Sveti hrvatski BRAK: Žena, Muž i Visočanstvo Svekrva

Imam sina, za Božić će pet godina. Mali je jedinac, samostalan i tvrdoglav, antitalent za nogomet i perspektivan za penjanje. Tata je nesretan zbog činjenice da jedino njegov sin neće u kvartu nabijati loptu pa je malog, prije godinu dana, da slučajno ne zakasni, upisao u NK Ponikve. Nakon što je Aleksej tri treninga proveo skrivajući se iza gola jer bi ga inače mogla pogoditi lopta, tata je obrazložio odustajanje samo privremenom odlukom dok ga on u sljedećih godinu dana ne pripremi za klub. Tata je svojedobno igrao u Lokomotivi beka, a s malim je do sad na nogometnom igralištu bio točno nula puta. 

Dijete uglavnom odgajamo ja i moja sestra, a tata ponekad sudjeluje. Tetka je THE tetka i naredbe se slušaju kao svetinja, a ja sam stroga i ne dozvoljavam previše intervencija u odgoj, osim ako mi se ne podastru znanstveni dokazi da je nešto za dijete bolje od onog što ja radim. A ja radim po literaturi. Tako je mali jedini klinac u kvartu koji nikad nije pogledao crtić na moj mobitel, a svaki obrok do njegove druge godine bio mu je friško skuhan što s drugim djetetom ne bih ni u ludilu ponovila jer bi mu kupovne kašice bile i više nego dovoljne. Ne bih ponovila još niz sličnih pizdarija pod egidom ‘ja super mama’, ali o tome nekom drugom prilikom.

Cilj odgoja bila je samostalnost. Fizički napor oko bebe bio mi je potpuno neizdrživ pa nekad metode koje sam primjenjivala nisu izgledale kao da sjam od majčinske ljubavi. Aleksej je bio jedino dijete u jaslicama koje sam tjerala da s 13 mjeseci svaki dan ide sam uz stepenice jer ga nisam mogla nositi. S 15 mjeseci je hodao bez moje pomoći držeći se uz ogradu, a neke mame su njegove vršnjake nosale u rukama još sljedeće dvije godine. Adaptacija je trajala sveukupno 5 dana, a i dan danas je u vrtiću od 8 do 18 sati, nakon čega slijede aktivnosti pa često dođe doma tek kasnije navečer. Aleksej ima samo jednog djeda kojeg rijetko viđa pa ga nema tko razmaziti, a paralelno ni meni remetiti odgoj.

Dijete je unatoč postavljenim pravilima zdravo, veselo i sretno, a rezultat je vidljiv zbog čega je i tata radostan.

Prošli smo vikend bili u termama u Sloveniji. Aleksej se po hotelu kreće sam gdje god treba. Bez problema liftom ode u sobu iz sale za doručkovanje i donese mi naočale koje sam zaboravila ili se odšeta na drugi kraj hotela u igraonicu i čeka dok ne dođem po njega.  

Na odmoru smo proveli tri dana, a u hotelskom restoranu i bazenima često smo bili blizu zanimljive obitelji koju čine sin, snaha, djeca, svekar i svekrva. Vizualno, radi se o zgodnim ljudima, snaha je prekrasna, sin good looking guy, svekrva njegovana i nakićena. Svi imaju savršenu kilažu, paze na prehranu, sportski su tipovi, po govoru bih rekla Samobor, a po ponašanju tipična mlada family s privjeskom - sveznajućom gospođom majkom čija je riječ kao Božja zapovijed nakon koje šutljivi svekar još niže propadne u stolicu, pokisli sin samo promrmlja sebi u bradu nešto što nitko ne čuje, a revoltirana snaha odjuri u nepoznato ili prema švedskom stolu.  

Tri dana su snaha i svekrva, svaka na svoj način, htjele preuzeti dominaciju, ali pogađate, izgubila je na kraju ova mlađa. Iako je rodila dvoje djece, svekrva je u svakom trenutku znala bolje što oni trebaju jesti i gdje trebaju sjediti za stolom. Snaha se par puta pokušala usprotiviti, ali nakon što joj tuga od njenog muža nijednom nije pružio podršku, odustala je i dopustila da malog hrani deda s pohanim, a malu baka s kupusom, iako su oboje djece dovoljno veliki da si sami ispeku jaja u tavi.

Znam, nije pristojno prisluškivati, ali jednostavno su bili silno zabavni. Svekrva je na nekom od obroka snahi prigovorila zašto preskače juhu što joj svakako nije dobro za želudac, a i klincima bi, osim spreja protiv komaraca, trebalo nalijepiti naljepnice na majicu koje tjeraju insekte. Snaha je rekla da je Autan dovoljan, a svekrva je zabrinuto pitala da li ona možda ne zna da te naljepnice uopće postoje. Ne znam kako se ova suzdržala da joj ne odbrusi, ali razlog možda leži u činjenici da su odlazili isti dan kad i mi, a račun na recepciji je plaćao svekar. 

Većina svekrva smatra da su snahe mahom nesposobne. Primijetili ste već valjda da te babe uvijek bolje znaju sve vezano za kućanstvo, djecu, trgovinu i lijekove. Recepti za skidanje mrlja s majice na principu kuhanja lajgeštajna u masni sapun i krpanje čarapa preko navučene žarulje samo su neke od bedastoća koje je prešišalo vrijeme, ali ih svekrve i dalje nameću svima oko sebe. Danas imamo Domestos i švelju i sve odlično funkcionira bez da se usmrdi stan krčkanjem kemikalija i rasprsne žarulja od previše stiskanja.

Kult majke u praksi vrlo često izrodi neodlučnog i povodljivog sina, koji će se tek u rijetkim slučajevima usprotiviti i stati na ženinu stranu. U većini slučajeva čekat će da stvari dođu do kulminacije, pa tek onda nešto poduzeti ne bi li zaštitio suprugu od pasivno agresivne penzionerke. Svekrvina pretjerana briga i pažnja oko sina, pogotovo nakon ženidbe, često izazove u vrlo kratkom vremenu svađe između supružnika, a na kraju i razvod. Je li jeo, je li pio, je l' uzeo jastuk za spavanje na more da ga ne boli vrat ili će mu ona poslati svoj autobusom, pije li probiotike, nosi li šešir, ruča li u podne i čuva li se sunca, najčešće su idiotarije zbog kojih će svekrva naći svaki dan razlog da nazove sina koji je sa ženom na putu. 

Još ako im ona pri tom čuva djecu, prisjest će im turizam zauvijek.

Kod većine svekrva radi se o brižnosti majke prema djetetu kojeg nitko nema pravo preispitivati. Pod krinkom dobrih namjera svekrva će se petljati u sve i svašta - doći će nenajavljena na vrata ili ući u stan s ključevima koje ona ima barem dva paketa, a tko bi joj uskratio i one od skladišta i tavana? 

Svekrva će doći na vrata uvijek pod izlikom. Ona je ekspert za njegovanje orhideja, a jedino se i od njene ajnpren juhe djeci smiri želudac. Svakako će se pozvana naći i prilikom useljenja jer ona zna bolje od snahe gdje bi bilo pametno staviti mikser ili zavjese. Ova u Sloveniji je u jednom trenutku bila toliko zajedljiva, da je snahu kao slučajno nazvala krivim imenom. Lidija je odjednom postala Tamara, a snahu smo sljedeći put vidjeli tek sutra na bazenu kad smo, u razgovoru nje i muža, saznali da je svekrva izrekla ime bivše sinove žene.

Infantilni stav dominantne majke prema sinu koji je u svakom Božjem pogledu odrastao, narasle su mu dlake, trajni zubi, skinuo je pelene i u međuvremenu, dok mama nije primijetila, postao otac, muž i direktor, najčešći je primjer majčinske opsesivne potrebe da svugdje bude prisutna svojim savjetima koje uglavnom nitko niti ne želi niti ih treba. 

I zato me ova situacija u Sloveniji nagnala na razmišljanje da sve ovo što sad pišem trebam negdje pohraniti i pročitati na dan kad će se moj sin uistinu osamostaliti i krenuti svojim stopama. Na dan kad to više ne bude samo moja fikcija da je on gotov mali čovjek koji može s hotelskom karticom otrčati do sobe, nego stvarno to i postane, nadam se da ću imati dovoljno razuma da se ne pretvorim u svekrvu iz noćne more i upropastim mu život. 

Jer, mi često smetnemo s uma stvari kad nam one ne odgovaraju i kad se zaista dogode.  

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva