Edinu Pličanić poznajem otkad smo bile djevojčice i zajedno pohađale baletnu školu. Još i tada djelovala je poput balerine iz slikovnice. Krhka, eterična, nježna, ali istodobno nevjerojatno uporna i vrijedna. Onda kao i sada, zaljubljena u ples. Bilo je jasno da ju čeka profesionalni uspjeh.
Prije deset godina postala je već prvakinja baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i u međuvremenu otplesala gotovo sve značajne uloge, te surađivala s mnogim poznatim koreografima. A kada je o modi riječ Edinin se stil teško može definirati odnosno staviti u neku određenu ladicu. Pa tako ona zna sama reći da je njezin stil zapravo ‘skup svih stilova’. Evo što nam je još sve Edina otkrila o ljubavi prema plesu, modi i putovanjima…
Poznato je da balerine moraju biti spremne na velika odricanja. Koliko je tvoj veliki uspjeh u profesiji utjecao na tvoj privatni život? Čini li ti se da si se u životu morala dosta toga odreći i je li ti danas žao zbog nečega?
Veliko odricanje za mene bi značilo odustajanje od svojih snova, nemogućnost ostvarenja. Ostvarila sam svoj san i stoga se smatram izuzetno sretnom i privilegiranom da svakodnevno imam priliku sa ljubavlju živjeti odnosno plesati svoj san, raditi ono što volim.
Koje bi uspjehe u profesionalnom životu izdvojila kao tebi najznačajnije?
Najvažniji trenuci u karijeri su za mene; premijera baleta „Romeo i Julija“u kojem sam debitirala kao Julija, zatim moje prvo „Labuđe jezero“ kada sam zaigrala bijelog i crnog labuda i „Trnoružica“ koju sam odigrala najviše puta u životu. Zatim je tu bila i ozbiljna ozljeda koljena, ali i povratak na scenu nakon ozljede.
Kako je ozljeda koju spominješ utjecala na tvoju karijeru?
Ozljedila sam se krajem 2008. tokom scenske probe, stradali su mi prednji križni ligamenti i to je bila moja prva, nadam se i zadnja velika ozljeda. Morala sam stati na neko vrijeme, uslijedila je operacija i mirovanje. Taj dio mi je bio najteži. Do tada sam svoje tijelo i njegove mogućnosti uzimala zdravo za gotovo, kao čistu prirodu koja je bila u službi mojih želja i potrebe za plesom. Nakon takvog aktivnog života nemogućnost kretanja je bila stravična. Dobra stvar u cijelom iskustvu je da sam u tom periodu imala priliku dublje zaviriti u sebe, pronaći snagu i kroz oporavak puno naučiti kako osnažiti duh i tijelo. U mom slučaju vijedi ona “što te ne ubije, ojača te”.
Što te opušta u slobodno vrijeme?
Glazba, priroda, otok...
Tvoja profesija pretpostavlja brojna putovanja. Koje bi izdvojila kao najdražu uspomenu? Koje je najdalja destinacija koju si posjetila?
Najdalja destinacija je Južna Koreja gdje sam gostovala u Seoulu u ulozi Vile šećera u njihovom Orašaru. Bilo je to 14 dana predivnog iskustva. Predivno je bilo i prošlo ljeto na Bermudi gdje sam zaigrala svoju omiljenu Juliju.
U intervjuu za jedan dnevni list izjavila ste da je možda vrijeme za ostale lijepe uloge u životu, poput majčinstva… Odgađaju li balerine majčinstvo s obizrom na to da je karijera balerine prilično kratka?
Nema pravila, uglavnom puno balerina ima djecu i vrlo je individualno kad, kao i kod drugih žena. Mogu samo reći da se vraćaju nakon poroda brzo u formu i da fantastično izgledaju, čak i bolje nego prije.
Balet pretpostavlja i eleganciju… Kako biste opisali svoj stil odijevanja? Koje komade najradije birate u svoje slobodno vrijeme?
Moj stil nije jedan nego puno njih... Rijetko kad sam klasična, volim retro eleganciju, nekad sam u hippie izdanju, drugi dan kao mali hip-hop boy, pa malo punka, pa nazad u štikle. Igram se odjećom i odjevam prema raspoloženju. Da zavirite u moj ormar našli bi svega. Jako volim odjeću, a fetiš su mi kape i naočale, one uvijek završe look. U slobodno vrijeme biram tenisice.
Postoje li dizajneri čije komade najradije birate?
Postoje dizajneri čiji bih komad voljela imati. Da mogu birati bila bi to Ulyana Sergeenko koja mi je fascinantna. Od naših kreatora najviše mi pristaje Madame Demode koja me oduševljava svojom modnom igrom. Još bi spomenula mladog Nevena Mihića u kojem leži veliki potencijal, neki dan sam doslovno skinula hlače sa njega koje je kreirao i više mu ih ne vraćam...:-)
Koliko držite do stila? Kupujete li odjeću planirano?
Nikada ne kupujem odjeću planirano.
Za kraj, neki planovi životni, profesionalni....
Trenutno je plan da plana nema, samo još puno, puno snova.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.