“Normal” people: Priče koje će vam sasvim sigurno pokvarit ručak

Srdačan pozdrav, danas tračamo.

Znam, ne bi mi nikad, nije to lijepo; veliki umovi pričaju o idejama, a mali o drugim ljudima, ali ovo danas će bit zabavno… i tužno… i odvratno. Točno onako kako najviše volimo dok sjedimo na kavi s prijateljicama i prepričavamo “znaš što sam čula” priče.

Za početak moram izgovorit (ili napisat) onu rečenicu koja uvijek ide prije ogovaranja: Ne želim da ispadne da tračam, ali…

Ali. 

Krenut ćemo s jednim koji je zabavan, barem ako se to što slijedi ne dogodi vama, a šanse da vam se dogodi su premale pa će vjerojatno samo bit zabavno.

“Normal” people

Ako još niste pogledali seriju Normal people, toplo ju preporučam jer je predivna, a predivan je i glavni glumac - doduše, vama možda nije jer to nije vaš tip muškarca, ali Paul Mescal je za mene manje-više savršena Božja kreacija. Vama je možda ružan i ne možete vjerovat da netko u takvom licu vidi ljepotu, ali to je točno ono što se meni najviše sviđa. Crte lica koje možda nisu klasično primamljive i definitivno nisu prvi izbor za reklamiranje parfema; za razliku od klasično lijepih lica koja mi brzo dosade, ova “ružna” me inspiriraju da u njima pronađem svoje lijepo, a jednom kad to pronađem, ne mogu prestat gledat. Uglavnom, Paul Mescal. 

Pričalo se prije nekoliko godina da je u vezi s Angelinom Jolie, što možda je, a možda i nije istina, ali mladi gospodin ovih dana umjesto poznatih glumica bira sasvim obične djevojke. Nekad ih pronađe na aplikaciji Raya, elitnoj verziji Tindera na koju je jako teško upast, a jednom kad upadneš, imaš pristup uspješnim, bogatim i slavnim ljudima. Za upad je potrebno ispunit detaljnu aplikaciju i dobit preporuku od već postojećeg korisnika, ali ni to nije garancija da će ti odobrit pristup. Paul nekad cure pronalazi i na Tinderu, a nekad u nasumičnim irskim pubovima koje posjećuje. 

Priča počinje vrlo lijepo i romantično - upozna djevojku koja do prije nekoliko dana vjerojatno nije ni sanjala da će se nać u situaciji u kojoj udiše isti zrak kao Paul, a nakon što popiju nekoliko pića, on ju, kao pravi magični kavalir, odvede u stan - njen stan, jer ne možemo imat situaciju u kojoj mlada djevojka zna gdje živi. Tamo se lijepo upoznaju onako kako Biblija ne preporuča prije braka, on nakon toga otiđe svojoj kući na nepoznatoj lokaciji i spava mirnim snom pravednika. Djevojka koja je sigurno spavala nešto manje mirno jer joj je Paul bio u stanu i tijelu se budi sretna, ali i svjesna činjenice da se vjerojatno više neće vidjeti. 

Ali Paul je glumio u Normal people i zapravo je jedan sasvim normalan i pristojan muškarac, pa joj, unatoč izostanku ikakvih očekivanja, šalje poruku: “Super je bilo sinoć, jesi za kavu i šetnju?”

Djevojka vjerojatno već u glavi bira vjenčanicu, ili barem javlja prijateljicama da ide na drugi spoj, što potencijalno znači da će se dogodit i treći, možda i četvrti, a možda će jednom o ovom pričat unucima: “Vaš djed Paul i ja smo se zaljubili sasvim neplanirano…”

Nesvjesna da će kroz sat vremena saznat da Paul nije nimalo normalan, oblači svoju omiljenu “nisam se trudila” kombinaciju i sretno izlazi iz stana koji će možda uskoro zamijenit kućom na nepoznatoj lokaciji - život je lijep, slava Tebi Kriste. 

Paul ju već čeka na mjestu dogovora i uzimaju kavu “to go”, pa kreću u šetnju koja je prekrasan početak jedne nove, divne ljubavi - ili barem još jedan spoj s Paulom Mescalom koji je (možda) bio s Angelinom Jolie, a sad je ipak odabrao nju. 

Sunce sija, ptice cvrkuću, događa se bajka koju inače vidiš samo u filmovima, a Paul u jednom trenutku kaže nešto u stilu “vidi onu tamo granu” - kad djevojka pogleda prema grani, čuje komešanje, a kad se okrene prema Paulu, vidi da bježi kroz park u nepoznatom smjeru. 

Djevojka ostaje sama s kavom u ruci, zbunjena i blokirana na Tinderu ili Rayi. 

“Nema šanse da se to dogodilo, sigurno laže” - ovo je sasvim normalna misao jer koje su šanse da netko tko je toliko poznat radi ovakve stvari, pogotovo u vrijeme kad se priče šire internetom brže od šumskog požara, ali dosad se već javila hrpa djevojaka s manje-više identičnom pričom.

Ako u Google upišete “Paul Mescal”, među predloženim dopunama pretrage ćete odmah vidjeti dodatak “running away” - što opet ne znači da je istina, ali ljudi su bizarni i ovo uopće ne zvuči kao nešto toliko nevjerojatno. 

Eto, u slučaju da vam se ikad dogodi da vas Paul upeca u pubu ili na nekoj aplikaciji, sad znate što vas čeka - ja bi svejedno uzela, što je možda protivno feminističkom razmišljanju, ali Paul Mescal može čak i ako bježi po parku. 

Sad kad smo pokrili Irsku i situaciju koja vam se vjerojatno nikad neće dogodit, idemo na domaći teritorij - prvo u Hrvatsku, zemlju u kojoj uz korupciju i nasilje cvjetaju internet prevare.

Lakovjerni people

Za razliku od priče o Paulu koja možda nije istinita - iako sam ja uvjerena da je - ova koja slijedi je sto posto provjerena i jednako toliko tužna. Počinje s gospođom u godinama koja je već dugo razvedena i već odavno ne gaji nadu da će još jednom pronaći ljubav - ali ljubav je ipak odlučila pronaći nju. 

Sasvim neočekivano, na Facebooku joj se javio gospodin koji je slučajno naišao na njen profil i poslao zahtjev za prijateljstvo. Jako je zgodan i u odličnoj formi za svoje 50+ godine, a vidi se i da puno putuje i uživa u prirodi. Krenuo je nježno, čak i sramežljivo, ali vrlo je brzo postalo očito da među njima postoji iskra koja se još brže pretvorila u ljubav. U nekoliko narednih mjeseci se čuju svaki dan, dijele priče o životu, obitelji, željama i snovima za budućnost, šalju slike, poljupce i izjave ljubavi, zovu se preko Whatsappa, ali nikad na video poziv jer njemu ne radi kamera. 

“Preselit će se u Hrvatsku zbog mene”, sretno obznanjuje žena kojoj se vratila vjera u ljubav i ljude, a iako joj drugi govore da su šanse da to nije prevara gotovo nikakve, ona zna da sigurno ne griješi - i da su drugi samo ljubomorni jer se njima ne događa bajka. Dan dolaska se bliži, on je već krenuo iz države koju napušta zbog nje, a ona na poslu uzima slobodan dan da mu pomogne da se smjesti. Ubrzo na mobitel dobiva poruku - dogodila se komplikacija, treba mu poslat novac da nastavi s putovanjem. “Nema problema, daj mi broj računa” - uplatila je istog trena… i više se nikad nisu čuli. 

“Kako netko može bit toliko glup?” - ako se pitate ovo, imajte na umu da je riječ o ženi koja toliko jako želi ljubav da joj razum hibernira i o muškarcu koji jako dobro zna kako nanjušit upravo takvu ženu. 

Facebook moje mame je prepun friend requestova muškaraca sa stranim imenom i prezimenom, a nekad se čak dogodi da su toliko neopterećeni da imaju istu profilnu sliku na dva ili tri profila s različitim imenima. Doduše, moja mama nije podložna ovakvim prevarama, ali onaj koji vara će probat sa svima jer zna da će se netko upecat. Jedan “reverse image search” u većini slučajeva otkriva čija je to slika ukradena za potrebe prevare, ali pitajte svoju mamu ili baku što je reverse image search - ili ih samo pitajte koliko je izgledno da će znat prepoznat čovjeka koji muze novce od žena na temelju internet “ljubavi.” 

Ova trač-priča je svakako manje zanimljiva od one prve, barem dok se ne dogodi nekome koga znate - ako mislite da nema šanse da tako prevare nekog vašeg, sjetite se da su ljudi gladni ljubavi i da će zbog nje često napustit kritičko razmišljanje. 

Sad možemo u Bosnu i Hercegovinu gdje nas čeka jedan Danijel, pokoj mu duši. 

Dead people

Danijel je jako zgodan, ambiciozan mladi dečko koji se bavi svime što vole mladi, a u fokusu mu je pronalazak srodne duše. Djevojka koja ga je upoznala na Tinderu želi isto, a zahvaljujući zajedničkim interesima, brzo su se zbližili. Stvaran je - dokazao je to više puta preko videopoziva - i jako pažljiv. Uvijek šalje poruku za dobro jutro i laku noć, romantika mu nije strana, a voli i podijeliti lijepe detalje svojeg dana - vidi pogled kroz prozor moje sobe, u BiH je pao snijeg, vidi što sam jeo, vidi na kakvom koncertu sam bio… Danijel je sasvim normalan, drag dečko koji se ne boji pokazati emocije, a jedina mana mu je što živi daleko od djevojke koju vesele njegove poruke. Zato će Danijel, dobar kakav je, sjesti u auto i doći u Zagreb - vrijeme je da se upoznaju i podijele obrok, a za to se svakako isplati putovat. Djevojka ga uzbuđeno čeka u Zagrebu, a onda joj zazvoni telefon - nepoznati broj s BiH pozivnim brojem. 

“Bok, ovdje Marko… ili Ivan… ili tko god… ja sam Danijelov prijatelj. Želim ti javiti da je Danijel poginuo u prometnoj nesreći.”

Djevojci se odsjeku noge - dečko u kojeg je virtualno (i stvarno) zaljubljena ne samo da je mrtav, nego je poginuo na putu do nje. 

Nakon prvog šoka, pokušava ponovno doći do Danijelovog prijatelja koji joj je javio tužnu vijest, ali bezuspješno. Srećom, u gradu u kojem Danijel živi - odnosno, u kojem je živio - ima prijatelja kojeg zadužuje da sazna kad je sprovod kako bi poslala vijenac. 

Prijatelj daje sve od sebe da ga pronađe, čak se raspituje i među poznanicima u policiji, ali Danijela nema - ni u osmrtnicama, ni na groblju, ni nigdje drugdje. 

Danijel ne postoji, barem ne u obliku u kojem se predstavlja - ali postoji lik koji započinje intenzivne, romantične veze s djevojkama, a kad stvari postanu dovoljno ozbiljne da je vrijeme da se upoznaju, angažira prijatelje koji lažu da je poginuo, valjda zato što ga to neizmjerno zabavlja. 

Trenutno znam za tri slučaja “Danijela” - uvijek pod drugim imenom, uvijek s identičnim pristupom. 

Ako dosad već niste uninstalirali Tinder (pod uvjetom da ga uopće imate), zbog sljedeće priče vjerojatno hoćete - iz BiH putujemo u Zagreb, a ja vam predlažem da prvo pojedete ručak jer su šanse da ćete zadržat apetit gotovo nikakve. 

Shit people

Ovaj trač je kružio Zagrebom 2020., u vrijeme kad smo zbog korone bili doma i fokusirali se na kućna druženja. Glavni akter je mladi muškarac koji svoje žrtve pronalazi na Tinderu, ali ako mu pogledate opis profila, činit će se da zapravo samo traži nekog s kim će provoditi #ostanidoma vrijeme. Zgodan je i simpatičan, a za prvi spoj bira šetnju jer zna da bi poziv u stan mogao zvučati prenapadno. Za razliku od Paula Mescala, ne bježi po parku, nego oduševljava pristupačnim ponašanjem. Za treći spoj predlaže večeru kod njega - jako voli kuhati, a kako restorani ne rade, jedina opcija je kućna varijanta. Djevojka ga je dovoljno dobro upoznala da se osjeća sigurno, pa dolazi u stan. Večera je divna, jako se potrudio, čak je otvorio vino koje se savršeno slaže s obrokom. Sve ide dobro do trenutka u kojem djevojka počinje osjećati probadajuću bol u trbuhu - izgleda da joj je nešto krivo sjelo, ali nema šanse da stigne do doma. Proljev na trećem spoju sigurno nije idealan scenarij, ali on djeluje kao čovjek koji nije toliko djetinjast da bi mu to bilo neprihvatljivo - u svakom slučaju, djevojka nema izbora pa juri u njegov vrlo uredan, čist wc. Nakon što je obavila ono što sigurno nije planirala na početku večeri (i večere), s olakšanjem kreće puštati vodu - ali vode nema. 

Kotlić je prazan, nešto ne štima, a ona nema način da ukloni tragove nemilog obroka koji ju je natjerao na ono najgore. Svjesna da nema dostupnih opcija, s nelagodom izlazi iz wc-a i uz ispriku govori da je imala probavni problem koji ne odlazi zbog tehničkih problema. Muka joj je od pomisli što će ovaj divan dečko koji kuha misliti o njoj, ali on je toliko divan da joj samo kaže: “Ne brini, sjedni na kauč da se opustiš, ja ću sve riješit.”

Možda nije idealna priča koju će jednom prepričavati unucima, ali sreća u nesreći je da je naišla na normalnog, zrelog muškarca koji zna da se ovakve situacije povremeno događaju. 

Zadnje upozorenje da pojedete što imate za pojest, neće bit dobro. 

Dok odmara na kauču, primjećuje da njenog zrelog kuhara predugo nema, a i još uvijek joj je neugodno pa želi sudjelovati u sanaciji problema koji se dogodio. Bolje da to riješe zajedno nego da se on snalazi sam. 

Vrata od wc-a su zatvorena, a ona ih nježno otvara, spremna da se suoči s novim valom srama - ali sram će proći i sigurno će se jednom svemu ovome smijati jer to tako ide u životu. 

U wc-u ju čeka prizor koji će morat dugo i detaljno rješavat sa psihijatrom, a možda i svećenikom - njen simpatični potencijalni dečko, njen zreli kuhar koji ju je blagoslovio predivnom večerom, njen “napokon netko normalan” kleči pored školjke i… valjda ste pojeli… šakama grabi sve ono što je izašlo iz nje i trpa sadržaj u usta. 

Rekla sam vam da ne jedete, a ako me niste poslušali, sami ste krivi. 

Ovaj zreli kuhar je, tako pričaju ljudi, ovako počastio nemali broj zagrebačkih žena koje su to ispričale isključivo prijateljicama - koje su sigurno obećale da neće nikom reć, ali znate kako to ide. 

Ukratko, ako vam se ikad dogodi da ste na kućnoj večeri kod zgodnog frajera koji voli kuhati i iznenada vas ulovi smak crijeva koji ne možete uklonit iz školjke, skupite stvari i bježite onako kako bježi Paul Mescal. 

Prije nego što vas ostavim da uživate u danu u kojem vjerojatno više nećete bit gladni, napomenut ću da su ovi tračevi djelomično u rubrici “navodno” - za dva od njih znam ljude kojima su se priče dogodile, za dva ne mogu garantirat da su istina, ali ako su točna samo dva od njih četiri, i dalje je dovoljno grozno. 

I onda nas introverte netko pita zašto radije ostajemo doma i gledamo serije - zato što je svijet nezamislivo ludo mjesto u kojem je “normalno” postala prijelomna vijest. 

Srdačan pozdrav i čuvajte se. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva