Potraga za kvalitetnom odjećom od prirodnog materijala postala je skoro pa nemoguća misija. Pronaći majicu od 100% pamuka u popularnim highstreet trgovinama prava je rijetkost. Umjetni materijali svoj put su pronašli i u radionice pojedinih hrvatskih dizajnera. Zbog čega je takozvana sintetika zavladala tržištem, te koje su prednosti i nedostaci istih, objašnjavaju hrvatski dizajner Manuel Maligec, Nataša Butković-Varićak iz tvrtke Pamigo za vele i maloprodaju tkanina te krojačica Martina Milek Spandl.
Niže cijene = lošija kvaliteta
Uspoređujemo li našu odjeću od prije 10-tak godina i danas, uočavamo promjenu u kvaliteti, ali i u količini. Dok smo prije većinom kupovali kad nam je nešto bilo potrebno i duži period nosili jedan komad, danas redovito posjećujemo trgovine, a shopping odlasci popunili su naš ormar s odjećom sumnjive kvalitete. Više nemamo samo jednu bijelu košulju nego njih par, imamo i više primjeraka sakoa, a prestali smo pratiti količinu običnih T-shirt majica koje imamo u svom asortimanu. Naše shopping navike su se promijenile, a krojačica Martina Milek Spandl za to krivi highstreet brendove.
„Danas, u kapitalističko vrijeme, važan je profit. Kako je kriza već godinama prisutna, hightstreet brendovi su se jednostavno prilagodili, točnije, prilagodili su nas. Godinama nas formiraju i preodgajaju da budemo dobri i stalni potrošači. Kvaliteta traje, dok artikl funkcionira kupac nema potrebu za novim i ne troši, zato su oni srušili kvalitetu i cijenu kako bi nas prisilili/potakli na potrošnju. Cijena gotovog proizvoda se smanjuje u nabavi (tkanine, zatvarači, lošiji konci), zatim i sama proizvodnja. Zato su uveli toliki postotak sintetičkih materijala te su proizvodnju preselili van skupe Europe. Menedžeri gledaju kalkulaciju i godišnji obračun, njih ne zanima ekologija i koliko je meni, odnosno nama, ugodnije u pamuku. Njih zanima profit i da smo redoviti potrošači“, objašnjava Martina.
Da je profit glavni razlog dominacije umjetnih materijala, smatra i hrvatski dizajner Manuel Maligec. Objašnjava kako oni ne prevladavaju samo kod svjetskih highstreet brendova nego se nalaze u ponudi i kod dijela hrvatskih dizajnera. Jeftinija cijena je glavna motivacija, a na malom hrvatskom tržištu na kojem vlada financijska kriza, jeftiniji proizvod često znači i opstanak posla.
Nataša Butković-Varićak iz tvrtke Pamigo, koja nudi pregršt tkanina i krojačkog pribora, nadopunjuje kako razloge možemo tražiti i na drugim područjima. Odjevni komadi od umjetnih materijala lakše se održavaju, izdržljivi su, a veći izbor tkanina, boja i uzoraka potiče dio hrvatskih dizajnera da za svoje kreacije biraju one umjetne.
„Najčešće tkanine koje se kupuju kod nas su viskozni jersey, jersey u mješavini viskoze, umjetnih vlakana i elastanskih vlakana, likra, muslin i saten“, pojašnjava Nataša.
Zašto su umjetne tkanine jeftinije?
Dovoljno je samo usporediti cijene popularnih highstreet brendova da shvatimo da su uz kvalitetu, pale i cijene. Odjeća nije više luksuz, a police se na tjednoj bazi pune novim kolekcijama. Zašto se toliko isplati koristiti umjetne tkanine i zbog čega su one prirodne postale 'luksuzna roba'?
„Sintetički materijali su desetljećima zastupljeni u proizvodnji odjevnih predmeta. Kako je proizvodnja takvih tkanina postala jeftinija i kraća, kako se industrija razvijala i istraživanjem su se dobivale kvalitetnije i ugodnije tkanine, tako je njihova primjena postajala masovnija. Danas imamo vrlo bogatu ponudu sintetičkih materijala i važna je stavka da su jeftiniji, i to znatno jeftiniji od prirodnih tkanina. Naime, proizvodnja prirodnih tkanina iziskuje puno vremena, više ljudi, više procesa i veće površine (pamuk i lan su biljke), a proizvodnja sintetičkih "preskače" većinu njih (odradu zemlje, sadnju, zaštitu, branje....). Sintetičke tkanine dobivene su sintezom nafte. Otporne su na trošenje, vodu, trajne su i boje su im postojane, no nisu bio razgradive i sirovine neće biti uvijek lako dostupne. Također su osjetljive na visoku toplinu, tale se, no mogu se reciklirati (PET boce)“, ističe Martina.
I Nataša smatra da su poboljšana tehnologija i brojna istraživanja utjecale na češće korištenje umjetnih tkanina.
„Nekoć su takve tkanine znale izazivati alergijske reakcije, i od tada je nastala averzija naspram njima. Činjenica je da koža kod takvih tkanina manje diše, ali tehnologija već rješava taj problem, što je vrlo dobro vidljivo kod tkanina za sportsku opremu i slično gdje i ti materijali dišu“, ističe Nataša.
Sintetika dominira kod sportske odjeće
Svjetski sportski brendovi iz godine u godinu se hvale inovativnim tehnologijama izrade te lansiraju odjeću od neobičnog i nesvakidašnjeg materijala. Na prvu to djeluje kao „izmišljanje tople vode“, no sportaši i aktivni rekreativci za svoje treninge koriste samo sportsku odjeću od umjetnog materijala. Očigledno je vrijeme alergijskih reakcija i neprozračnosti iza nas.
„Sintetičkoj sportskoj odjeći smo skloniji jer hladi (ima hladan opip), brzo se suši, ugodna je i elastična. Pamučna odjeća je teža, dugo se suši i zadržava miris. Kad trčite na otvorenom i na vjetru, veoma je važno da odjeća nije mokra kako se ne bi prehladili i tu sintetika pokazuje svoj veliki plus. Lako se pere, ne treba je glačati i također bitna razlika od pamuka, miris znoja se ne uvlači u vlakno“, smatra Martina.
Prednosti i nedostaci prirodnih i umjetnih materijala
Danas se u tekstilnoj industriji najčešće koristi poliester, čist ili u mješavini s prirodnim vlaknima, i poliamid. Također su popularni poliakril, elastin, mikrofibra, saten i likra.
„Kada govorimo o materijalima, nužno je početi od vlakana. U većini slučajeva sintetička vlakna imaju malu sposobnost upijanja vode, smanjena svojstva bojadisanja, smanjenu razgradivost, sklona su pilingu i nabijanju statičkog elektriciteta. S druge strane, laka su za održavanje, prikladna za miješanje s drugim (prirodnim) vlaknima, imaju odličnu dimenzijsku stabilnost te su otporna na trenje, gužvanje i mikroorganizme“, objašnjava detaljno Manuel.
S druge pak strane ističe kako su prirodna vlakna čvrsta, naročito u mokrom stanu, otporna na povišene temperature, lužine te imaju visoku kemijsku reaktivnost. Kao što je poznato, ugodna su za nošenje, no manje su praktična jer se gužvaju te im boje nisu toliko postojane. Naravno, tu je i ona najvažnija stavka koja razlikuje ove vrste tkanina, a to je cijena. Odjeća od umjetnog materijala je jeftinija i zbog toga dominira u većini trgovina i u ormarima prosječnih potrošača.
Odlični rezultati postižu se miješanjem sintetičkih i prirodnih vlakana, a Nataša objašnjava kako na taj način dobivamo mješavinu koja je spoj dobrih svojstava prirodnih i onih umjetnih.
Prirodni vs. umjetni materijali – što pobjeđuje?
Martina, Nataša i Manuel slažu se da prilikom odabira materijala ništa nije crno-bijelo. S jedne strane zbog umjetnih materijala pala je cijena odjeće što je omogućilo većem broju ljudi obnovu ormara češće nego prije. Razvoj tehnologije i inovativni način proizvodnje i obrade stvara nove materijale i poboljšava svojstva postojećih. No, s druge strane, odjeća od umjetnog materijala ima kraći vijek trajanja jer nije samo materijal nego je i sami proces izrade jeftiniji i manje kvalitetan. Nakon što je usporedila sve stavke, Nataša prednost daje umjetnim materijalima.
„S obzirom na ubrzani način života, brzinu kojom se mijenja moda, cijenom i novim tehnologijama proizvodnje, tkanine umjetnog porijekla imaju prednost jer sve što iziskuje manje vremena za održavanje i sve što ima manju cijenu, samim time je popularnije, pogovoto kod mlađe generacije“, smatra Nataša.
S njenim stavom se ne slaže Manuel koji, i uz rizik manje zarade, odbija koristiti jeftine sintetičke materijale u izradi svojih kreacija.
„Kao kupac, kada bih izdvojio određenu svotu novaca za neki komad, volio bih da njegova izrada i kvaliteta budu proporcionalna svoti koju izdvajam. I to je ono što moje klijentice, a vjerujem i kritika cijeni. Likru i ostale sintetičke materijale jeftinog sjaja u mojim kolekcijama nećete naći“, jasan je Manuel.
Martina gleda prednosti oba materijala i naglašava kako joj se posebno sviđa što se sintetika na kraju reciklira. No, njen negativan stav nije usmjeren prema samoj odjeći nego današnjoj potrošačkoj filozofiji u kojoj pobjeđuje kvantiteta nad kvalitetom.
„Ne sviđa mi se što se smatra da je bolje imati deset jeftinijih majica upitne kvalitete, koja je jedva prošla zdravstvena ispitivanja i koje mijenjamo svakih par mjeseci, nego da nosimo dvije majice par godina. Da je jeftino prihvatljivo i nebitno je što čizme puštaju vodu i raspadnu se nakon jedva jedne sezone nošenja, nije važno. Važno je imati pet pari. Taj stav da je potrebno trošiti mi smeta jer takva odjeća najčešće izgleda koliko je i koštala. Ali na kraju, vjerujte mi da ovo stanje itekako odgovara proizvođačima odjeće koji na lošoj odjeći zarađuju puno više nego na kvalitetnoj. Mi mislimo da štedimo jer kupujemo jeftino, a zapravo trošimo manje iznose puno češće. To je začarani krug iz kojeg se teško izvući dok god je kapital prije kvalitete“, smatra Martina.
Na koncu važno je znati što nosimo i kako se pojedini materijal ponaša, bio on prirodan ili umjetan. Ne smijemo očekivati ono nemoguće od pojedinih komada. Pulover od umjetnog materijala ne može nas grijati poput onog od prave vune. Također lijepe, ali jeftine cipele nisu trajne poput jednih kvalitetnih. Ulažite mudro u skuplje komade, budite razigrani uz one jeftinije. Zadovoljan i sretan kupac je onaj koji zna što kupuje.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.