Danas nam je bio zadnji radni dan u uredu.
Shit happens.
Corona happens.
Predstavnik stanara happens.
Radim u turizmu i ova situacija s korona virusom i te kako je ostavila trag na poslovanje firme u kojoj radim. Doslovno su nam otkazani svi poslovi do kraja travnja.
Što će biti – ne znam. Dosta toga dovedeno je u pitanje, ali…
Znam da će biti teško, ali kako bude bit' će.
Dogovorili smo se da ćemo svi zajedno podnijeti teret ove cijele situacije i pokušati izvući iz nje ono najbolje koliko god to teško bilo i ostala je nada kako će na kraju ipak sve biti ok.
Od sutra sam doma i brinem za tri kćeri.
Gospoja je u prosvjeti – ona do daljnjeg radi.
Vječiti sam optimist i razmišljam kako će sve sjesti na svoje mjesto, a toplo se nadam kako će to biti što prije.
Vjerujem kako je novonastala situacija oko korone utjecala na sve nas i mogu razumjeti i one koji su u panici kao i one koji su oko cijele situacije flegma, ali ne neodgovorno flegma. Flegma, ali odgovorno flegma. I ja sam flegma jer znam da ne može cijela ova priča trajati vječno i da će svemu doći kraj. Ponašaj se odgovorno, prati upute i točka. Nema puno mudrosti.
Posljednjih nekoliko dana Hrvatska se, kao i većina kugle zemaljske susreće s nekim novim obrascima ponašanja.
Od panike koja je bila na granici s histerijom pa do sumanutih pustošenja dućana. Jutros sam otišao do dućana i ljudi dalje kupuju gomile svega. Pa dobro do kad?
Situacija se mijenja iz sata u sat, pojedine zemlje proglašavaju potpunu karantenu, zatvaraju se granice… - globalno se nešto događa i tu činjenicu jednostavno ne možemo ignorirati.
Tu smo gdje jesmo i što se mora dogoditi, dogodit će se.
Nisam sklon vjerovati brojnim napisima koje mogu pročitati po nekim portalima – od skrivanja stvarnog broja zaraženih u Hrvatskoj pa do svjetskih teorija zavjere. Lagani ignore na takve stvari. Mislim da se Hrvatska sasvim solidno drži u cijeloj ovoj situaciji, a velika četvorka koja ovih dana ne silazi s ekrana jednostavno ulijeva povjerenje. Hvala ministru Berošu i Božinoviću, ravnatelju Capaku i gospođi Markotić.
Teško je predvidjeti što nas sve čeka u novim okolnostima i kakva će situacija biti kod nas narednih dana, tjedana.
Razni su mogući scenariji, ali postoje službe koje će o tome odlučiti.
Na nama je samo slušati upute i prilagoditi se jer izbora nemamo.
Nisam ni ja sretan što ne idem na posao, nisam niti sretan što je prekinuta nastava, nisam ni sretan što moja petogodišnjakinja ne može u vrtić, a nedostaju joj prijatelji.
Doma smo.
Nosimo se s tim. Svatko na svoj način.
Zajedno smo jači i iz ovoga moramo izvući ono najbolje za razliku od nekih koji u cijeloj ovoj situaciji izvlače ono najgore.
Najgore od sebe.
Prošlotjedna kolumna nosila je naziv, Perice – ljudi su svinje.
Ova bi se komotno mogla zvati „Perice – ljudi su svinje - vol.2“.
Nemoguće je ovih dana ignorirati koronu jer je ovdje i ne možeš ju staviti na „mute“ nikako. Na većini društvenih mreža, objave imaju korona nazivnik. Gomila memova – na sreću i u ovakvim situacijama smisao za humor nas ne napušta. Pojavi se tako i gomila neljudskosti u jednoj jedinoj objavi na facebooku.
Frendica je stavila fotografiju obavijesti iz neke zgrade (navodno u Zagrebu) gdje predstavnik stanara obavještava stanare kako se u zgradu vratio student iz Slovenije koji mora biti u izolaciji. Toliko o zaštiti osobnih podataka i GDPR-u jer koliko studenata koji žive sami imate u vašem haustoru?
U nastavku predstavnik stanara dovodi u pitanje tko je ta osoba koja će njemu donositi namirnice te moli ostale stanare da prijave policiji ako ga vide kako izlazi, a za riječ utjehe u zadnjoj rečenici navodi kako „smo svi ugroženi i nemojmo biti ne odgovorni“.
Nemam riječi kojima bih opisao ovu strahotu, ovaj nedostatak ljudskosti, empatije, zdravog razuma, bilo čega. Strašno.
Ova fotografija je esencija tuge i zbog nje se osjećam baš loše. Toliko loše da sam bez obzira što sam počeo za ovaj tjedan pisati novu kolumnu, morao sjesti za laptop i „ispucati se“ na neki način.
Ova fotografija kod mene je izazvala toliko negativnih i pomiješanih emocija – ljutnju, tugu, nemoć, frustraciju, bijes…izvukla iz mene baš teški bed.
I kad ne mislim kako me više ništa ne može iznenaditi – iznenadim se. I to vrlo neugodno.
Gdje je nestao čovjek?
U ovim trenutcima kad se čitava zemlja suočava s jednom potpuno novom situacijom s kojom se do sada nismo imali prilike susresti, kad je sve puno upitnika i neizvjesnosti, kad je zajedništvo potrebno više no ikad – nama se dogodi ovakva fotografija.
Nama se dogodi ovakav predstavnik stanara.
Nečovjek.
Tužno.
Baš jako tužno.
Gdje je nestala empatija?
Gdje su nestali dobrosusjedski odnosi?
Briga za bližeg i bližnjeg svog?
Ne mogu se pomiriti s činjenicom da netko u cijeloj ovoj situaciji može napisati ovakvo nešto. Sumrak ljudskosti i vrhunac neljudskosti.
Pa zar ne bi bilo ljepše, humanije da je isti taj predstavnik stanara napisao nešto u stilu: „Dragi stanari, vratio nam se naš susjed student iz Slovenije i mora biti u izolaciji. Naš susjed živi sam pa vas pozivam da mu se javite i u narednih 14 dana pomognete oko nabavke namirnica, lijekova ili na bilo koji drugi način. Osim odgovornog ponašanja u cijeloj situaciji ne zaboravimo i na odgovornost koju imamo jedni prema drugima. Hvala. Vaš predstavnik stanara.“
I predstavnik stanara ispao bi frajer. Guba. Heroj. Čovjek.
Ovako je ispao seronja.
Sramota.
U cijeloj ovoj kakofoniji informacija, zabrinutosti i mnogo upitnika koji nam se svima vrte po glavi – ne zaboravimo na elementarne stvari – biti ljudi.
S izraženim osjećajem odgovornosti, empatije, humanosti.
Ne treba mnogo – samo trebamo biti ljudi jer zaista nije vrijeme za biti „predstavnik stanara“.
Sreća pa nije sve crno. Ovakvi predstavnički ispadi su sporadični.
Nešto je i jako „u boji“.
Obrnuto proporcionalno predstavniku stanara – ovakve situacije u kakvima se našla i lijepa naša, pokazuju kako znamo gdje je nestao čovjek. I gdje se okupio.
Svaka čast na prekrasnoj inicijativi Jedni za druge.
Daje nam do znanja kako društvo nije izgubilo svoj smisao. Kako ima dobrih ljudi i nije sve izgubljeno.
Pogledajte, podržite, a ako imate vremena, uključite se koliko i ako možete.
Situacija je takva kakva jest, ali vjera u ljude i ljudskost je nešto što će nas samo osnažiti i biti nam jasan znak kako svjetlo na kraju tunela i dalje svijetli.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Realist
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.