Zašto bi svaki muškarac trebao imati barem jednu prijateljicu?

Pisala sam već o muško ženskim prijateljstvima. I da, vjerujem u njih. Pod uvjetom da je odnos zdrav, zreo i da su sve karte bačene na sunce, jer smatram da je ovdje ipak ključna iskrenost. Takvo prijateljstvo nije teško za održati ukoliko se znate od malih nogu ili je frajer gay ili je muž /dečko/ ljubavnik od tvoje prijateljice.

Puno je teže kada je u pitanju čisti hetero, solo, pametan, a k tome još i zgodan. I niste se upoznali još u stoljeću sedmom, a ni ti nisi lezbijka. No, i onda je moguće, ali uz čvrsto postavljene granice i obostranu svijest da iz nekog razloga jednostavno niste jedno za drugo.

U muško ženskim prijateljstvima ima svega. Puno je tu muljanja, laganja, vaganja, fige u džepu, jednom riječju - neiskrenosti. I to najčešće zbog kemije. Ona je legitimna i protiv nje se ne može. Ali ono što se može je sve jasno i glasno iskomunicirati te se na taj račun dobro nasmijati.

Kako kaže jedan moj dobar prijatelj „ Onda lijepo to odradite, pa ste na miru…“. Što bi i bilo najlogičnije da često onda emocije, barem za nas žene, ne zakompliciraju priču u nedogled. Potom tu je i valna duljina, slični interesi, stil života, zbog čega u konačnici i volite provoditi vrijeme zajedno. Jednostavno se nadopunjujete, ali se međusobno i poštujete. Priznajem da su ovakvi odnosi uistinu rijetki, zbog čega su i neprocjenjivi. Zbog čega će i tema muško ženskih prijateljstva uvijek biti aktualna, nepresušna, ali i intrigantna.

Nedavno sam nahvalila muškarce kako nama ženama znaju biti itekako kvalitetni prijatelji, jer nema boljeg i pametnijeg ljubavnog savjeta od onog koji ti dođe od muškog prijatelja koji te vidi upravo onakvu kakva jesi i želi ti samo najbolje. Takvom muškarcu si ti bitna i ne želi da te ijedan mangup ikada smulja. 

No, vrijeme je za revanš. Stoga postavljam pitanje- zašto bi svaki muškarac trebao imati barem jednu prijateljicu? 

Da ne ispadne da se hvalimo, ako smo posložene u glavi, mi žene možemo muškarcima biti itekako super prijateljice. Pod posložene mislim emotivno stabilne, a to podrazumijeva sve one :

- Koje ne očekuju da ih spasiš pa se prave nesposobnima bilo koji problem same riješiti. Iako, ruku na srce, za ovo ste odgovorni upravo vi muškarci, jer svi dobro znamo koliko se volite osjećati potrebnima, zbog čega i nerijetko ulazite u ulogu Spasoja ili ti ga dežurnog Supermana. 

- Koje se ne kače i ne sišu tuđu energiju na slamčicu. Bez obzira na spol, ovo bi svakog normalnog do krajnjih granica izmoždilo. 

- Ne cmizdre, ne plaču, ne kukaju oko svake gluposti. Cvilidrete su naučene na ovakvo ponašanje, jer su za života shvatile koliko su muškarci slabi na ženske suze. To vam je u prirodi i na to su samo rijetki imuni.

- Ne govore jedno, misle drugo, a rade nešto sasvim treće, s krajnjim ciljem da te kad-tad pridobiju u krevetu. To su sve one koje vješto glume da su ti prave prijateljice, a onda doma pikaju fotku tvoje cure/žene/zaručnice kao vudu lutku.

Ne govorim o ovakvim ženama. Iako ih, ajmo biti iskreni, ima iza svakog kantuna.

Govorim o svim onim samosvjesnima. Svjesnih svojih vrlina, a bome i mana, koje se ne boje pokazati. Ne zato jer žele s tobom manipulirati, već zato jer žele da ih vidiš stvarnima.  I koliko god da im je teško, neće se libiti to i pokazati, ali sigurno neće teatar izigravati. Na njima ćeš vidjeti kada su bijesne, tužne, zbunjene, sretne i stajat će iza svake svoje emocije, jer će biti autentične.
Govorim o svim onim sposobnima da se brinu same za sebe i ne kače se za tebe, koliko god to godilo tvom muškom egu. Koje imaju zdravog samopoštovanja i drže se postavljenih granica. Koje ne bacaju oko na tvoju curu i nadaju se vašem skorašnjem prekidu ili trljaju rukicama jednom kada im javiš da je rastava konačno gotova.

To su sve one koje rade, zarađuju i bore se. Što ne znači da te neće pitati za pomoć ili savjet u danima kada im se život raspada kao kula od karata.

Govorim o svima onima koje su jednostavno SVOJE. Pametne, zanimljive, ranjive, snažne, slabe i jake. Šarene, ali apsolutno iskrene. Stoga, upitaj se „ Tko mi je prava prijateljica?“

To je ona s kojom možeš pričati do iznemoglosti, a da su ti razgovori samo vama smisleni i korisni, koliko god se činili blesavi. Ona s kojom se možeš kreveljiti, glupirati i rugati, a da nijedno od vas to nikada ozbiljno ne shvati. Jer ona se zna šaliti na tvoj, ali bome i na svoj račun. I ne duri se kao malo dijete jednom kada krenete sa međusobnim „čašćenjem“.

S njom možeš putovati i sobu dijeliti, ali i partijati i šank dijeliti (da ne kažem ispravnije - pomesti). Ona te pozna u dušu, ali te nikada neće piknuti u dušu. Čuvat će ti srce i držat će ti leđa. Zauzeti će se za tebe, pa makar i znala da si napravio neko teže s*anje. 

S njom se možeš smijati, ali i plakati. I ne, nećeš se zbog toga ikada morati sramiti. 

To je ona koja će ti u lice iskreno reći „ Ova mala nije za tebe“, zato jer želi za tebe samo najbolje, a ne zato jer je izjeda zavist ili ljubomora, već iskrena i dobra namjera.

To su ti, dragi moj muškarac, prave prijateljice. I da, ima ih. Ali ne iza svakog kantuna.

I zato se pobrini da kada na ovakvu ženu naletiš, a ona ne bude zainteresirana za romantiku ili gimnastiku, da je onda i ne izgubiš. Je li jedan hopa- cupa vrijedan svega ovoga? Ako si imalo pametan, znat ćeš koji je odgovor ispravan. 

Prave prijateljice su kompe, legice i jaranice. One bi dale ruku u vatru za tebe. I ako ima imalo kemije između vas, mislim da se isplati apstinencija. Tek onda je vaš odnos čist i zdrav, ma prava terapija i uživancija.

No, ako se iz svega ovoga ikada i dogodi ljubav….neka je bude, ali samo ako je priča obostrana. Ali to se događa bez ičijeg planiranja, nadanja ili očekivanja. 

Jer svi mi dobro znamo da one ljubavi koje se rode iz pravog prijateljstva zapravo traju dovijeka.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva