Srdačan pozdrav i čestitke svima što nas je Ed Sheeran napokon priznao kao državu.
Ako me dobro znate, onda znate da ovo iz naslova nije današnja tema jer znate da kod mene nećete čut tuđe privatne stvari - ni o Elli Dvornik, ni o Petru Graši i Hani, ni o bilo kom drugom o kome bi mogla pisat iz perspektive “bliskog izvora.”
Uvijek su mi išli na živce članci koji kažu “iz bliskih izvora doznajemo” - bliski ljudi ne tračaju po medijima, ili barem ne bi trebali.
Kratka pauza da nas napuste ljudi koji su htjeli čut tko je zapravo breadwinner - iako to možete provjerit kratkom posjetom na Fininfo - eto, sad smo sami i možemo nastavit.
Današnja kolumna se trebala zvat “čime se bave Hrvati?”, ali to nije dovoljno klikabilno, a bilo mi je važno da kliknete - što naravno ne znači da nećemo malo popričat o tome čime se bave Hrvati.
Ako imate internet, odgovor već znate - Hrvati se najčešće bave drugima.
Što se događa u braku drugih ljudi, što se događa u njihovim razvodima, kako su drugi podijelili imovinu, tko je kako nazvao dijete umjesto da ga nazove Knez Domagoj, što su drugi obukli na špicu i zašto uopće idu na špicu, što drugi voze i odakle im pare za putovanja, kakve su operacije na sebi napravili drugi, koliko su se drugi udebljali, što drugi slušaju i zašto slušaju baš to…
Ako pitate prosječnog prolaznika što sluša, prvo će vam reć što NE sluša, što sigurno nije prirodan odgovor na pitanje o glazbenim preferencijama - kao što ne bi bilo prirodno u restoranu nabrojat ono što NE želiš naručit - ali ljudima je često jako važno prvo naglasit ono što nisu, da drugi ne bi dobili krivu ideju.
Nije to toliko čudno, znamo da je Hrvatska jedno veliko Ministarstvo tuđih poslova - ljudi se jedva čekaju bavit drugima, valjda jer je to lakše nego da se bave nečim korisnim, tipa pranjem vlastitih prozora… ili zubi.
Ovo je dobra prilika da vas podsjetim da istraživanja pokazuju da prosječni Hrvat pere zube jednom u 5 dana, što možda zvuči odvratno, ali kako da čovjek stigne i to kad se mora bavit tuđim brakovima?
Tako je, nikako.
Naravno, ako pitate ljude koji na prvo mjesto stavljaju tuđe živote, a na zadnje vlastitu usnu šupljinu, reći će vam da ih jako živciraju vijesti o “nebitnim” stvarima.
“Ne zanima nas Ella Dvornik” (ali smo kliknuli).
“Prestanite nas maltretirat podjelom imovine Gorana Ivaniševića” (ali smo kliknuli).
“Boli nas k za torbicu Maje Šuput” (ali smo kliknuli).
“Pišite o pametnim, mladim ljudima koji nešto rade” (nećemo kliknut, samo seremo da bi drugi vidjeli da smo duboki).
Dečko o kojem ću pisat u nastavku ničim “nije zaslužio” da bude tema razgovora - ne razvodi se, ne spori se oko imovine, ne možete mu nabrojat estetske operacije i nemate pojma tko mu je tata… ukratko, nije dovoljno zanimljiv da bi bio onaj “drugi” kojim se ljudi vole bavit, nitko kog ćete screenshotat i poslat u Whatsapp grupu, nitko tko generira klikove.
Da se takav “dosadan” pojavi u naslovu na nekom portalu, većina ljudi bi ga zaobišla - neki bi možda čak i otišli oprat zube.
I baš zato želim da ga upoznate - jer je normalan, u prijevodu dosadan, u prijevodu nebitan, a ja sam odlučila da je baš zato jako važan.
Ne znam tko je, znam samo da se zove Matija i da mi se prije desetak dana javio na mail.
“Pozdrav, zovem se Matija i imam 16 godina. Želja mi je pokrenuti modni brand, ali radi financijskih mogućnosti zasad je to samo brend za platnene vrećice. Stoga, htio bih vam poslati jednu vrećicu pa ako nije problem da stavite na story. Stvarno bi mi puno značilo.”
Rekla sam vam da je dosadno i nedostojno trača na Whatsappu, a kamo li članka, ali Matija je točno onakva “dosada” kakve mi fali u svijetu - točno onakva “dosada” za kojom “vape” ovi koji lažu da žele čut priče o mladim ljudima koji se trude.
“SAMO” brend za platnene vrećice, kaže on sa 16 godina jer valjda ne zna da je većina nas sa 16 od velikih planova imala samo markiranje - možda vi niste, ali ja jesam (i opet bi).
“SAMO.”
Zamislite koliko bi se manje komentirali tuđi razvodi da ljudi rade na svojim snovima upola toliko koliko radi jedan 16-godišnji klinac koji se sramežljivo umanjuje jer su mu platnene vrećice nešto što je “samo.”
“Zovem se Matija, imam 16 godina i zasad je to samo brend za platnene vrećice” - ne znam za vas, ali ja mislim da Matija zaslužuje svu pozornost ovog svijeta.
Naravno, ako pitate svijet, Matija nije dovoljno zanimljiv “netko drugi” kojim bi se itko trebao bavit - kog briga za vrećice i klince s planovima, dajte nam razvode i skandale.
Not today, gospođo Vlasta.
Danas je dan za Matiju i njegove “samo” snove - baš zato što su čisti, normalni i nešto od čega se ne može napravit trač.
Btw, kad sam mu rekla da mi pošalje svoju “samo” vrećicu, očekivala sam žutu kovertu iz koje ću izvadit amaterski proizvod kakav očekuješ od 16-godišnjeg klinca koji tako plaho i nježno traži podršku, a dobila sam ovo.
Samo?
Nije, nego je ozbiljno dobro odrađen posao, a Matija i dalje misli da je to što radi “samo.”
“Mogu vam na Instagram poslati sve dizajne koji će biti, ali zasad je to samo jedan. Stvarno sam uzbuđen i ugodno iznenađen. Hvala vam do neba.”
Matija, 16, “samo” - zahvalan do neba, a ja imam potrebu njemu zahvalit što me podsjetio da i dalje postoje ljudi koji rade na svojim snovima u svijetu u kojem se toliko privlačno bavit drugima.
Znam da nije klikabilan na način koji narod najviše voli, ali ako mu želite pokazat da nije “samo”, nego predivan primjer mlade osobe koja zaslužuje podršku, možete ga pronać na Instagramu pod imenom @rarinee.hr.
I izvolite njegovu “samo” platnenu vrećicu, made in Croatia.
Čime se bave Hrvati?
Najčešće drugima, a Matija je jedan od “drugih” koji to stvarno i zaslužuju.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.