Tko te istinski voli, taj te prihvaća kompletnu. Kao osobu, a ne kao lutku u izlogu...

Je l' i tebi, baš kao i meni, u ponedjeljak bio 1. ožujak, a ne 1. lipanj? Samo što će proljeće, svakako ne ljeto. I sve mi i dalje miriše na jorgovane, ali ne na omiljene lipe.

Plaža mi kuca pred ulaznim vratima, a ja i dalje čulim pred vratima frižidera. Jer mi fali tih 60 dana. I nikako da shvatim da mi je proljeće prohujalo s vihorom ili bolje rečeno –s koronom.

Bilo kako bilo, stiže nam ljeto.

I umjesto da tek sada ulaziš u traperice, ti ulaziš u kratke hlačice. Pušeš kao parni valjak dok se pokušavaš u minuti smanjiti za dva konfekcijska broja. Ali, ne ide.

I premda si u izolaciji nešto pokušavala vježbati doma, gledajući se sada u velikom ogledalu nasred hodnika –ti nisi zadovoljna. Nimalo sretna. A još manje ponosna. Jer ti se ne sviđa ono što vidiš. Uz dužno poštovanje svim ženama koji su sportski tipovi pa redovno vježbaju cijelu godinu. No, budimo iskrene, njih možemo nabrojati na prste jedne ruke. I ovaj blog nije napisan za njih, već za sve ostale koje su ipak u većini. I koje pere „body shaming“ na najjače. U slobodnom prijevodu: sram od svog vlastitog tijela ili ti ga „ ajme opet ću se na plaži morat skrivat!“

A sad se prisjeti. Kada si zadnji put bila zadovoljna? I to u garderobi, pod onim neonskim svjetlom od 90 stupnjeva, pod kojim u bikiniju ne vidiš rupice po nogama, već jametine u koje propadaš od srama i paralelno od mržnje prema samoj sebi. Jer opet nisi uspjela (btw je li može netko konačno objasniti prodavačima da u garderobama instaliraju ambijentalno svijetlo. Em smo sve ljepše, sve nam bolje stoji pa tome shodno ćemo vam sve pokupovati i daleko više potrošiti. Čista logika, ne atomska fizika.)

Kad si zadnji put uspravne glave ponosno prošetala po plaži? Ali bez opasanog parea ili stegnutog ručnika oko bokova koji uspješno pokriva tvoje „mane“, ali i guši tvoje vrline. Jer ti ne dozvoljava da slobodno dišeš.

Kada si zadnji put uživala u svome tijelu? Bez srama. Bez samokritike. Bez mržnje.

Slobodno pogađam-kad si bila mala. Svakako ne od kada si postala mlada cura, a tako s vremenom -i zrela žena.

Jer nikada nisi bila savršena. I uvijek je nešto falilo. Ili nisi riješila celulit ili su ti noge predebele ili dupe mlohavo. Ako nije ništa od navedenog, onda sigurno imaš 'michlenke' po trbuhu. I često se na glas s njima zezaš „ vidi moje palačinke“, i tako barem donekle prekrivaš unutarnji sram koji razdire tvoju nutrinu, poništavajući tvoju – sasvim dovoljnu vanjštinu.

Zbog sebe ili zbog drugih? – pitam te.

Ako je zbog sebe, onda je u redu. Pokreni se i napravi nešto kada te to već toliko smeta. Zasuči rukave i sredi svoj fizički izgled. Pogotovo ako je zdravlje u pitanju. Budi dosljedna i daj svoj maksimum. Ali si i oprosti ako ne uspiješ. I ako ti ostane zadnjih pet ili deset kila, zbog kojih ne vidiš da su ostalih 60 ili 80 sasvim u redu. Ne prigovaraj si u bradu i ne kažnjavaj zbog toga. Jer nikada nećeš biti savršena. Možeš biti samo - dovoljno dobra. I to nije samo, to je sve što ti treba. Ali to prvo samoj sebi u glavi presloži.

Ako je zbog drugih, onda nije u redu. Jer tko su ti koji te procjenjuju po fizičkom izgledu? Kojima nije vrijedno ono što govoriš, već kako izgledaš. Kojima je prioritet da je dupe u zraku, bez obzira što je u glavi propuh. Ti nisu bitni. I svakako ti nisu prijatelji. Jer tko te istinski voli, taj te prihvaća kompletnu. Kao osobu, a ne kao lutku u izlogu. Na pitanje „ Koliko bi se trebala do ljeta stesat? “, odgovara meni moja prijateljica: „Baš te briga, barem si proporcionalna. A meni si uvijek lijepa.“ I takve ljude biraj u životu.

Naravno, ne propagiram pretilost. I toga se moraš riješiti. Ne propagiram ni anoreksiju. Jer je tvoj život u pitanju.

Propagiram zdrav razum. Samopoštovanje. Samopouzdanje. Samodostatnost, ali u pozitivnom smislu. Da si sama sebi seksi. Jer si dovoljno dobra.

Svakako ne podržavam ni iskrivljenu percepciju utemeljenu na krivim i nametnutim uvjerenjima. Bilo da su došla od roditelja, prijatelja ili medija. Roditeljima oprosti, nisu znali drugačije. Takve prijatelje otkantaj, jer su površni i plitki. A takve medije ne prati. I točka.

Ne dopusti da te drugi uvjere da si manje vrijedna. Zato što imaš viška. Od viška glava ne boli …- rekli bi naši stari. Bolje da ljulja, nego da žulja…- rekli bi svi redom muškarci. A oni su pametni i slušaj ih.

Negdje sam nedavno vidjela fotografiju Merlin Monroe u kupaćem kostimu, ispod koje je pisalo:„ Before anorexia and implants there was something called sexy“. A ja bi slobodno nadodala: „ Sexy je u glavi, ne u tijelu.“ Jer ako si u glavi prihvatila sebe kompletnu, vjeruj mi da će to prštati na van iz svake pore tvog tijela. I bit ćeš neodoljiva, jer si dovoljna.

Stoga ovog ljeta baci pareo, digni glavu i prošeći tom plažom. A kada se u glavi javi onaj stari glasić stjeraj ga u ono lijepo mjesto te šapni samoj sebi „ Ja vrijedim“.

Zato što vrijediš.