Stabla suncem obasjanog Bundeka nudila su nam ugodnu sjenu za razgovor s novom posebnom debitanticom na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Posebnost proizlazi iz činjenice da je iza nje već trideset godina karijere i iskustva, a ipak JE debitantica. U vrlo ugodnom razgovoru, malo kroz ozbiljnost, a malo kroz smijeh dotakle smo se svih njezinih želja i načina za izražavanje kreativnosti pored pjevanja koje joj je još uvijek na prvom mjestu. U malom, skladnom tijelu je divna žena kao velik čovjek voljan pomoći drugima i jak duh koji je u mnogočemu uzor drugima.
Kako je ljeto pred vratima a ono ljude asocira na more, godišnje odmore, opuštanje i romantiku u zraku nije se moglo desiti bolje vrijeme za izlazak njezine najnovije pjesme „Dežuraj“ koja je iz više razloga odmah podigla prašinu.
Budući ste ti Petar u dugogodišnjoj vezi, a i bavite se specifičnim poslom, postoji li između vas razlog za dežuranje?
Kod nas ne. Svi koji nas poznaju znaju da smo mi potpuno različiti tipovi. Ja sam jutarnji , miran tip a on je večernji i nemiran tip. Poludjela bih kad bih morala dežurati nad njim jer on dođe kući u četiri, pet, šest jer je vrlo društven tip (smijeh). Ali bilo je godina privikavanja, nije sve oduvijek bilo tako. Ove godine naime slavimo dvadeset godina otkako smo se upoznali.
Doista? Pa čestitam! Hoće li biti neka fešta?
Pa mi stalno radimo neke fešte tako da će ovo biti samo još jedna u nizu (smijeh)!
Tvoja nova pjesma „Dežuraj“ izašla je baš pred ljeto. Planirali ste tako?
Nismo. Naravno da postoje ljetne pjesme kao što je bila Brodolom, ali u ovom slučaju se to jednostavno poklopilo. Radili smo je potpuno neopterećeno i ispao je fantastičan tekst. Svaka žena, naime zna kakvo je to stanje kojeg opisuju riječi: “Dežuraj noću, dežuraj danju, moraš tu bit, jer u ovom stanju mogu svašta napravit!“ (smijeh)
Pjesma je podigla podosta prašine jer predstavlja svojstveni odmak od tvog dosadašnjeg stila a i zato što si s njom nastavila dugi niz godina prekinutu suradnju sa T.Huljićem odnosno bračnim parom Huljić.
Mi smo zapravo kao stari bračni par jer Huljića znam od svoje 19. godine otkako sam došla u tada jedan od najpopularnijih bendova na ovim prostorima. Prošli smo razne faze i kreativne i privatne. Čitavo vrijeme smo na neki način bili u kontaktu, samo što neko vrijeme nismo poslovno surađivali. Sve se zapravo dogodilo vrlo spontano. Razgovarajući generalno o glazbi danas, o tome kakvi su trendovi, kako ide meni i kako je njemu teško skladati u današnje vrijeme, došli smo do zaključka koji je istovjetan mom razmišljanju da je zapravo najvažnije biti i ostati svoj/a. Tonči Huljić ima tu hrabrost da stavi točku na i, završi neko poglavlje i hrabro krene u novo. U tome smo se našli i to smo napravili sa ovom pjesmom.
Nedavno ste snimili spot za tu pjesmu?
Kad je pjesma bila gotova i kad sam je čula, osjetila sam da doista zvuči drukčije i posebnije pa sam tako poželjela i poseban spot. Nedavno sam gledala film s Nicole Kidman o Grace Kelly baš o njezinom kriznom periodu sa suprugom. Sve skupa mi se jako svidjelo – kako priča, iako sam od filma očekivala nešto drugo - tako i taj način odijevanja žena tada. Osobno mislim da su žene u periodu pedesetih, šezdesetih izgledale najbolje , najljepše i najženstvenije.
Tko je radio odjeću za spot?
U spotu sam što se toga tiče surađivala sa Studiom Arileo i s Ivicom Skokom, a sve u dogovoru i pod budnim okom mog stilista Davora Jelušića. Sa Studiom Arileo i inače već dugo radim jer ne mijenjam ljude s kojima dobro surađujem. Takva sam i u privatnom životu (smijeh)!
U većini spotova imala si muškarca koji je glumio tvog partnera. Tko je „tajanstveni“ muškarac u novom spotu?
Tajanstveni odnosno nestvarno lijep partner, moj je dugogodišnji prijatelj, koreograf Alen Sesardić koji se uz odlične koreografije prihvatio i glumačke uloge.
Petar nije ljubomoran?
Ne, nikako. Mi doista imamo specifičan odnos. Bilo bi super da u nekim situacijama postoji skrivena kamera pa da čujete kako ga ja kritiziram,npr.: „Ma molim te, kako si u onom spotu mogao tako loše primiti žensku za guzu? To se tako ne radi, pa ne možeš me tako sramotiti (smijeh)!“.
Otkrila si nam već s kojim dizajnerima si surađivala na spotu i tko inače potpisuje tvoj styling, a kako je došlo do suradnje s brendom Mana čije si zaštitno lice?
Mana je zapravo Slovensko poduzeće sa brojnim dućanima. Napravili su istraživanje iz kojeg se iskristaliziralo da sam im ja najbolji izbor za lice brenda. Isprva sam bila malo skeptična odnosno imala sam predrasude, ali kasnije kad sam se upoznala s njihovim asortimanom i ostala sam iznenađena koliko im je zapravo široka te kvalitetna ponuda. Imaju odjeću za djecu te za žene i muškarce i u mnogočemu su bolji od nekih ostalih, šire zastupljenih brendova kod nas. Upravo smo završili snimanje kampanje za ljetnu garderobu i badiće.
Kupuješ li odjeću hrvatskih dizajnera ili se oblačiš uglavnom u inozemstvu?
Nikad modu nisam doživljavala tako površno – na način imam li brend ili ne. Zapravo najviše volim osobnost i mislim da je u tome iznad svih Josipa Lisac. Ona može na sebi imati doslovno dvadeset kuna, a da to zaista izgleda svjetski! Ona je po tome doista jedinstvena. Kao ženu me i vrijeđa da se gleda sve samo kroz potpise brendova koje nosite na sebi, jer onda ispada da ne vrijedite po onome što znate i jeste, nego po tome što nosite na sebi. Volim spajati različite brendove i volim iskombinirati odjeću tako da se s manje novaca postigne savršen izgled.
A u čemu se ti najbolje osjećaš kad imaš slobodan dan bez nastupa, bez pojavljivanja u javnosti?
Tada hodam po kući u Petrovim majicama koje su mi jedno 28 brojeva prevelike (smijeh)! To mi zamjenjuje minicu, ništa me ne steže i ne stiska, hodam bosa ili u japankama i čak spavam u njegovim stvarima. A njegove bokserice mi dođu skoro kao kapri hlače (smijeh)!
Jedina si od svojih kolegica koja je imala svoju mini kozmetičku liniju i parfem. Možemo li ih još uvijek naći na policama parfumerija?
Vrlo sam aktivna u svemu, ne stajem samo na pjevanju i stalno želim nešto stvarati pa sam tako u jednom periodu napravila i svoj parfem LaLa i mlijeko za tijelo. Međutim, to je ipak bio samo jedan izlet, tada sam zadovoljila svoju maštu i kreativnost. Svi proizvodi su rasprodani, ali ne bih se više vratila u to. Kozmetička industrija je naime dosta bolna, jer teško se je boriti s velikim svjetskim kozmetičkim brendovima.
U kakvoj je fazi tvoj projekt Dama? Prvenstveno je to bio naziv za tvoje tri slikovnice kroz koje si također izrazila još jedan vid svoje kreativnosti, a kasnije je to preraslo okvire knjiga i nastala je udruga?
Da, to je Udruga za promicanje istinskih životnih vrijednosti kao što su ljubav, tolerancija, empatija i sve što ide u tom smjeru. Do sada sam napisala tri slikovnice za djecu. Sve je zapravo počelo od Dame, glavnog lika u tim mojim slikovnicama. Ona je mali anđeo u ljudskom tijelu koji je došao pokazati odnosno naučiti ljude koje su zapravo istinske vrijednosti u životu i što sve čovjek zapravo može. Vezano uz tu temu, kreirala sam i jednu dječju liniju koja će se s vremenom pokrenuti, a radim i na tome da se Dama kao predstava pojavi na kazališnim daskama. Nakon toga, voljela bih da s tih dasaka krene i put vrtića te škola. To je još jedna od mojih ljubavi, ali jedina koja je skoro tako velika kao i ljubav prema pjevanju.
Ljeto je tvoje godišnje doba, u njemu slaviš rođendan, u njemu si pored toga lani slavila i na Splitskom festivalu osvojeno drugo mjesto, a i ulazak u ovo ljeto zvuči dosta ambiciozno.
Prekrasno je baviti se ovim mojim poslom jer nam čitavo vrijeme dozvoljava da ne odrastemo potpuno, da ostanemo djeca, da nas se ne shvaća preozbiljno. Tako sam ja, zamislite, nakon trideset godina karijere s pjesmom Dežuraj - debitantica na CMC festivalu u Vodicama (smijeh). Još ako dobijem nagradu za najboljeg debitanta odnosno debitanticu, to će me tek usrećiti! Nagovorili su me i za Splitski festival što nije bilo tako teško budući sam iz Splita. Osim toga, pjesmu mi je napisao mlad momak, po imenu Petar Grašo koji mi je pokucao na vrata i ponudio svoju pjesmu, a ja sam ga odlučila podržati (smijeh). Tekst je uz tog mladog, nepoznatog glazbenika napisao Nenad Ninčević, a aranžman Remi Kazinotti.
Unaprijed ti želim dobre plasmane na festivalima i sve najbolje želje za nadolazeći rođendan koji će opet biti u najužem krugu prijatelja, zar ne?
Pa da, nešto slično kao lani kad sam došla k Petru i rekla mu da nas na slavlju neće biti puno, doista samo oni naj, najuži prijatelji. On je sav sretan uzvratio: „Odlično, koliko je to onda ljudi?“ A ja kao iz topa... “Malo više od pedeset!“.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.