Nakon jesenskog proljeća (čitaj: kiše iz kabla u trajanju od samo 268 dana zaredom), napokon nam stiže dugo toplo ljeto! Kreću nam i koncerti, festivali, a i sveti nogomet. S obzirom na povoljnu epidemiološku situaciju, držim fige da nam barba Beroš ovog ljeta ipak , u zadnji tren ne izlobira da se na plaži moramo sunčati kao sardine u pleksiglasu.
Napokon se sve vraća na staro normalno. Pa tako konačno i ti možeš planirati dobri stari godišnji. A tako i novi bikini.
Mislim da nema većeg stresa za ženu nego ući u onu kabinu od garderobe. I još veće miline od onog kirurškog svjetla, i to pod kutom od devedeset *ucking stupnjeva. Čemu to?
Umjesto da nam naštimate neko prigušeno i ambijentalno, u kojem ćemo sve redom biti neodoljivo seksi, vi nam instalirate tu lampu za emotivno i psihičko mučenje. Zašto? Mi se cijelu godinu junački trudimo po teretanama, da bi nas vi sada ubili u pojam s tom neonskom rasvjetom pod kojom bi i Naomi Cambel imala strija, ožiljaka i omiljenog nam celulita.
Evo ja cijelu godinu, za promjenu, redovno treniram. Ne znam što mi je? Valjda kako radim od doma, teretanu sam samoj sebi u glavi prevela kao jedini izlazak. Još pogotovo kad mi raspale neku dobru housijanu do daske. Odmah zabrijem da sam na nekom partiju, a i sprave onda odradim bez po muke.
Uglavnom, nakon devetomjesečnog treniranja (mogla sam dijete rodit) porodim ja samu sebe. I to ispred ogledala spomenute kabine, drito ispod svijetla. Ožiljak na podlaktici. Još jedan na desnom koljenu. Strije na bokovima. Celulit na bedrima i na guzi. Ma što guzi? Guzici. A mučila se cijelu godinu? Pa kako to?
Koliko mi još treba godina treniranja da konačno budem zadovoljna? Koliko sati na spravama? Serija na utezima? Minuta na traci? Koliko da već jednom budem utegnuta, mišićava, čvrsta?
Odjednom zastanem i upitam se: A koga točno je to briga? Kome se ja to dokazujem? Za koga se peglam? Popravljam? Ispravljam? Za koga se montiram?
A zbog koga se ti znojiš u teretani? Ne jedeš iza 18,00 h? U intermittent fastingu si? Ideš na maderoterapije? Piješ tri litre vode dnevno? Ne jedeš ugljikohidrate? Nisi takla slatko od Uskrsa? Postiš? Zbog koga? Budi iskrena.
Ako je zbog same sebe - onda OK. Ako je zbog zdravlja - nema dalje. Jer to spada pod LJUBAV PREMA SEBI. To znači da se brineš za svoje zdravlje, da ne želiš više imati opasač oko struka, povišeni kolesterol (iako, doduše on nema veze sa kilama), i da ne želiš biti potencijalni hodajući dijabetes.
Ali ako je zbog drugih - onda nije OK. Pogotovo ako je zbog frajera. Zašto? Zato jer ti nikada nećeš biti savršena. Nikada nećeš biti dovoljno dobra, ako se zbog ičega ikome moraš uporno dokazivati ili pokazivati u svom najboljem svijetlu.
Dopusti mi da ti kažem jednu skrivenu istinu. Većina muškaraca niti ne zna što je to celulit. Čuli su za njega, i to zahvaljujući našim jaukanjima i reklamama za puste kreme i kremice, ali velika većina njih o tome uopće ne razmišlja. Vide oni neke rupice po našim bedrima, ali se ne zamaraju sa tim. Vide oni i strije, ali odmahnu rukom. Opipaju i mlohavu guzu, ali je onda još jače stisnu. Pa nije zaludu ona narodna „Bolje da ljulja, nego da žulja“. A svi mi dobro znamo da je narod pametan i da ga treba slušat.
Muškarac, kada je dovoljno blizak s tobom, vidi sva tvoja nesavršenstva, mane, ožiljke, mušice i slabe točke. Ali ako je onaj pravi, bez imalo razmišljanja ili premišljanja, on ih objeručke prihvaća. Štoviše, obožava ih. Zato jer su sastavni dio tebe. To si ti. I upravo ovakva nesavršena, ti si za njega savršena. Zapamti to.
Stoga, je l' se dokazuješ sebi ili svom muškarcu? Ili se možda dokazuješ nekom krivom muškarcu?
Onome kojem tvoje grudi nisu dovoljno velike? Ili su možda prevelike? Ili ipak premale? Štoviše, spreman je ovog trena, „tebi za ljubav“, iskeširati za plastičnu operaciju. Onome kojem je tvoja guza ogromna? Onome kojem su tvoja bedra premlohava?
Ima i onih koji idu toliko daleko pa redovno komentiraju lak na noktima, što si obukla, kako si se našminkala ili počešljala. Ima ih, vjeruj mi. A ti budi pametna i bježi od takvih!
Zato je je to muškarac kojem nikada nećeš biti dovoljno lijepa, dovoljno dobra i dovoljno svoja. Iz jednog i jedinog razloga - zato jer on sam sebi nije dovoljan. Njemu ćeš se stalno morati dokazivati, opravdavati, namještati. Biti uštogljena, prigušena, namontirana. Ali na vani i ispred svih - zgodna , lijepa i dotjerana. I to će njemu biti najvažnije.
Što je tebi važnije? Da budeš svoja i sretna ili tuđa i nesretna? Da budeš opuštena ili ukočena? Da budeš ono što jesi, pa makar i sa 15 kila više, ali sa saznanjem da te nitko ne kontrolira i s tobom ne manipulira?
Zato, skidaj kile samo i isključivo ako tebi smetaju. Ako ti zdravlje narušavaju. Ako znaš da ćeš sama sa sobom bit zadovoljnija kad uđeš u one traperice iz studentskih dana. Makar i bile za tri konfekcijska broja manje. Svjesna koliko te čeka puno muke, rada, truda i odricanja.
Ali kada te traperice skineš i uđeš u bikini, i to pod onim spomenutim svijetlom s početka priče, tada iz inata podigni srednji prst i ponosno u ogledalo reci: „BAŠ SE VOLIM OVAKVA KAKVA JESAM !“
Tako sam ja napravila ovaj put za promjenu. I čisto da znaš upravo pakiram bikini i odlazim u Šibenik na svoj prvi ovogodišnji kupanjac.
Puna celulita i strija, ali sretna, smirena i slobodna. Samo zato jer konačno samu sebe kompletnu i prihvaćam.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.