Modni paradoks ove je sezone doživio vrhunac. Žene ponosno paradiraju u ružnim cipelama i još ih masno plaćaju...
Nova, neobična Gucci kampanja (da, i ptice na grani već znaju koji je zaokret ovog famoznog brenda napravio dizajner Alessandro Michele) prikazuje mladića koji, udobno zavaljen u fotelju, ponosno pokazuje cipele s poluvisokom potpeticom, ukrašene resama. Ovaj androgini štih moda već fura neko vrijeme, a može se fino razmahati na području modnih dodataka. Jesu li te cipele na prvu – lijepe ili ružne?
Navikli smo na kampanjama i street-style ikonama gledati predivne modele, seksi, atraktivne, koje laskaju ženskoj nozi… A onda je Phoebe Philo za Celine izbacila dlakave šlape. A onda je i Gucci izbacio granny shoes, također dlakave. Onda je Marc Jacobs isfurao Buckle shoes.
Ne, nije samo krzno element izražavanja ovog neobičnog, ružnjikavog stila koji se ipak rasplamsao i furaju ga – takozvane ikone stila. Celine je imala Kiraro sandale, a LV neobične traper čizmice ukrašene krznom… Čak i brendovi Ugg i Crocs imaju svoje vjerne sljedbenike koji su uvjereni kako su to najružnije cipele na svijetu.
Popis je beskrajan, a danas kad gledamo fotke street-style ikona s tjedana mode, čini se da ima više tih takozvanih neobičnih cipela koje su više art objekt (od kojih većina njih ne laska ženskoj nozi) nego onih štikli koje naglašavaju senzualnost. I stvarno, dizajneri su se u posljednjih desetak razbacali dizajnom, istražuju nemoguće – sjetite se Marc Jacobsove potpetice koja se spaja na donjem djelu cipele, umjesto gornjem… Ne samo da je neobično, već apsolutno izazova komentare, čuđenje, nekima se sviđa, nekima ne, no sigurno je da izaziva reakcije. Je li to baza – izazvati reakciju? Jer u svijetu mode koji se više ne vrti oko klasičnih trendova kakve je poznalo dvadeseto stoljeće, već oko festivala ljudskoj tijela koje kreira vlastiti kolaž i donosi takozvani famozni osobni stil, šok je svakako jedna od dobrih smjernica… Uostalom, u ovoj hrpi fotografija i videa s društvenih mreža, kako se istaknuti? Još su sada revije sve češće prodajne, možemo nabaviti bilo koji komad nakon što ode s piste. Stoga, tko će prvi isfurati one najluđe cipele i postaviti novi trend? I koliko god u sebi govorili vidi kako su ružne, činjenica da je niz, u najmanju ruku neobičnih modela, sada ima statement auru.
Jedna od onih koja se konstantno bavi oblikom i skladom cipele je naša poznata dizajnerica cipela Anita Zannoti Štulec.
- Tijekom povijesti su se izmjenjivali stvarno različiti, ponekad čak i ekstremni modeli obuće. Od onih koji su u početku bili tek pokrivala za stopala, ili su bili izrađivani na jedan jedinstveni kalup (koji nije razlikovao desnu od lijeve cipele, a time automatski bio neudoban), sve do danas kada smo okruženi mnoštvom modela, oblika, visina, stilova.... Živimo u vremenu kad se više ne priča o trendovima, već o tendencijama, koje i dizajnerima, ali i potrošačima, daju slobodu da se izraze bez opterećenja da se to nekome neće svidjeti. Ponekad smo iznenađeni ludošću dizajnera kad nam servira neki totalno otkačeni model cipele. Postoje osobe koje su spremne odmah reagirati na takve modele i nabaviti ih i jako ih dobro nositi. No, ima osoba kojima će se takvi ekscentrični modeli tek dopasti, ali je pitanje da li će ih znati nositi. Moramo razumjeti da je svatko od nas jedinstven, pa tako ni stopala dvaju osoba nisu ista, i zbog toga ne mogu cipele isto stajati na nogama, a niti ćemo ih jednako osjećati na stopalima. Na primjer, netko ima široko stopalo i odabere model jako širok i velik, radi veliku grešku jer takvim modelom narušava estetski dojam i izgleda nezgrapno. Netko tko ima široke gležnjeve ne bi smio nositi modele do gležnja, s kojima dodatno stavlja naglasak na širinu… slično je s raznim remenčićima preko rista ili oko gležnja kojima će prenaglasiti najširi dio stopala. Ili ako imamo drugi i treći prst duži od palca, pitanje je koji otvor na prstima staviti. Ne želim nikako reći da se moramo sramiti svojih stopala, već mi je cilj istaknuti da postoje modeli obuće koji stopala čine ljepšima, a osobe koji ih nose osiguravaju više zadovoljnih pogleda. Da bismo izabrali pravilan oblik ili model obuće, neophodno je dobro se pripremiti i, ako je moguće, u kupovinu ići odjeveni upravo u kombinaciji odjeće koju ćemo na određeni model nositi - kaže Anita.
Dakako, ljepota relativan pojam i veli se da je u očima promatrača, dok je sklad nešto slično – kad se dimenzije nadopunjavaju i nastavljaju jedna na drugu, to je skladno, oku ugodno. Sve druge egzibicije, koje nas izazivaju na reakciju, nisu sklad, no opet znaju emitirati određenu atraktivnost. Idemo zato u prošlost jer ona je zapravo ispisala ovo što mi danas furamo. Naime, odlično su ovu temu obradili u zagrebačkom Etnografskom muzeju: više kustosice mr. sc. Aida Brenko i mr. sc. Nadja Maglica osmislile su izložbu „Koje dobre šuze“. U sklopu izložbe i kataloga naglašeno je niz detalja, na primjer - uz bosonogu većinu stanovništva staroga Egipta obuća je bila oznaka viših društvenih slojeva i svećenstva. Slikovni prikazi iz njihovih monumentalnih grobnica prikazuju ih u jednostavnoj obući nalik sandalama, ili natikačama ravnih ili sprijeda uzvinutih potplata što se uz stopalo drže remenom provučenim između prstiju i širom vrpcom preko luka stopala.
- Za svećenstvo se kaže da nije nosilo obuću od kože jer da ne priliči stajati na koži mrtve životinje – piše mr.sc. Aida Brenko, muzejska savjetnica, te nastavlja: Mnogo kasnije, u 19. stoljeću, slika je mnogo drugačija, no i dalje obuća ostaje pojam statusa: - materijalne mogućnosti pojedinaca ogledale su se u posjedovanju čizmi, jer su se one nabavljale kupovinom, pa su svjedočile o boljim imovinskim prilikama njihovih posjednika. Pojavom druge vrste obuće, opanci su se počeli prezirati ne samo kao izraz siromaštva, već i primitivnosti pa su ljudi radije hodali bosi nego li u njima. Krajem 19. stoljeća slika je nešto zabavnija: - obuća i čarape birale su se, u pravilu, u oprečnoj boji. Koliko je u modi odjeće bilo velikih promjena s kratkim trajanjima, toliko je to u modi obuće bilo obrnuto (Thiel, 1963: 598, 580). Modna kretanja u Europi brzo su prihvaćana u Hrvatskoj zahvaljujući stranim modnim časopisima (prvi hrvatski modni časopis "Parižka moda" izlazi 1895. u Zagrebu), katalozima robnih kuća, fotografijama, sve brojnijim putovanjima građana u inozemstvo, u mondena ljetovališta, u popularna lječilišta (Ivoš, 2000: 356, 362). U časopisu "Dom i sviet" iz 1888. godine, zabilježeno je kako je iste godine došla iz Pariza modna novost nošenja obuće različite boje: plava cipela na lijevoj nozi, crvena cipela na desnoj (Ivoš, 2000: 360).
- U dvadesetom stoljeću, prekretnica su dvadesete godine: - bile su to godine optimizma, originalnosti, one predstavljaju prvo 'moderno' desetljeće. U Americi i velikom broju europskih država žene po prvi put imaju pravo glasa, mogu javno pušiti i piti. Dizajn cipela u ovom razdoblju predstavlja potpuni prekid s tradicijom što se osobito ogledalo u izboru boja, materijala i obilju ukrasnih elemenata. Suknje su se skratile gotovo do koljena pa obuća dolazi u središte pažnje. Sada postaje važno kako usuglasiti boje odjeće i cipela. Postojala je tendencija da boja cipela bude u kontrastu s bojom odjeće – komentira A. Brenko.
- Moda više nije privilegija elite, trgovine su pune novih modela dostupnih širokim slojevima društva. Mnoge su žene, osobito mlađe, posjedovale i po nekoliko pari cipela u skladu s odjećom i namjenom – cipele za šetnju, tenis, golf, posjete ili ples. Najomiljenija aktivnost u dvadesetim bio je ples, pa su cipele morale biti dovoljno čvrste da izdrže žestoki ritam fokstrota, šimija i čarlstona. Osobito su popularne čarlston cipele s ukriženim remenjem ili postavljenim u obliku slova T, šiljastih vrhova, visokih peta. Sredinom dvadesetih godina sandala postaje važan dio ženske garderobe. Gola noga više ne izaziva sablazan. Orijentalne motive popularne početkom 1920-ih, zamjenjuju geometrijski, karakteristični za art deco - kaže muzejska savjetnica.
Jedan od sljedećih skokova u modi koji odlično tumači premisu kako je cipela uvijek dio cjelokupne priče stylinga je Diorov New Look (kraj četrdesetih) – cipele koje postaju popularne vrlo su uske, nježne, kako bi pasale uz taj ženstveni, strukirani izgled suknji i haljina, sakoa i kaputa… Stiletto krajem pedesetih predstavlja dizajner Roger Vivier, a tu su i ikone poput Audrey Hepburn i njezine balerinke. Polovica prošloga stoljeća, dakle, donosi modele koji laskaju nozi i možemo ih vidjeti i danas – to su one niske štiklice u špic koje podsjećaju na retro filmove i dive s velikih ekrana…
Sedamdesete su bile disko godine: tu dolaze u prvi plan debeli potplati, kreće era neobičnih modela koji istražuju ne samo granice ljepote i gdje je njezin fokus, već granice ravnoteže. Neki od modela koje je nosio i Elton John bili su jedva nosivi. Nešto slično predstavila je Vivienne Westwood 1993., kad je u štiklama opala na pod Naomi Campbell. Bilo je mnogo padova u novoj povijesti modnih revija, upravo radi nemogućih cipela, jedan od dobrih primjera je Pradina revija 2009. godine kad su se cure njihale i rušile kao kruške.
I koliko god mi gledali i te novije, neobične cipele s modne piste – mnoge od njih zapravo ne završe kao mainstream. Takozvane ružne cipele uglavnom su kao istinski art objekti koje isprobavaju ikone ulične mode i time rade na svom imidžu. Mi, obične žene, volimo cipelu koja je stabilna, seksi, laska nozi. Ako je mokasinka, onda neka bude klasična, kožna, genijalna, recimo Tod's. Ako je stiletto, onda Jimmy Choo, Louboutin... Nisam zaboravila ni tenisicu, ona ima svoje veliko područje, posebne su mi one sa šljokicama, no one uvijek nekako laskaju nozi, čak i ako imaju deblji đon. Pritom mislim na modele kao što su Adidas Originals, Air Max ili Reebok Leather Classic…
Kad gledamo street-style poznatih tjedana mode, lako je vidjeti poplavu tih modela s potpisom, ne znaš koji je poznatiji. Naravno, i meni je zanimljivo to gledati, diviti se kako to stvarno netko isfura ili pak zgražavati se… Ja to ne bih nosila – iako imam mokasinke s resicama, lakirane, koje podsjećaju na Guccijeve samo su uske i stopalo mi izgleda baš fensi i usko. Tako ja to volim. A vjerujem i mnoge od vas.
Tekst je preuzet iz novog broja našeg glossy magazina Budi.IN Chic uz koji na dar dobivate fantastično Catrice sjenilo.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.