaja. No, u isto mi je vrijeme, svojim primjerom borkinje za pravdu i ljudska prava, usadila mod borbe i revolta. Kao dijete vječito sam bila pogonjena viškom energije, nezasitnom i neumornom znatiželjom, maštom i vjerovanjem u čaroliju i nadnaravno, te nevjerojatnim povjerenjem u život koje se manifestiralo, kažu, neobičnom iskrenošću i otvorenošću. Specifično je i to da sam oduvijek bila “tvrdoglava” , odnosno na svom putu. Isto tako, meni je vrlo jasno da sam odrasla uronjena u ovaj svijet kakav jest te me stoga nisu mogli zaobići standardni oblici programiranja, iako po svemu što radim, po načinu na koji svijet rezonira u meni i ja u njemu, po flukturirajućim, perceptivnim prostorima moje duše, uočavam da standardna procedura socijalizacije pojedinca u društvo, kod mene jednostavno nije uspjela“, pojašnjava.
No, kako kaže, svijet su unaprijedili jaki, progresivni i neshvaćeni umovi čije je samo postojanje, a onda i ideje ili izumi, toliko odskakalo od standardnog, da su u pravilu bili pogubljivani, konkretnim smaknućima ili simboličkim izopćenjima iz društva, ismijani te ostavljeni u neimaštini pod stare dane. Najeklatantniji primjer je najveći Nikola Tesla, na čijem je kultu i sama odrasla, pored Bruce Lee-a, Valentine Terješkove te Michael Jacksona kao nekih prvih figura, čijih se utjecaja bistro sjeća. Uvijek je naginjala glazbi i umjetnosti u najširem smislu, kao i znanosti te znanstvenoj fantastici.
„Umjetnost je moj svemogući međusvijet kroz koji komuniciram sa sobom i sebi sličnima, moj katalizator unutarnjih proces i propulzija mog osobnog rasta. Intrinzično bavljenje umjetnošću, čovjeka većinom stavlja u neku količinu začudne osame. A provoditi kvalitetno vrijeme sam sa sobom, znači i konstruktivno opipavati onu granicu gdje završavaš ti sam, a počinju drugi, odnosno ostatak svijeta. Čini se da upravo zato umjetnici često jesu vrlo snažni individualci koji znaju, a često i potrebuju, biti sami sa sobom, pa čak i kad su vrlo društveni. Isto tako, dok stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području, primjerice znanosti, kreativci mijenjaju svoje područje interesa. Zato kreativni put nekako podrazumijeva buntovnu osobnost, preuzimanje rizika i motivaciju za propitivanjem i potresanjem tradicija “, smatra Maja.
Naša zanimljiva sugovornica, prokomentira nam je potrebu ljudi da se identificiraju s ostalima, da pripadaju grupi. Ona shvaća kako u čovjeku postoji želja za pripadnošću.
„Prihvaćenost i ljubav jesu motivi koji čovjeka polariziraju na pripadnost nekoj zajednici, no u tom procesu prečesto se gubi jedinstvenost i potencijal koji nosi unikatnost svakog ljudskog bića“, smatra Maja.
Biti drugačiji, opravdano je samo ako si svoj, ističe. I to bi trebala biti skroz normalna pojava u svijetu, budući da ljudska jedinka ima i biološku i sociološku predispoziciju za to. Svako ljudsko biće rođeno je sa specifičnim i jedinstvenim karakteristikama i setom darova. Svako ljudsko biće nosi potencijal genijalca. No, ako ne ulazimo u sebe i ne saznajemo tko smo i koje darove nosimo, tratimo ono najvrijednije u nama – humani konstruktivni kreacioni potencijal.
„U sustavu u kojem smo opsjednuti golim preživljavanjem i strahom za sutra, čovjek rijetko ostaje sam sa sobom i svojim mislima da bi uopće bio u prilici zaviriti u sebe i pootvarati tu gomilu darova te osloboditi svoje unikatne talente. A progresija globalne svijesti, očajno treba upravo to“, završava Maja.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.