“Odjelo nećini ćovijeka” - zašto nam nitko nije javio gdje je Milanović kupio gaće za inauguraciju?

Halo, služba za korisnike, jel normalno da se ljudi čude što je Josipa Lisac otpjevala himnu u stilu Josipe Lisac? Meni se onako na prvu čini da nije, ali opet… kod nas se ljudi čude i kad sami odaberu lopove na vlast, pa ih ti isti lopovi sustavno kradu.

Svašta je ljudima kod nas čudno.

Ja mislim da je otpjevala savršeno - ako volite J.Li (jel ovo nadimak koji bi ise mogao ulovit ili nije?) i ako vam je ova interpretacija himne bila super, onda ste uživali i bilo vam je savršeno.

Ako vam je bilo grozno i mislite da je himna doživjela masakr (neovisno o tome volite li J.Li ili ne), samo zatvorite oči i zamislite sve ljude koji kopaju po kontejnerima, prebijene žene čiji su muževi odavno poznati policiji ili bilo koju drugu mučnu priču koja oslikava “lijepu” našu. Josipa je savršeno intonirala esenciju koja se ne nazire u tekstu himne, dakle opet savršeno.

Za svakog ponešto, rekli bi u narodu.

Čak i za Kolindu, koja je vjerojatno iza zatvorenih očiju zamišljala kako himnu pjeva ona.

Samo zamišljala, hešteg boguhvala.

Sad kad je sve gotovo, moram ukazat na nešto čega je jako falilo.

Ne znam jeste li primijetili ili ne, ali nitko nije previše pisao o tome što je Milanović imao na sebi. Bilo je tu i tamo nekih crtica, ali ništa spektakularno.

Da malo krenem kopat po internetu, sigurno bi našla podatke o tome otkud su njegove cipele, točnu nijansu kravate i kroj odijela, ali ovako na prvu ne vidim da te informacije vrište sa svih strana.

Kolindin inauguracijski outfit je bio na svakoj naslovnici svega ikad - danima. Četiri dana prije Milanovićeve inauguracije su ponovno pisali o njemu - pa mora se čovjek podsjetit točne nijanse plave boje inauguracijskog kaputa i njegove simbolike.

“Odabrala je plavu boju koja inače simbolizira ozbiljnost i odlučnost, a sveukupnom elegantnom dojmu pridonijela je kombinacija haljine i kaputa u istoj boji, kao i osnovna blaga A linija idealne dužine te nenametljivi pojas hrvatskog pletera.”

Mislim, super je bila obučena (odjevena, Vlasta, znamo!), ali nije ni Milanović izgledao kao vreća krumpira pa nitko ne radi naslovnice od toga.

Zašto narod ne zna gdje je Zoki kupio cipele?

Zašto to nije jedna od glavnih tema?

“Jer nas boli k…” - tako je.

Jer nas boli kurolinda.

Drago nam je da ima hlače i sako, kravata i cipele mu izgledaju čisto i čini se da je oprao kosu - sasvim dovoljno. Ne treba dalje.

Zašto nam to nije dovoljno kad je u pitanju žena?

Ne mora bit Kolinda, može bit i Milanovićeva žena - o njenoj haljini već znam sve jer je praktički bila kategorizirana pod breaking news.

Znam tko joj je radio frizuru, znam čiji nakit je imala i koje poznate Hrvatice vole nakit istog dizajnera. Praktički znam i koliko plombi ima i gdje ih je radila.

Sljedeći tjedan ću u nekom časopisu sigurno imat priliku pročitat (nagađanja) kako održava liniju - crni kruh na tanko, rekli bi neki.

Zašto to isto ne pitaju Zorana Milanovića?

“Koga nosite, Zorane dragi?”

Zašto na sve strane ne vrište full outfit reporti kao što vrište za Kolindu i njegovu suprugu?

“Milanović je odabrao plavu boju kravate koja simbolizira odanost i dubinu, bijela košulja je bila odličan kontrast gustoj crnoj kosi osjenčanoj sijedim balayageom, a vješto skrojen sako naglasio je sve njegove adute (i sakrio poneki nedostatak).”

Zašto to nije članak?

Zašto nam nitko nije javio čime njeguje lice i gdje je kupio gaće za inauguraciju?

Zašto ga još nitko nije pitao kako pazi na liniju? (Minuta šutnje za Marka koji misli da se jedini sjetio šašavih pošalica o kokainu).

Zato jer to nikog ne zanima, jasno. I bilo bi malo neozbiljno muškarca ispitivat takve stvari.

Bilo bi malo čudno da ga pitaš što doručkuje i pišeš detaljna izvješća o njegovom sakou.

Ne bi baš bilo na mjestu.

O ženama takve stvari nikad nije čudno pisat.

Čak ni kad je predsjednica.

Probajte se sjetit koliko puta se pisalo o tome što Kolinda nosi, kako se našminkala, kako je IZGLEDALA negdje.

Neovisno o tome što mislite o njoj i njenom (ne)radu.

Pisalo bi se o njoj jednako i da je najbolja i da je najgora u svom poslu.

Muškarca se vrlo rijetko svodi na odijelo - ženu konstantno.

Čime se Milanovićeva žena bavi?

Ne sjećam se, ali znam gdje je kupila puder-rozu haljinu i da ima hit frizuru sezone - bob.

Odjelo nećini ćovijeka (zajebavam se, Vlasta).

Odijelo ne čini čovjeka, ali čovjek i žena su i dalje u nekim stvarima dva potpuno odvojena pojma.

Mark Zuckerberg se oblači kao tinejdžer koji nema novaca za sapun, ali to je ok, on je cool, opušteni biznismen koji SMIJE.

Da se uspješna šefica neke multinacionalne kompanije obuče kao Zuckerberg, razapeli bi ju i rekli da je sigurno nestabilna.

“Ne drži do sebe” - i ostale ideje iz 17. stoljeća.

Amal Clooney nije faca jer je uspješna odvjetnica - faca je jer je brutalno sređena (uspješna odvjetnica). Da se oblači kao Vlasta kad ide na feštu u Kukljicu, činjenica da je uspješna odvjetnica bi sigurno u očima javnosti imala manju težinu, iako jedno nema veze s drugim.

I sumnjam da ju novinari često pitaju da da savjet mladim djevojkama koje se žele bavit pravom - ono što znam je da ju često pitaju kako održava liniju, jer i za nju znam što doručkuje. Ne zato što ona to želi, nego zato što ljudi to žele, a novinari pišu o onome što ljudi žele čitat.

Prije par godina, kad mi je izašla prva knjiga, imala sam intervju za jedne novine. Pričali smo o mom poslu (tad sam radila na radiju), o faksu, o knjizi, o TV showu u kojem sam smjela bit Senna M, a na samom kraju je došlo pitanje o njezi kose koje je trebalo biti neobavezan filler u priči. Odgovorila sam da imam super frizerku i da sam jako sretna zbog toga jer je dobru frizerku teško pronaći, možda čak i teže od muža. Kratko, lagano, neobavezno, nebitno. Prvenstveno smo pričali o knjizi, frizer je bila jedna mala, sarkastična crtica na kraju. Ovo je (otprilike) bio izdvojeni podnaslov:

“Nakon završenih financija na ekonomiji, sudjelovanja u uspješnom TV showu i izdavanja knjige, Andrea Andrassy ipak svojim najvećim životnim uspjehom smatra - pronalazak dobrog frizera.”

To je vrištalo iz novina, boldano, uokvireno.

“JAKO SAM POVRŠNA HIHI!”

Malo sam se ljutila na novinarku neko vrijeme, ali brzo mi je postalo jasno da je ona samo napisala nešto što će sigurno privuć pažnju.

“Napisala sam knjigu” je bezveze ako ne otkrijem čime perem kosu.

Ili otkud su mi cipele, svejedno.

Kad su žene u pitanju, često je manje važno što radiš i što pričaš, a ključno ono što imaš na sebi.

Kao da nam nekako paše svijet u kojem je ženama to uvijek najvažnija stavka.

Ljudi ne žele čitat o Milanovićevoj kravati - on je predsjednik, kog briga, to je potpuno nebitno - ali predsjednicu ćemo izanalizirat do gaća i u den najlonke.

Ljudi će klikat, novinari će i dalje tipkat i malo po malo, čovjek dobije dojam da se Kolinda bavi isključivo vlastitim izgledom.

Svjesna sam da je Kolinda nezahvalan primjer jer ne mogu nabrojat super stvari koje je napravila za nas, a koje su pale u drugi plan zbog odjeće, ali vjerujem da vi koji imate zube shvaćate što želim reć.

Čak i da je izbavila Hrvatsku od zla (amen), pisalo bi se o haljini koju je nosila.

Iz nekog razloga, ženu uvijek volimo gurnut nekoliko centimetara ispod kaputa koji nosi i svest ju na cipele, frizuru i figuru.

Znate koliko ljudi ne želi glasat za političarku koja je ružna i/ili debela? Ja ne znam točan broj, ali znam da te iste ljude činjenica da je neki političar ružan, debeli muškarac sigurno ne demotivira.

Zato mislim da bi bilo baš lijepo da se o muškarcima u politici i poslovnom svijetu počne pisati jednako kao o ženama.

Nazovite Zokija i pitajte ga je li spreman za bikini sezonu i kako usklađuje posao i obitelj.

Gdje radi balayage, koju kremu koristi za lice?

Otkud su cipele???

Pitajte Matu Rimca gdje je kupio 700 kariranih košulja i čime njeguje bradu.

Ili Plenkovića kako je izgubio višak kilograma… i kako ga je opet pronašao.

Bilo bi čudno, jel da?

Da se jedan dan probudiš i da o svim muškarcima krenu pisat kao što pišu o ženama.

Šta jede, čimemažekaruuu, gdje kupuje hlače.

Nepotrebno, bizarno, neprimjereno.

Na skali čudnog od jedan do deset… himna Josipe Lisac.

Čudno bi bilo da se muškarca svodi na odijelo.

Zašto i dalje nije čudno da je za žene to standard?