Tenisice, patike, tike, šuze i sl., zovite ih bilo kojim imenom, no popularnost im ne možete zanijekati. Pošto tenisice današnjice ne predstavljaju nepoznanicu ni na modnoj pisti, a odavno su prerasle svoju originalnu namjenu sportskog rekvizita, potrebno je zagrebati dublje u povijest da bi se opravdao kultni status koji tenisica trenutačno nosi.
Prve tenisice ili jednostavne cipele s gumenim potplatom pojavile su se u SAD-u krajem 19.st. Nazivale su se plimsolls, a vjerovali ili ne, nije postojala razlika između lijeve i desne tenisice, tj, oblikom su bile potpuno identične.
Pošto su plimsolls postale instant hit, potražnja za novom vrstom obuće nije jenjavala. 1917. američka tvrtka Keds plasira na tržište prve platnene tenisice s gumenim potplatom. Iste godine, još jedna nova američka tvrtka dizajnira slične tenisice namijenjene specijalno za igrače košarke. Nekoliko godina poslije, mladi srednjoškolski košarkaš kuca na vrata dotične tvrtke u potrazi za prvim poslom. Odmah predlaže nekoliko promjena u dizajnu, među kojima i višu tenisicu za bolju potporu zglobova. Novi model postaje hit i do danas broji preko 600 milijuna službeno prodanih primjeraka. Kao što već i sami pogađate, mladi košarkaš zvao se Chuck Taylor, a dotična tvrtka Converse. Kultne Chuck Taylorice već su u 50-ima postale službeni „dress code“ mnogih škola diljem SAD-a.
Od Njemačke do Japana...
Američka inovacija nije zaobišla ni stari kontinent, iako je poprimila ponešto drukčiji tijek. Nakon završetka prvog svjetskog rata, mladi postolar Adolf Adi Dassler zajedno s bratom Rudolfom osniva Gebrüder Dassler Schuhfabrik (Tvornica obuće braće Dassler). Na Olimpijadi 1928. Adi, i sam nekadašnji sportaš, izradio je obuću mnogim osvajačima medalja i tako postao poznat među sportašim diljem svijeta. Na Olimpijadi 1936. mladi Jesse Owens osvaja četiri zlatne medalje u sprintericama koje je Adi izradio posebno za njega. Adi i Rudolf uskoro postaju članovi nacističke partije, Rudolf aktivno sudjeluje u drugom svjetskom ratu, dok Adi ostaje u Njemačkoj i izrađuje čizme za Wehrmacht . Miroljubivi Adi, u želji da napusti nacističku ideologiju, ulazi u sukob s Rudolfom, te se dva brata i poslovno razilaze. Adi osniva adidas, a Rudolf svojoj tvrtki daje ime Puma. Ostatak je povijest.
Otprilike u isto vrijeme, neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata, Kihachiro Onitsuka, bivši vojni oficir, osniva tvrtku za proizvodnju obuće sa željom da kroz sport ojača moral japanske mladeži u ratom razorenoj zemlji. Onitsuka Tiger uskoro postaje najprodavaniji japanski proizvođač sportske obuće, a Tigerice po prvi puta u svojoj karijeri nosi čak i Abebe Bikila, legendarni etiopljanski maratonac poznat po bosonogom trčanju, tj. trčanju bez ikakve obuće.
Američki san
1963. gospodina Onitsuku posjećuje Philip Knight, mladi trkač i novopečeni diplomirani ekonomist sveučilišta Oregon. Uvjerava ga da u SAD-u postoji veliko tržište za njegove tenisice i uspijeva dogovoriti poslovnu suradnju. Philip Knight, zajedno s legendarnim trenerom sveučilišta Oregon Billom Bowermanom osniva Blue Ribbon Sports. Mlada tvrtka u početku distribuira samo Onitsuka tenisice, no suradnja u idućih nekoliko godina počinje opadati, a Knight i Bowerman odlučuju 1971. pokrenuti vlastiti brend sportske opreme i tenisica. Tvrtku Nike, Inc. nazivaju prema grčkoj božici pobjede, a dizajn danas globalno prepoznatljivog znaka povjeravaju mladoj studentici grafičkog dizajna Carolyn Davidson.
Nakon odigravanja ovih ključnih trenutaka u razvoju tenisice, 70e i 80e godine 20.st. svjedoče nagloj ekspanziji tržišta i pojavi mnogih drugih etabliranih brendova. Pojavljuju se i prvi casual modeli tenisica namijenjeni svakodnevnim aktivnostima izvan sportskih terena. U 90-im godinama tenisice postaju prihvaćene kao odraz stila i modne osviještenosti i do današnjih dana svojom multifunkcionalnošću ne prestaju privlačiti sportaše, modne znalce i entuzijaste.
Mogli bi smo reći da je skromni komad slijepljene gume i platna s početka priče našao put do svačijeg stopala, a usput i prerastao svoju prvotnu namjenu te evoluirao u kulturni fenomen i statusni simbol. No priča ima i svoju mračnu stranu. Naime, mnogi su ponosni vlasnici ekskluzivnih i skupih tenisica postali meta razbojnika i lopova, a neki su nažalost izgubili i život. Je li se isplatilo zaključite sami, a do tada se nadamo da većina ljubitelja tenisica ipak želi samo udobno hodati, baviti se sportom i dobro izgledati na subotnjoj špici.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.