Obrazovana, inteligentna, društvena, ali joj je, unatoč svim kvalifikacijama najvažnije bilo udati se
Jacqueline Bouvier Kennedy bila je najglamuroznija i najnesretnija žena u stoljeću koje nije oskudijevalo glamuroznim i nesretnim ženama. Od Grace Kelly do Marylin Monroe, vidimo dugi defile ukletih ljepotica, boginja, čiji životi nalikuju na grčke tragedije. Iz kratkih novinskih vijesti o Jackie, kako ju je zvalo pola svijeta, u prvi se plan probija uglavnom raskošna strana njezina života - dva braka s dvojicom gospodara planeta, legendarnim predsjednikom Johnom F. Kennedyjem i grčkim multimilijarderom Aristotelom Onassisom. Treći brak, s manje poznatim milijunašem, medijima nije bio osobito zanimljiv. Jacqueline se najčešće proglašava "ikonom stila", “modnom kraljicom“ i uopće, onim što se još od starog Rima nazivalo „arbiter elegantiorum“ – ona je određivala što je elegancija; bilo je to ono što je na njoj…
No to je samo površinska slika. Početak je doista bio bajkovit. Kao kći bogatog burzovnog mešetara s Wall Streeta, Jacqueline je djetinjstvo provela na konju. Doslovce. Očeva je obitelj došla iz Francuske početkom 19 stoljeća, otud francusko ime, majčini su došli iz Irske. Otac se hvalio da vuče lozu izravno od Josepha Bonapartea, Napoleonova brata. Kako je majka bila vrsna jahačica, posjela je malu Jacqueline u sedlo kad joj je bila samo godinu dana. Iz tog razdoblja, buduća gospođa Kennedy ima cijeli album bajkovitih fotografija. Svi sanjaju takvo djetinjstvo. Deset godina poslije, 1940., New York Times objavio je sljedeće retke: "Jacqueline Bouvier, jedanaestogodišnja jahačica iz East Hamptona, Long Island, postigla je dvostruku pobjedu u natjecanju iz jahačke vještine. Miss Bouvier ostvarila je rijetku razliku. Malo je prigoda u kojima vidimo tako uvjerljivu dvostruku pobjedu…“
Scarlett O'Hara bila joj je junakinja
Već s jedanaest godina, Jacqueline je bila zvijezda. Uživala je u čitanju. Prije no što je krenula u školu pročitala je sve knjige za djecu koje su bile na policama obiteljske biblioteke. Njezini su junaci bili Mowgli iz “Knjige o džungli” Rudyarda Kiplinga, Robin Hood, Mali lord Fauntleroy, Scarlett O’Hara iz “Prohujalo s vihorom” i pjesnik Byron. Mala Jackie maštala je da će postati spisateljica. U školi je bila mezimica svih, nastavnika i učenika, vragolasta, dopadljiva ljepotica koja je privlačila pozornost i izazivala divljenje. Idilu je presjekao razvod roditelja. Dolazila je iz katoličke obitelji, a Crkva to ne odobrava. Nakon toga je, kažu njezini biografi, naglo utihnula, povukla se u sebe. Razlog je predvidljiv. S ocem je imala iznimno blizak odnos, kako to najčešće biva s očevima i kćerima, a s majkom nije bila osobito bliska i nisu mogle naći zajednički jezik, pa ju je očev odlazak snažno pogodio.
Godine 1942., kada je napunila trinaest godina, njezina se majka udala za Hugha Auchinclossa, poslovnog čovjeka koji je imao djecu iz prethodnih brakova. Školovanje je nastavila na Vassar Collegeu u New Yorku, gdje je studirala povijest, književnost, umjetnost i francuski jezik. Godinu je dana studirala u Parizu i za to vrijeme boravila kod jedne francuske obitelji. Osim na Sorboni studirala je i na Sveučilištu u Grenobleu.
Poslije je o tome pisala:
“Bile su to najradosnije godine mog života. Biti daleko od kuće dalo mi je prigodu gledati na sebe s distance. Naučila sam ne sramiti se gladi za znanjem, nečega što sam uvijek pokušavala skriti. Vratila sam se kući na novi početak, no ljubav za Europu nikad me nije napustila…”
Prvi je posao Jackie dobila u Washington Times Heraldu. Lutala je po gradu u potrazi za dobrim pričama. Nije bila neuspješna. Bila je rječita, prodorna, uspijevala postići cilj. “Kad znate izraziti sebe, možete reći i svijetu što želite. Sve velike promjene počele su riječima”, rekla je.
Među ostalima, intervjuirala je kasnijeg predsjednika Richarda Nixona. Pratila je i prvu inauguraciju Dwighta D. Eisenhowera i krunidbu kraljice Elizabete II. U to je doba bila zaručena za nekog brokera, ali to je kratko trajalo. Njezina majka smatrala je da 17.000 dolara zarade na godinu, koliko je broker zarađivao, nije dobar temelj duge ljubavi, pa je stvar prekinuta. Kratko je radila i u Vogueu. Briljirala je na audiciji. Od gotovo tisuću i tristo kandidata s diplomom sveučilišta George Washington, Jackie je jedina odabrana na šest mjeseci rada u Vogueovu uredu, na Manhattanu i sljedećih šest u Parizu, nakon pobjede na natječaju časopisa u Prix de Paris za najbolji esej, 1951. godine.
Iako je izvrsno poznavala francusku književnost, Jackie je dala otkaz već prvog radnog dana jer je bila uvjerena da bi žensko okruženje u Vogueu ometalo njezine izglede za brak, koji joj je bio jako važan.
U svibnju 1952. Jackie je započela novu vezu. Bio je to JFK.
John F. Kennedy bio je kongresnik koji je uskoro izabran za senatora iz Massachusettsa. Vrlo brzo, već 12. rujna 1953. godine, vjenčali su se u crkvi St. Mary u Newportu, Rhode Island. Na vjenčanju su bile dvije tisuće ljudi. Jackie je imala 31 godinu, a njezin budući suprug, 43.
Sve je izgledalo blistavo. No tu je, zapravo, počeo lanac nesreća koje, pokazat će se poslije, nikad neće stati. Mediji će sudbinu dinastije opisati kao „prokletstvo Camelota“. Kennedyju je žena, zapravo, trebala zbog karijere, a Jacqueline se činila idealnim zgoditkom.
Brak s mladim bogom američke politike, lijepim Johnom, idolom majki i tinejdžerki s Istočne obale, od početka je bio loš. Romantike nije bilo ni u tragovima – raskošne fotografije uopće ne daju pravu sliku. Zaprosio ju je birokratski, brzojavom, pa fotografije odmah prodao tisku. John je naveliko ljubovao s mnogim ženama. Kennedy je navodno imao mnoge ljubavnice, među kojima je najpoznatija bila, ništa sretnija, Marilyn Monroe. Navodno je imao više od dvije tisuće afera s raznim ženama. Bio je ovisnik o seksu, ali i njegovo je zdravlje bilo silan problem. Imao je velike tegobe s kičmom, zbog kojih je ponekad bio posve ukočen. Brak je počeo užasom: nakon dvije godine, Jacquelinina je prva trudnoća zvršila pobačajem, a godinu dana poslije rodila je mrtvorođenče - djevojčicu, Arabelu.
Tek 1957. godine rođena je kći Caroline. Tad počinje kratak, blistav interregnum - 1960. godine, John F. Kennedy, JFK, postao je američkim predsjednikom. Bio je mlad, lijep, bogat, ratni heroj iz glasovite obitelji, mezimac nacije kakav dotad nije viđen, najpopularniji čovjek na svijetu – rame uz rame s Frankom Sinatrom i drugim zvijezdama popa. Iste im se godine rodio sin John, a tri godine poslije Patrick, koji je također umro, samo dva dana nakon rođenja. “Smrt djeteta je bio jedan od najtežih trenutaka u životu predsjednika i gospođe Kennedy,” rekao je Kennedyjev tajnik Pierre Salinger i dodao.
“Smrt djeteta ih je zbližila. Prije toga, bili su mnogo suzdržaniji i manje spremni izraziti svoju bliskost u javnosti.
Gubitak Patricka činio se kao katalizator promjene.”
“Kada podižete djecu“, govorila je, „malo vam vremena ostaje za druge stvari. Djeca su za mene prekrasan dar. Zahvalna sam što mogu još jednom otkrivati svijet kroz njihove oči“.
Jackie je tečno govorila francuski, španjolski i talijanski. Bila je jako sklona francuskom haute coutureu, dizajnerskoj odjeći, koja je bila skupa, a u Bijeloj kući izazivala strah da se nošenje takve odjeće može promatrati kao nelojalnost američkim dizajnerima. Haute couture je, kaže definicija, francuski izraz za visoku modu čiji se razvoj prati na modnim pistama i koja uglavnom nije funkcionalna za razliku od prêt-à-porter mode koja označava gotovu, odmah nosivu modu.
Haute couture služi, piše Wikipedia, kao nadahnuće modnoj industriji, a njena je primarna svrha promocija modne kuće. Razlika je također i u produkcijskoj količini. Prêt-à-porter se proizvodi u standardnim veličinama i dostupan je u prodavaonicama odjeće, dok se haute couture proizvodi u limitiranim količinama, prema mjeri naručioca i u ograničenom vremenskom roku. Haute couture najviše služi i kao inspiracija za proizvodnju i kreaciju nove mode, a prezentira se na velikim modnim pistama Pariza, Milana i Londona te se rijetko prodaje. Zbog rizika da takvom odjećom izazove negativnu političku reakciju u konzervativnoj američkoj javnosti, Jackie je našla konzervativnije, politički oportunije rješenje. Izabrala je holivudskog dizajnera Olega Cassinija i zauzela pozu skromnosti. “Ne želim da me zovu prva dama.
To zvuči kao sedlo“, rekla je. “Biste li obavijestili telefonske operatere i sve druge da me jednostavno predstave kao gospođu Kennedy, a ne kao prvu damu“, rekla je službenicima Bijele kuće. No u životu je bila još jednostavnija, više nalik na obične ljude. Njezin frizer Edgar Montalvo, koji joj je oblikovao kosu punih osam godina, kaže da je bivša prva dama bila temperamentna i “laka na jeziku”.
Cijeli tekst pročitajte u našem glossy magazinu Budi.IN Chic uz koji na dar dobivate fantastično Catrice sjenilo.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.