Umjetna inteligencija vs. prirodna neinteligencija: Što će prije uništit svijet?

Dobar dan svima osim Italiji i onom stričeku koji je iz džepa izvukao 8 minuta. 

Znam da nitko nije presretan, ali na stvari uvijek treba gledat pozitivno - ispadanje naših nogometaša s Eura znači da je ispala i Ivana Knoll, koja nama ionako nije ni iz džepa, ni u džep, ali barem ćemo malo odmorit od 500 članaka dnevno. 

A možda i nećemo, tko zna - mislili smo da ćemo odmorit i od članaka o Česima koji se trude lišit života kad dođu u Hrvatsku, pa nismo. 

Planinarenje u japankama i jahanje napuhanih jednoroga po buri očito više nisu dovoljno atraktivni, pa sad imamo i familiju koja ode na vojni poligon, uzme bombu i ponese ju u auto; poginulo je dijete, što je jeziva i nezamisliva tragedija, a ako mislite da nije moglo gore, naravno da je moglo. 

Ta ista bomba je mogla eksplodirat i tijekom vožnje, pa bi usput možda poginulo još ljudi koji bi se našli na putu familiji idiota koja misli da je “ajmo ponijet bombu” super ideja. 

I onda ljudi kažu da će AI uništit svijet - možda i hoće, mi koji smo odrasli na Terminatoru to podsvjesno ionako samo čekamo, ali zanimljivo je kako se u priči o kraju svijeta kao uzrok češće spominje umjetna inteligencija, a o prirodnoj neinteligenciji se ne priča. 

“Uništit će nas roboti” - moguće, ali veće su šanse da će vas uništit neki Vojtěch koji vozi bombu u autu. 

Ili neki, kako se ono zvao, Edi koji se snima kako BMW-om juri 200 na sat.

Ne morate se složit sa mnom ako ne želite, ali meni se čini da umjetna inteligencija nema šanse pored dobre, stare, prirodne neinteligencije. 

Očekivao bi čovjek da će u 2024. - kad imamo pristup informacijama o kojima nekad nismo mogli ni sanjat - ljudi bit sve pametniji, ali očekivanja su nekad ista kurva kao i nada.

Možda se meni samo (krivo) čini, ali ono što mi se čini je da su ljudi vlastitim odabirom sve gluplji… ili barem sve zatupljeniji, ako želite da sam nježnija. 

Za početak, prevelika je količina onih koji ne znaju - ili jednostavno ne žele - koristit Google. 

Da imam euro za svaki put kad dobijem poruku u kojoj se od mene traži informacija koja besplatno živi na internetu, imala bih sigurno 7 eura tjedno - što nije puno eura, ali je puno nepotrebnog posla. 

Jednom sam na društvenim mrežama objavila molbu da ljudi nekad sami nešto proguglaju umjesto da čekaju da im ja odgovorim na pitanje na koje odgovor mogu pronać sami, a usput sam pobrala hrpu uvreda i ljutih emotikona - u obranu onih koji su me vrijeđali, status je bio nadrkan i ne pretjerano prijateljski nastrojen, ali namjera je bila na mjestu i još uvijek stojim iza nje. 

Poanta je bila da se ljudi sjete da je moć pronalaska informacija najčešće u njihovim rukama, ali naučila sam da to ne smijem očekivat od drugih samo zato što isto očekujem od sebe. 

Ali Google je tek početak - nezainteresiranost koja prelazi u glupost je postala brzorastući tumor koji svakim danom sve snažnije cvate svuda oko nas. 

Bacite oko na bilo koji profil koji se bavi prodajom na društvenim mrežama - čak i kad sasvim jasno piše da je cijena 19 eura plus poštarina, u komentarima ćete pronać hrpu ljudi koji traže da im se kaže “cjena.”

Ne bi bilo ništa bolje ni da traže “cijenu”, ali ovako je još tragičnije - sve manje ljudi zna čitat, sve manje ljudi zna pisat, a po prirodi stvari bi bilo logično da je obrnuto. 

(Svjesna sam da je ovo malo licemjerno od mene jer i sama često ignoriram pravila, ali znate što želim reć). 

Cjepivo je cijepivo, djeca su dijeca, riječ Božja je Božija… čak ni snijeg ne može normalno padat bez da ga usput ne preimenuju u snjeg ili sljeg. 

Sitnice su to, reći će neki, što možda i jesu, ali svejedno su tužne sitnice bez kojih bi se moglo lijepše živijet. 

O influencerima koji pišu na engleskom ne želim ni krenut jer ću se samo iznervirat; nemam ništa protiv, engleski je predivan jezik koji nudi mogućnosti koje hrvatski nema - riječ shitshow je samo jedna od njih - ali je li toliko teško provjerit razliku između riječi peek i peak pa da jednom zauvijek prestanemo imat “sneak peakove” koji ne znače ništa?

Znam da zvučim frustrirano, ali meni je teže nego vama - a još nismo ni zagrebali po “How it looks like” od kojeg dobivam aneurizmu. 

Za slučaj da ovo čita barem jedna influencerica koja inzistira na engleskom - ili je WHAT it looks like, ili je HOW it looks, nikad nije HOW it looks LIKE.

Oprostite na ovom, ali i vi sigurno imate neke stvari koje vas ovako grebu po duši.

Anywhat (šalim se), ljudi se sve manje trude provjerit jesu li stvari koje govore ili pišu točne, a kad im javiš da nisu, prozovu te opterećenim kretenom koji se bavi glupostima. 

Glupost i neinformiranost izgleda više nisu sramota, nego indikator opuštenosti. 

A kad smo već u zoni neinformiranosti koja odiše ponosom, prepričat ću vam i jedan od najboljih statusa koje sam vidjela u zadnje vrijeme - srpska influencerica s velikim brojem pratitelja u svojoj objavi tvrdi slijedeće (tako je, sljedeće):

Dali (valjda Salvador) ste znali da je najbolji način da pocrnite taj da ne nosite sunčane naočale? 

Sad vi kažete WTF, a ja ću vam objasnit njenim riječima - ako imate sunčane naočale, vaše tijelo zapravo ne zna da je na suncu jer mozak ne dobiva tu informaciju, pa prvo trebate nekoliko minuta biti bez njih. 

U prijevodu - mojem slobodnom - ne morate se mazat zaštitnim faktorom, dovoljno je samo stavit naočale i tijelo ne zna da je na suncu.

I sad bi u teoriji bilo logično da su svi ljudi zaključili da djevojka priča gluposti, ali nisu - mnogi su joj zahvalili na velikom znanju koje im je omogućila. 

Od ostalih influencerskih znanja imamo i ideju da su “one žene na kasi u ljekarnama” bespotrebne jer samo narušavaju privatnost osobe koja je došla po lijek, zbog čega je Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije morala DVAPUT objavljivat priopćenje kako bi se ljude podsjetilo na činjenicu da su magistri farmacije tu s razlogom. 

Jedan od razloga je svakako i žena koja je PILA vaginalete, a sigurno ih ima još - i razloga i žena koje piju vaginalete.

Imamo i influencericu koja u svojoj objavi psuje grad Zagreb jer je nedilja i ne radi nijedna ljekarna - jer je očito lakše natipkat status nego se konzultirat s Googleom i saznat da postoji koncept zvan “dežurne ljekarne.” Jest da je nama možda nezamislivo da netko to već ne zna u ranim tridesetima, ali nikad nije kasno naučit. 

Imamo još jednu koja se hvali činjenicom da NIKAD ne pere ruke nakon wc-a ako je doma: “Zašto da to radim, pa doma sam?” Pa se vi rukujte s ljudima. 

A bome imamo i ljude koji uredno poklanjaju svoje osobne i financijske podatke jer im je na mail došao link koji ih traži da tako naprave - to što je mail stigao s adrese zagrebacka_baka@hotmail.com nikom nije sum…ljivo.

Ništa bolje nije ni u svijetu van interneta - pošte su pune MLADIH ljudi koji po pakete dolaze bez osobne uz rečenicu “pa ja sam” i onih koji ne znaju oplemenit kuvertu adresom primatelja i pošiljatelja bez da im u tome pomognu djelatnice. 

Jadranska obala je i dalje krcata ljudima koji ostaju šokirani računom za kave koje su sami naručili - i još se time hvale na društvenim mrežama, kao da nisu imali priliku pogledat koliko nešto košta.

Jelovnici su i dalje puni priloga koji su adverbs, rižota s kozicama koje su chickenpox, škampa na domaći način koji su on the way home i pivaca s prilogom koji su singer with attachment. 

I opet, sve su to u teoriji sitnice - osim ovog kad zagrebačkoj “baki” pošalješ broj kartice - ali u praksi tužan pokazatelj opadajućeg interesa za pronalaženjem informacija. 

Ljudi sve manje razmišljaju, sve manje gledaju oko sebe, sve manje uzimaju besplatne informacije koje su svakim danom sve dostupnije - i čini se da im to ne predstavlja nikakav problem.

Čak ni kad na vojnom poligonu na dva jezika stoje table koje upozoravaju na činjenicu da bombe nisu zdrave za život. 

I što će onda prije uništit svijet - umjetna inteligencija ili prirodna neinteligencija? 

HOW does it LOOK(S) like to you’re?

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva