Ivana Popović: "Humor je glavni saveznik u borbi protiv raka dojke"

U mjesecu borbe protiv raka dojke smo stoga popričali s ovom snažnom ženom koja je iza sebe ostavila borbu s rakom dojke i još jednom dokazala da posjeduje duh i karizmu koja ostavlja bez daha.

Tomislav Miletić/Pixsell

Uvijek zaposlenu Ivanu zatekli smo u momentu dok je uzimala predah od šivanje jedne od svojih novih kreacija.

“Nazvali ste u pravom momentu, baš uzimam pauzu. Nema problema, naravno da možemo popričati“, rekla je kroz smijeh Ivana kada smo je upitali može li s nama podijelili svoje iskustvo u borbi s rakom dojke. Zatim je nastavila razgovor s istim onim osmijehom u glasu, kojeg je imala kada se javila na telefon.

Nina Djurdjevic/PIXSELL

Ono što nas je prvenstveno zanimalo je kako se osjećala kada je saznala da se pred njom nalazi ova životna bitka.

„Čuj meni je to tek drugi rak, tek!“, izjavila je Ivana kratko. Kad smo s čuđenjem ponovili taj „tek“. Ivana je objasnila to na ovaj način: „Prvi rak, rak jajnika, dijagnosticirali su mi s 26 godina. Tada su mi doktori rekli da nikada neću moći imati djecu. Pobjegla sam od tih doktora i takvih misli. Odjednom sam dobila stravičnu želju da imati djecu. S 29 sam tako dobila prvo dijete, a s 36 drugo. Moje curice su danas super đaci i strašno su dobre. I tu je ta bitna razlika– meni se djeca nisu dogodila, ja sam ih strašno željela. To je svakako utjecalo i na njihov odgoj“

Robert Anić/PIXSELL

Kada smo Ivanu upitali kako bi opisala raspon emocija u trenu kada žena čuje takvu vijest, ona je jednostavno odgovorila: „Kaos“ te nastavila:

„Ženama u glavi automatski prolazi misli poput – umrijet ću, neću vidjeti svoju djecu, bit ću ružna, neću imati dojku ili dojke, imat ću implantat. I zaista ja danas imam jednu dojku, a umjesto druge tu je implantat koji izgleda kao da je iz lošeg porno filma. Sa mnom je u bolnici ležala žena koja se bojala reći svom mužu da su joj napravili mazektomiju. Žene prolaze takav strah jer se boje da neće biti lijepe, to je velik strah od gubitka ženstvenosti, od gubitka morala. Žene zapadaju u teške depresije“

Goran Jakuš/Pixsell

Zanimalo nas je da li je i Ivana prolazila kroz iste strahove, no ona je odgovorila kako nije te nam objasnila da je kao umjetnik vječito na rubu egzibicionizma, ali ne u smislu ludila, nego u smislu propitivanja društva kroz samu sebe. Uostalom, i njena majka, koja joj je bila velika podrška, ali i baka su  također prošle iskustvo raka pa je Ivana shvaćala da su i geni tu odigrali veliku ulogu.

„Da živimo u rodovskoj zajednici i da me medvjed opali po cici, morala bi se naučiti živjeti dalje i preživjeti s tom ozljedom. Zato su se u starim plemenskim zajednicama uvijek divili starijima, imali poštovanje, baš zato jer su preživjeli sve. Pa mi ljudi smo najbolji primjeri vrste koja je uspjela opstati unatoč svemu. Od plemenskih zajednica do danas, ljude su pokušale pokoriti razne bolesti, a ipak smo uspjeli opstati. Doduše, nismo naučili da se više pazimo i u tome također leži problem. Ne čuvamo se, ne volimo se. To je bezobrazno prema majci prirodi koja nas je probala naučiti lekciju, ali mi nismo ništa naučili od nje“, objasnila nam je Ivana te dodala kako kako ju je ovo iskustvo iznimno ojačalo.

Anto Magzan/ PIXSELL

„Ti više nisi ista osoba kada preživiš, toliko si sretan da imaš osjećaj da možeš sve“, tvrdi Ivana.

I konačno, pitali smo našu sugovornicu koji je najbolji savjet koji može dati ženama koje prolaze ono što je ona prošla. „Abnormalan smisao za humor“, odgovorila je bez razmišljanja i nastavila: „ Još je Platon rekao da je humor najviši oblik umjetnosti. Kakva bi ja to umjetnica bila da nemam to u sebi. Uostalom, sada izgledam bolje nego ikad prije, više vježbam i brinem o sebi. Stoga prestanite gledati u svoje cice i pogledajte se u svoje lice i svoj osmijeh. U tome je tajna. Humor je gen koji svi imamo, samo ga trebamo istrenirati“

Slike detaljnije pogledaj u galeriji....