Ne nameći svoj izbor, podrži tuđi, ionako smo sve na istom brodu

Patrijarhat postoji, kako je jedna moja prijateljica iz Amerike rekla „because women allow it“. Dakle – zato što žene to dopuštaju/dozvoljavaju, a ja bih slobodno dodala i podržavaju. Kad sam to prvi puta čula bilo mi je čudno i nije mi imalo smisla, no evo samo nekoliko primjera iz moje okoline unazad nekoliko dana koji će bolje ilustrirati zašto je to nažalost i dalje tako.

Prijateljica je nastupila u jednoj emisiji i podijelila tu radosnu vijest sa najbližim prijateljicama, s kojima se druži još od školskih dana. Dakle, barem 15 godina. Reakcija – ništa. Nema ni "bravo draga". Ništa.

Prijateljica se pita, je li ona nešto kriva? Kriva što je ambiciozna, što se usudila krenuti putem ostvarenja svojih snova ili u čemu je problem? Trebalo joj je vremena da shvati da nije u njoj problem.

Druga prijateljica mi je također rekla da su na sve njene uspjehe, a bilo ih je o-ho-ho reakcije njezinih srednjoškolskih prijateljica bile iste  – nula bodova, nema bravo, nema podrške, nema dolaska na otvorenja, evente... ništa.

Ja ću samo reći da imam dva prijateljstva koja traju skoro kao i moj poduzetnički put, 17 i 15 godina i još nekoliko koja traju sedam godina ili manje. Putem do svojih uspjeha sam pogubila dosta prijateljica. Ove koje su tu i ja njih i one mene bezuvjetno podržavamo i veselimo se uspjesima ove druge. No, za to je potrebno imati u sebi mentalni sklop obilja – znati da ima dovoljno, ali i znati da je tuđi uspjeh i naš uspjeh jer smo svi povezani.

Zašto se onda događaju suprotne priče? Možda jer se dogodi kao da iskočite iz nekog lonca u kojem je sve bilo OK dok u njihovim očima niste njih nadmašile. Kao što je i inače u Hrvatskoj, bez obzira na spol – sve će vam se oprostiti osim uspjeha.

Još jedna situacija - u žiriju sam za Izbor najbolje poduzetnice godine već godinama i reakcije na pobjednicu nekidan - ukratko drvlje i kamelje, ambiciozna k… jer šta je bilo, žena nije koristila porodiljni. Dobro jutro svima – poduzetništvo je način života, poduzetnici vole to što rade, nema odvajanja privatnog od poslovnog života što u praksi znači da mala beba ide s vama.

I ne, poduzetnici nisu neki pohlepni zlorabitelji koji voze Bentleye nego njih 90% su samozaposleni ili imaju do 10 zaposlenih i to su ljudi među nama, kod kojih jedemo, spavamo, pijemo kavu, idemo na frizuru, itd.

I važno, poduzetništvo je stil života koji je neka od nas svjesno odabrala za sebe. Sjećamo se: naše bake su se borile za naše pravo IZBORA, pa pustimo onda jedna drugu da bira za sebe. Svaka od nas zna što je najbolje za nju samu.

Nije naš izbor najbolji sam po sebi, vjerojatno jest za nas, ali ne i za nekog drugog, stoga nemojte ga nametati drugima.

I sama sam nekidan bila predmet raznih komentara, no moj je odgovor na njih bio – tko mi plaća račune (aha, ja sama), Dakle, čije me ono mišljenje zanima? Baš tako – ničije.

Bezbroj je tih situacija.

Jedno im je zajedničko.

Zabadamo nos u tuđe živote.

Mi nikad, ali zaista NIKAD nećemo moći znati kako je nekom drugom u njegovim cipelama. Jer nisu naše. Mi imamo svoje. I imamo svoj put kojim trebamo koračati.

Zavadi pa vladaj je moto za sve, pa tako i za održavanje patrijarhata na životu. Da se vratimo na početak - patrijarhat je tu jer se žene međusobno ne podržavaju dovoljno.

Naše su se pretkinje izborile da mi imamo pravo na izbor, pa onda izaberite ono što je najbolje za vas i ne namećite svoj izbor drugoj ženi, nego je podržite u njenom. Koji je često različit od vašeg. I to je ok i super.

Ionako smo svi na istom brodu.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva