Je li vam se dogodilo da ste se u zadnje vrijeme našli u nedoumici kada ste na policama trgovina u sve većem broju vidjeli natpise 'vintage', 'antikno' ili 'retro', koji često nisu imali veze s onim što predstavljaju? Zbog čega je pojam 'vintage' u zadnjih nekoliko godina postao toliko eksponiran i je li to u vama počelo stvarati određenu averziju? Što je zapravo 'vintage', a što je 'kvazi vintage' i zašto se pojmovi 'vintage' i 'retro' ne smiju nikad pobrkati? Ima li Hrvatska trenutno modne ikone vintage stila i kako fanovi doživljavaju i žive tekuću 'vintage maniju'?
Čini se da se i onima koji modne trendove prate površno ili ih čak ne prate, riječ ili, bolje rečeno pojam 'vintage' već duže vrijeme mota po glavi kao pojam koji se na neki gotovo nenametljiv način zapravo nametnuo kao nešto svakidašnje i, štoviše, jako poželjno i trendi.
Vintage ovo, vintage ono; svjedoci smo okretanju dobrim, provjerenim vrijednostima u modnom, industrijskom te ostalim oblicima dizajna, što je često rezultat globalnog pomanjkanja inspiracije u diktiranju trendova. Vintage odjeća i styling uvijek su rado prihvaćeni, kao i vintage linije (recimo) namještaja ili posuđa. U tzv. 'vintage ili retro maniji' ide se toliko daleko da su i neki trgovački lanci, uključujući i one u Hrvatskoj, počeli uvoditi retro tjedne što se, barem prema reakciji kupaca, pokazalo opravdanim i više nego poželjnim. Naime, sasvim je prirodno da ljudi nostalgično gledaju na svoje djetinjstvo i da se rado prisjete tih dana. No, je li vintage u tom slučaju tzv. 'one night stand', koji brzo dovodi do zasićenja ili nešto što je naznaka neke nove/stare budućnosti koja nas čeka, teško je 'na prvu loptu' odrediti. Kako je suvremeni životni tempo postao tako brz i kaotičan, prave vrijednosti novog doba se ponekad čak i zagube iliti zaguše u šumi svega što nam industrija nameće, jer, ako promotrimo malo bolje, 'vintage' ili 'retro' dizajn koji je danas popularan nije ništa drugo do klasičan dizajn nekih prošlih vremena. Naime, neke 'vintage' stvari, iako se promijenio cjelokupni stil određenog desetljeća ili stoljeća, uvijek će biti oku zanimljive i podložne nadogradnjama suvremenih trendova, dok će većina stvari, koje su također bile u opticaju u istom razdoblju, biti trajno izbrisana iz kolektivne svijesti.
Time bih zapravo bio suglasan s mnogim stručnjacima i 'vintage' klasificirao ne nužno svime što potječe iz nekog razdoblja, već samo bezvremenskim klasicima toga doba, odnosno predmetima i stvarima koje najbolje predstavljaju doba iz kojega potječu. Svojevrsni 'the best of' određenog razdoblja. Ne bih ovdje nabrajao tako neke očite promašaje, recimo šezdesetih, osamdesetih ili devedesetih, no svakako se možemo prisjetiti trendova zadnjih nekoliko godina, koji su na sreću trajali tek koji mjesec. Selfie štapovi, koji su danas klasificirani čak kao modni dodatak, su jedan od rekvizita koje neki novi klinci zasigurno neće furati za stotinjak godina, pa ni za dvije godine, slobodan sam procijeniti, kao ni unutarnji print na majicama populariziran za vrijeme nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. Jednako tako siguran sam da se odjevni predmeti sa preisfuranim sovama, koje se zadnjih nekoliko godina otiskuju doslovno posvuda, zasigurno neće odveć pretjerano nalaziti u budućim vintage katalozima. No možda se varam, možda je neki tadašnji novinar sličnu sudbinu 'prorekao' i plamencima, koji nas doslovno bombardiraju u novom valu pin up retro pokreta.
Kako trgovci ''prostituiraju'' pojam vintage
Pojam 'vintage', koji u engleskom izvorniku zapravo potječe iz vinske terminologije (što se vidi u samoj konstrukciji riječi, a koja opet podrijetlo vuče iz istoznačnog francuskog pojma 'Vendage'), a označava godinu berbe grožđa, odnosno godište vina, počeo se koristiti kao elegantni, odnosno ublaženiji izraz za staru ili već nošenu odjeću. Riječju 'vintage' tako je vješto ublažen pojam 'second hand', koji je u kupaca često izazivao averziju i odvraćao ih od posjeta istoimenim trgovinama, ponajviše zbog srama od kupovine takve odjeće, a dosjetljivi trgovci su također pojam 'vintage' počeli koristiti i za proizvode s određenim anomalijama i nedostacima, pa su, uporabom te riječi, ti nedostaci zapravo počeli dobivati i svojevrsni šarm i biti čak i poželjni. Naime, mnogi, kad kupuju, recimo 'vintage' filmske postere, ne očekuju savršeno očuvani primjerak, a bijelim crticama prošarani pregibi ili tragovi samoljepljive trake na rubovima, jasno ocrtavaju duh onog doba i potvrđuju korištenje istog. Vještom manipulacijom, riječ 'vintage' je ne samo ublažila pojam 'second hand', već je takvu odjeću čak napravila i privlačnijom i naposljetku trendi, pa čak i 'must have'.
Izraz 'vintage' postao je opći pojam za svu već korištenu odjeću, a starost gotovo više nije ni definirana, jer već sada poneki globalni modni i trgovinski brendovi svoje nove kolekcije umjesto pravilne terminologije 'retro' nazivaju 'vintage', samo zato jer je ta odjeća šivana u tom starinskom stilu ili dizajnirana na po uzoru na to doba (što je potpuno krivi pristup materiji). Danas se, iako to neka pravila ne dozvoljavaju, već i odjeća s početka ovog tisućljeća naziva 'vintage' i, što je najgore, to je prihvaćeno od konzumenata zdravo za gotovo. Događa se to uslijed ubrzanog načina života i izmjenjivanja trendova 'brzinom svjetlosti', kao što su (ako se uopće još sjećate), prije nekih godinu dana svi veći modni brendovi za široke mase kao 'Zara', 'H&M', 'New Yorker' i sl. počeli kao od jednom, po dogovoru, izbacivati na stotine artikala s kvazi alternativnim zakovicama i sl, pa su zakovice odjednom bile po svim čizmama, torbicama, jaknama, majicama.
Šetajući gradom nismo se mogli oteti dojmu da su sve trendy cure odjednom postale 'alternativke', no srećom, to je trajalo svega nekoliko mjeseci i danas kao da se ništa nikada nije dogodilo. Ta kupljena odjeća, obuća i ostali modni dodaci spavaju svoj dugotrajni san. Mnogo trajniji pristup alternativom vintage izričaju već odavno u 'haute couture', ali i svakodnevnoj, tzv. Prêt-à-porter odjeći podarila legendarna Vivienne Westwood, koja je i sama proizišla iz alternativne punk scene, što se i lako primijeti, jer su njeni lanci, ziherice, pseće ogrlice sa šiljcima, specifični karirani punk uzorci, radikalno sužene muške hlače i sl, koje je isfurala na pametan način i dalje svježi i suvremeni, iako se zapravo odavno mogu klasificirati kao 'vintage' s početka punk ere u sedamdesetima.
Svim tim diktiranjima brzih izmjena u modnoj industriji, a sve većim izostancima novovjekih modnih klasika, pojam 'vintage' je postao jedan od najpoznatijih i najisfuranijih, no dolazi u napast da pojede i diskreditira sam sebe i da ga se konzumenti zasite i više i ranije nego je to zapravo pravi, klasični vintage zaslužio. Nitko više ne mari za nekadašnje smjernice da se originalnom vintage i antiknom naziva odjeća od prije 1920. godine, a od od 1920. do 1980. samo vintage. Također, gotovo nitko ne mari da bi se pojam retro (skraćeno od retrospective) po nekima trebao koristiti za dio vintage perioda od 1965., pa do najdalje 1985. godine, a da se pod 'antikno' trebaju podrazumijevati samo i isključivo stvari starije barem više od sto godina. Danas sve to većini neupućenih dođe na isto i ne znaju razlikovati pojmove, što trgovci vješto koriste.
Internet kupovina iskorijenila je ''second hand'' tabue
Nešto što se prodaje pod etiketom 'retro', svakako nije, ne mora i ne smije biti 'vintage', iako može potpuno isto izgledati. Retro stvari mogu izgledati kao da potječu iz prošlosti, ali zapravo su novoproizvedene. Na spomenutim retro danima u trgovinskim centrima, ne prodaje se roba proizvedena prije mnogo godina, već se prodaje novoproizvedena roba, bilo da je to hrana ili odjeća illi bilo što drugo, koja izgleda kao da je proizvedena u ranijem razdoblju, odnosno koja mahom često doslovno kopira dizajn vlastitih robnih marki iz određenog razdoblja. Čak je i čuveni dizajnerski studio 'Bruketa i Žinić', pokušavajući oživjeti stari šarm Krašovih 'Napolitanki', ledenih 'Fontana' kocki i čokolada 'Runolist', 'Badem' i 'Trijumf' posegnuo za 'retro' adutom, te nisu nimalo usamljeni slučaj.
Može se reći da su 'second hand' odjeću, odnosno kupnju iste popularizirale neke glazbene, modne i filmske ikone kao Naomi Campbell, Julia Roberts, Linda Perry, Kate Moss, Gwen Stefany, Chloe Sevigny, Lady Gaga, Taylor Swift, te posebice ikona stila Dita Von Teese, a da je razvoj Internet trgovine, online oglasnika i aukcija samo prirodni slijed događaja. 'Vintage' odjeća je tijekom devedesetih bila zapravo jako jeftina zbog ranije navedenih tabua, a danas je upravo radi unikatnosti, nedostupnosti i posebnosti poprilično na cijeni, dok anonimna online kupnja jamči kupcu anonimnost i daje mu na izbor da sam stvori priču odakle mu taj komad odjeće.
Tko su vintage ikone u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj imamo tek nekoliko istaknutih modela koji njeguju specifičan stil zasnivan na duhu 'vintage' manije, koja je trenutno jako raširena na globalnim razinama, a iz koje opet proizilaze razni smjerovi ili srodni stilovi vezani uz neka, nama romantična, prošla vremena. Tu poglavito mislim na pin up modelling, rockabilly kulturu, burlesque performanse i ostale forme 'retro looka'. U jeku najveće ekspanzije 'vintage' kulture prije otprilike dvije godine s radom je započela DAMNmodels agencija, koja je zapravo okupila sve forme alternativne mode u liku osebujnih modela na jednom mjestu, među kojima su i ponajbolji hrvatski i daleko međunarodno najeksponiraniji hrvatski modeli Greta MaCabre i Tamara Kamikaze.
Spomenuti modeli zapravo su internacionalno priznati i publicirani modeli, prepoznati po svom osebujnom stilu i stylingu, koji se uglavnom veže uz sve spomenute pokrete i forme, pa samim time nisu ni pripadnici mainstream modelling struje, te nisu svojim djelovanjem niti orijentirane na domaće tržište, koje zapravo nema ni kapaciteta da adekvatno prati i honorira njihov rad.
Ove djevojke su, kako to u Hrvatskoj uglavnom biva, počesto puta u medijima bile uspoređivane ili nazivane 'hrvatskom Ditom Von Teese', što im laska, no Ditu ipak vide kao neprikosnovenu kraljicu stila. Usudio bih se reći da Hrvatska još nema svoju ikonu vintage stila, ponajviše zbog nedovoljne mainstream eksponiranosti stila u medijima i javnosti općenito, no Greta i Tamara su blizu tome da postanu ikone stila na europskoj razini, što pokazuje impresivna lista njihovih međunarodnih suradnji u svojstvu zaštitnih lica popularnih odjevnih brendova.
Tamara je na svojim službenim web stranicama www. tamarakamikaze.com navela impresivnu listu suradnji s najpoznatijim svjetskim vintage i rockabilly brendovima od kojih ističemo Rumble 59, Daisy Dapper, Sourpuss, Secrets in Lace, Lady Luck's Boutique, Ars Vivendi, Lindy Bop, British Retro i Heyday, dok je Greta Macabre u rangu najtraženijih Europskih pin up modela i nakupila je zavidan broj suradnji s brendovima kao Vivien of Holloway, British Retro, Secrets in Lace, What Kattie Did, Lindy Bop, Rock Rockabilly, Pleaser ...i mnogi drugi. Marketing čuvenog norveškog piva Clausthaler uzeo ju je za svoje zaštitno lice, a neki superluksuzni brendovi poput Daniel Wellington satova ponosno ističu suradnju s Gretom. Ona u paru s Tamarom čini izuzetno traženi pin up dvojac iz Hrvatske, koji je svojim djelovanjem skrenuo oči PR agenata brendova i na ostale hrvatske pin up ljepotice, koje su zahvaljujući njihovom probijanju leda na tržištu, dobile priliku za daljnju promociju i suradnje.
Još jedan eksponiraniji pin up model je Ana Perduv aka Angie Von Kruger, poznata po stilskim transformacijama, još od 2009, kad je na sebe skrenula pozornost medija editorijalima u magazinima poput FHM, Klik, Men's Health itd, te BodyPaint editorialom iz magazina Motoplus. U modeling i performerskom poslu bazirana je uglavnom na regionalno tržište s malo slobodnijom formom pin up izričaja i burlesque performansa. Iako u Hrvatskoj ima još simpatizerki i modela pin up stila, ova tri modela medijski i poslovno su najeksponiraniji.
Vintage u domaćoj tekstilnoj industriji
Bilo je sasvim zabavno usputno i na brzinu pregledati web stranice nekih od najpoznatijih hrvatskih odjevnih brendova za široku potrošnju, kao i brendova obuće, kako bi ustvrdio zbog čega je, usprkos modnim trendovima vintage stil zapravo nedovoljno eksponiran i može se upotrijebiti gotovo samo u svrhu potreba show businessa. Tako sam, bez ikakve pripreme i metodologije, odlučio otići na web stranice prvih hrvatskih brendova, koji su mi brainstorm metodom pali na um. Uz nezaobilazne MTČ, Jadran, Galeb, Pletix, Varteks, Borovo, te Image Hadad brendove, bacio sam pogled i na Gena stranice, I-gle, kao i na Varteksov premium brand Di Caprio. Globalni zaključak tog nasumičnog otvaranja stranica je kako poznati hrvatski brendovi niti diktiraju, niti ikako pokušavaju diktirati trendove na domaćem tržištu, a niti ih hrabro ne slijede na globalnoj razini.
Slijepo držanje uz skute nepogrješive klasike s ponekom bojažljivom naznakom progresivnog odmaka ono je što krasi našu tekstilnu industriju i industriju kože, tako da su inovacijama i istraživanju tržišta skloni samo poneki hrvatski modni dizajneri, koji nemaju nikakvog opipljivog uloga u izradi odjeće i obuće za široku potrošnju. Nešto najbliže vintage načelima bile bi čuvene, nanovo brendovski oživljene Borosane, poznati brend Borova. Upravo zbog toga potencijalni kupci prepušteni su onome što zakuhaju svjetski 'djelitelji karata', a prenesu veliki trgovački brendovi poput Zare, H&M itd, dok je hrvatska s vlastitim snagama na tom polju prilično bezlična. S obzirom na tradicionalno odličnu kvalitetu izrade, prava je šteta da ipak nije drukčije, pogotovo sada kada su se pojavili modeli i dvije potencijalne ikone stila za kojima 'lude' brojni razvikani brendovi.
Budućnost 'vintage' i retro manije
'Vintage' i retro look trenutno još uvijek ne mogu dosaditi, jer globalna modna industrija je tek na početku istraživanja i eksperimentiranja s vintage manijom. Modna industrija u prošlom tisućljeću, usprkos raznim stilovima kroz povijest, tek je drugom industrijskom revolucijom s kraja devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća počela dobivati neke konkretnije obrise prepoznatljivosti, bitnosti i masovnosti. Upravo zato tijekom ranije povijesti nije ni bilo potrebe za nostalgičnim prisjećanjem na prošlost, već se uglavnom samo težilo novim trendovima i progresu.
Zapravo, upravo sada smo i globalno došli u prirodno najzanimljivije razdoblje za 'vintage' i retro linije, jer je pravo pitanje hoće li za pedesetak godina razdoblje u kojem sada živimo imati ikakvo svoje posebno obilježje i hoće li tada biti cool izgledati kao, primjerice, cura iz devedesetih, dvadesetog stoljeća ili cura s početka ovog tisućljeća? Nekako se bojim da je budućnost skakanja pojma vintage kroz povijest upitna, jer zadnje razdoblje u kojem se živopisnost i prepoznatljivost mogu iščitati na prvi pogled, jesu osamdesete godine. Iako je od kraja osamdesetih do danas prošla čak četvrtina stoljeća, već sada se vidi da će devedesete i rane dvijetisućite više biti upamćene po kompletnoj promjeni stila života, te svojevrsnoj industrijskoj revoluciji zasnovanoj na ekspresnoj razvoju računala, interneta i telefonije, nego po nekakvoj jako prepoznatljivoj modi.
Samim time, vjerujem kako će i trenutačna pin up manija nakon nekoliko godina polako splasnuti, pa će je neki promućurni dizajner ponovno oživjeti i iznova reciklirati kada se za to stvore uvjeti i glad modne industrije za posezanjem u vlastitu prošlost opet bude velika. Do tada, trebamo uživati u vjerojatno zlatnim godinama retro vintage revivala, te u novom ruhu, s duhom novog tisućljeća iskusiti čari vremena kada je ženska figura mogla biti mnogo više seksi, a s druge strane mnogo grandioznija od bilo kojeg oblika suvremenog propagiranja golotinje kao nečeg izazovnog i inovativnog.
U galeriji detaljnije pogledaj fotografije...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.