Nije do tebe, do mene je - najveća laž ikada! Nego što je, nego do tebe?

Sigurno ste čuli za onu famoznu "It's not you, it's me" (prijevod: Nije do tebe, do mene je) koju najčešće frajeri serviraju boljim polovicama prilikom prekida. Da se razumijemo, znaju ovu frazu uvaljivati i žene, a tko im slijepo povjeruje, nije niti svjestan koliko je upravo izigran. 

No, ono što me u cijeloj ovoj priči zanima: zašto je toliko teško reći istinu u facu? Ne sviđaš mi se… loš si u krevetu… odvratno se ljubiš…. nismo na istoj valnoj duljini… ne sviđa mi se kako mirišeš… materijalist si… ne nasmijavaš me… dosadan si do bola… škrt si… ne inspiriraš me… nisi moj tip… i tako dalje, i tako bliže. 

Smatram bitnim naglasiti da se ova slavna fraza najčešće koristi kod kratkotrajnih veza. Tipa, hodate nekoliko tjedana ili mjeseci, ti shvatiš da TO ipak nije TO, i počneš se odjednom hladiti kao u hladnjači. I nema povratka, izgubila si interes, i točka. A on lud, zbunjen, ne normalan.

Kod dugotrajnih veza, u većini slučajeva, nema ovog mučkog pokušaja podvaljivanja, muljanja, izmotavanja ili ti ga laganja. Zato jer ste sto godina zajedno i nemate nikakvih problema u facu reći ono što mislite, osjećate ili ti ga posvađati se kako dragi Bog zapovijeda. Sve se zna i na dnevnoj bazi se, u većini slučajeva, govori ono što ne valja. Pod uvjetom da je veza funkcionalna i ne toksična. Ali to je sada druga tema.

Ovdje se više radi o trivijalnim razlozima koji izlaze na sunce kada se počnete malo bolje upoznavati. Dejtate, tipkate si, lajkate se, polako se počnete i zaljubljivati, kad ono - hladni tuš. Razlog je sasvim nebitan. Bitno je samo, čim prije, pobjeći glavom bez obzira!

E sada, zašto čovjeku ne reći istinu? 

Dugo sam razmišljalao ovoj temi. I naravno, prvo mi je palo na pamet: Pa zato jer ga ne želim povrijediti!!! Ma nemoj? Istina je ta da što god mu od gore navedenog kažeš, boljet će ga. Ali će preživjeti. I tko zna, možda mu i pomogneš da neke stvari u životu konačno i promjeni. Primjerice:

- Oprosti, ali čuje ti se ispod pazduha. Tko zna, možda zahvaljujući tebi konačno počne koristiti dezić. Ne samo da si napravila uslugu njemu, već i cijelom tramvaju, pod pretpostavkom da se čovjek, u vrućim ljetnim danima, vozi svako jutro na posao.

- Oprosti, ali stvarno mi se ne sviđa kako se ljubiš. I onda se oboje nasmijete, a ti mu predložiš pokazati kako to voliš. Tko zna, možda je spreman za tvoje vodstvo, nakon čega ćete se danima ljubiti strastveno i sočno.

- Oprosti, ali ne sviđa mi se što si surov u krevetu. Na što ti on može odgovoriti: A meni se ne sviđa što si ti tako nježna… I lijepo se pozdravite i svatko svojim putem.

Shvaćaš poantu? Dakle, kažeš istinu, a da pri tome ne moraš biti zlobna i bezobrazna. Možeš biti direktna, ali i dalje pristojna. Smiješ biti iskrena i otvorena, ali i brižna i pažljiva. No, bitno je da kažeš ono što stvarno misliš i osjećaš. 

Ono što vjerujem da duboko leži u podlozi neizgovaranja istine jest to da ćeš ti pasti u njegovim očima. Zamjerit ćeš mu se. Više mu se nećeš toliko sviđati. A tako je lijepo bilo biti voljena u tuđim očima, zar ne?

Općepoznato je da većina ljudi pati od toga da se želi svakome svidjeti. I nepodnošljiva im je činjenica da je nemoguće da ih svatko voli. I zato nikako ne odustaju, podsvjesno vjerujući kako samo ako ih drugi vole i prihvaćaju, tek tada i vrijede kao živa bića.

S druge strane, čvrstog sam uvjerenja da danas ljudi prebrzo odustaju. Primijete neku manu i toliko joj daju na važnosti, anulirajući sve vrline koje ta osoba posjeduje. A vrlina je najmanje 165, naspram toj jednoj mani. Ti će napravit sve samo da se ne zaljube. Samo da pobjegnu na vrijeme. To su svi oni koji se boje prave bliskosti. Prestrašeni intime i dubokog odnosa, znajući da samo tada na vidjelo izlazi njihovo vlastito nesavršenstvo, a vrlo često i potisnut osjećaj bezvrijednosti.

Ali opet, postoje i situacije u kojoj jednostavno shvatiš da ta osoba nikako nije za tebe. Ne bojiš se bliskosti, ne patiš da se svakome moraš svidjeti, već on jednostavno ne dotiče tvoju dušu. Divan je na papiru, ali nije u tvom srcu. Probala si, otišla si na par dejtova, ali jednostavno - TO NIJE TO. I znaš da trebaš prekinuti, i teško ti je, ali se ipak odlučuješ za tu slavnu "Nije do tebe, do mene je…"

Najveća laž od svih laži! Nego što nego je do tebe… oprosti, ali tako je kako je! I najbolje je za oboje da se na vrijeme rastanemo, jer tko zna, možda te već sutra čeka ona koja će te voljeti i prihvaćati upravo ovakvog kakav jesi! Ali ja te dragi moj, puštam, jer za mene ipak nisi! 

Stoga, molim te, prestani svijetu lagati da je drugačije. Jer nema šanse da ćeš tako lako, i zbog svake gluposti, imati snage pustiti osobu u koju si jako zaljubljena. Koju voliš svim srcem. Tada ćeš se junački potruditi ostati u kontaktu, jer nećeš moći odoljeti. Kada ti je stalo, tada si spremna prihvatiti sve njegove mane. Spremna si razgovarati i svađati se ako treba, samo da ga ne izgubiš.

No, u slučaju kada to ipak nije to, svjesna sam da je neugodno biti autentična, ali osoba koja ti je dala svoje vrijeme i povjerenje, zaslužuje ništa drugo nego tvoju  iskrenost. Koliko god tebi to bilo bolno ili nezgodno. Kako bi bilo da tebi netko podvaljuje laži, samo kako bi samog sebe kukavički zaštitio od trenutne neugode? Da, trenutne, jer budimo realni, prekid traje svega nekoliko minuta. I uvijek je najteža ona prva rečenica, nakon čega sve teče puno lakše. Zamisli situaciju da dejtaš s frajerom i on se odjednom počne sve rjeđe javljati. Je l' tako da bi voljela znati što se događa u njegovoj glavi? Zašto se ohladio? Zašto se udaljio? Zašto te ne želi onako jako više?

Je l' tako da bi više voljela da te pozove na kavu i kaže ti istinu u facu, koliko god ona bolna bila. Ako ništa drugo, više bi ga cijenila. Puno više nego li da je jednog dana samo nestao iz tvog života, a ti ostala zbunjena. Ili da ti je na toj kavi rekao da je do njega, a ne do tebe, a ti si svim svojim bićem osjetila da te ništa drugo nego - loše laže. Bespotrebno, je l' tako? 

Stoga, ajmo barem pokušati svim snagama biti iskreni jedni prema drugima. Boriti se jedno za drugoga, ako se još uvijek volimo. Otpuštati se, ali bez laži i muljanja, svjesni kako u ovom životu, jedno drugome ipak nismo bili suđeni.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva