Uh, evo gospodina Bivšeg! Jesmo li normalne ako nam leptirići zaigraju u želucu?

Scenarij br.1

U iznošenoj trenirci, masne kose i jako lošeg tena (zahvaljujući jučerašnjem posjetu kozmetičarki) konjskim galopom trčim na trening. I tako galopiram ja, galopiram, sve dok prisilno ne stisnem kočnicu u svojim starim tenisicama, jer je crveno na semaforu.

I taman kad pomislim glasno opsovati, jer neću stići na prvih 6 minuta i tako izgubiti „vrlo bitnih“  18,5 kalorija, odjednom s druge strane zebre, ugledam njega. Gospodina Bivšeg.

Scenarij br. 2

Dok sva iscrtana bojicama najnovije linije Dior, u friško kupljenim štiklama, ponosno šećem svoje nove šiškice na subotnjoj  špici, zastanem sva oduševljena ispred izloga Tesline jer sam upravo skenirala MUST naušnice. I tako, dok hipnotizirano slijedim svoju želju za neodoljivim fetišem, odjednom pod kutom od 35 stupnjeva, pravac istok, ugledam njega. Gospodina Bivšeg.

Priznaj, svima nam se ovaj ili barem sličan scenarij dogodio jer je nezaobilazna činjenica da ćemo ga kad-tad sresti.

Jedine moguće situacije da takvo nešto ipak nije moguće su:

a) doživotno je promijenio mjesto boravka i ne misli se više nikad vraćati u Lijepu Našu 

b) podvrgnuo se uspješnoj plastičnoj operaciji nakon čega je, na tvoje opće veselje, postao neprepoznatljiv 

c) nedavno ti je dioptrija otišla u minus beskonačno pa baš i ne vidiš najbolje, a reagiraš samo na poznate glasove 

d) ništa od navedenog, jer te nije niti briga

Sigurna sam da ovu situaciju ne bi ni zapamtila da je, na tom semaforu ili pod tim kutom, stajao onaj Marko kojeg si ostavila prije nepune tri godine, jer ti je frajer stvaaaarno bio dosadan. No, realnost je nažalost takva da je upravo tamo stajala tvoja bivša Velika Ljubav, koja je naravno završila nesretno, i to na tvoj račun.

Mislim da je jedina  razlika između dva gore navedena scenarija ta da si se u ovom drugom ipak puno bolje osjećala i to samo zahvaljujući Dioru jer su ubrzo uslijedili podjednaki simptomi: knedla u grlu, nelagoda u trbuhu, leptirići u želucu, elementarna nepogoda tj. neviđena suša u području usana i znojenje dlanova. Jednom riječju, hiperventilacija uz ubrzano lupanje srca u C-duru i to toliko snažnom da si imala osjećaj kako će taj BUM-TIDI- BUM čuti svi oni koji su se tada našli u radijusu od dva kilometra. No, osim ovih nelagodnih simptoma, javio se i osjećaj seksualnog uzbuđenja. I onda se upitaš - jesam li ja normalna? 

Pa dobro, nije ti lako i svjesna si da je toj vezi davno došao kraj, ali zašto ti se opet  sve poremeti u glavi kada ga ponovno sretneš?

Nemoj slučajno pomisliti da gospodin Bivši  ima izrazito razvijene paranormalne sposobnosti energetskog djelovanja na okolinu, kojima utječe na tuđa osjetila jer razlozi za te fiziološke simptome su poprilično logični i jednostavno leže u hormonima. Naime, istraživanja pokazuju da prilikom seksualnog uzbuđenja dolazi do oslobađanja hormona oksitocina i vasopresina, koji se kasnije pohranjuju u dijelu mozga, amigdali. Kada se  nakon nekog vremena bivše ljubavi ponovo susretnu, tada  pod utjecajem poznatog mirisa, dodira ili osjeta dolazi do oslobađanja tih hormona koje rezultiraju navedenim simptomima. Čista kemija! Ta-daaaaaaaaaa! 

E sada, kada znaš da tajna za tvoje, najblaže rečeno, čudno ponašanje“ ipak leži u dobroj staroj kemiji, bilo bi dobro znati kako se ponašati u takvim situacijama. Pozdraviti ga ili ne?

Slobodno ću reći da ponovan susret uvelike ovisi o načinu na koji je vaša ljubav završila.

Dakle, razlog, intenzitet i način prekida ponajviše utječe na ponašanje prilikom susreta.

Kod onih parova kod kojih je veza završila na normalan i civiliziran način, ponovan susret će biti isto takav. Međutim, kod onih strastvenijih prekida s negativnim predznakom, ono često rezultira okretanjem glave, ignoriranjem, ružnim riječima, a ponekad čak i djelima. Moglo bi se reći da se radi o proporcionalnom efektu: što je prekid bio bolniji, bolniji će biti i ponovan susret.

No, pitam se, što je u slučaju apsolutnih kretena? U slučaju neoprostivih razloga prekida? Ono kada te boljelo toliko jako da i danas osjećaš taj mač u srcu? Ono kada te i dalje boli? 

Kao odgovor, jedino što smatram ispravnim za reći je „kad čovjek živi i ponaša se autentično, tada ne može pogriješiti. Stoga, ponašaj se onako kako ti srce kaže jer ne postoji savršeni recept za savršeno ponašanje.“

Ako ti dođe da okreneš glavu, okreni je… ako ti dođe da mu opališ šamar, opali ga… a ako ti  dođe da mu otkineš, pramen kose naravno, otkini ga. Sve dok mu jednog dana - ne oprostiš. I to zbog sebe. Jer će tebi biti lakše.

Negdje sam nedavno pročitala da je neopraštanje kao da popiješ otrov i onda čekaš da ta druga osoba umre. Dakle, u ovoj priči jedino umireš TI, dok on i dalje punim plućima živi.

 Je l' tebi to ima smisla? Meni da, samo ako si teški mazohist. 

Ukoliko je to ikako moguće, bilo bi poželjno sa bivšim napraviti CLOSURE, odnosno „ službeni završetak“ veze, otvoreno staviti sve karte na sunce, iskreno pitati ili reći razloge prekida, prihvatiti ih i konačno naučiti živjeti s njima. 

I tek tada možemo krenuti dalje, u neke nove ljubavne pobjede. Nadam se sretnije.

A što se tiče onih leptirića u želucu s početka članka… sljedeći put kad sretneš gospodina Bivšeg, bila ti tip-top sređena ili nesređena, pokušaj se sjetiti jedne jako poznate činjenice: 

„Leptirići žive samo jedan dan.“