Ne možeš promijeniti pravila igre? Još uvijek možeš promijeniti SVOJA pravila, pronaći novi smisao

Kad (više) ništa izvana ne možemo promijeniti, prisiljeni smo mijenjati sebe iznutra, zar ne?

Kad nam „uzmu“ sve, jedino što nam ostaje je sloboda izbora, sloboda da imamo stav prema zadanim vanjskim okolnostima i sloboda da biramo svoju reakciju na njih.

Svi se pitamo kad će se stvari vratiti na normalno, no ono što nam je zapravo nepodnošljivo kad nam je na bilo koji način teško jest osjećaj da nam to nema smisla.

I zato je rješenje DATI SMISAO onom što nam se događa. A LJUBAV je uvijek pravi smisao.

Na što točno mislim?

ODNOSI i SMISLENI RAD, a to znači raditi ono što NAMA IMA SMISLA - istraživanja o sreći pokazala su da je upravo to dvoje ono što nas dugoročno usrećuje.

Nekidan mi je na individualno savjetovanje došla klijentica koja je izgubila smisao u jurnjavi za novcem da bi njime platila kredit za stan i račune, u radu za korporaciju s kojom ne dijeli vrijednosti, u radu od 8 do 20 h, u dolasku kući taman da stigne poljubiti troje male djece za laku noć.

Kaže da nema energije kad dođe kući za ništa osim leći u krevet i da se jedva diže ujutro i kad odmah ujutro vidi mailove – dočeka je na stotine novih, onih napisanih za vrijeme tih nekoliko sati sna.

I ne želi više igrati tu igru.

To me podsjetilo na jednu diskusiju, kad sam išla na MBA na kolegiju HR-a (Ljudski potencijali) smo raspravljali zašto nema više žena na vodećim pozicijama. Da sad ne ulazim u široku priču, ostala mi je jedna rečenica profesora u dubokom sjećanju i dosta je utjecala na mene.

Naime, na moje pitanje samo mi je mirno odgovorio - Maybe women just make a wiser choice… - možda žene jednostavno mudrije biraju!

Vjerujem da je tako i ta mi rečenica još odzvanja.  Možda nisu spremne na igranje takve igre, barem ne po takvim pravilima. Pravilima uspoređivanja, takmičenja, dokazivanja, jurnjave za još i više, još brže i sl.

No dugoročno cjelovito rješenje za društvo nije povući se nego promijeniti sustav i pravila igre i donijeti nova pravila.

Pravila koja imaju smisla.

Pravila koja odgovaraju svima u društvu, a ne samo nekima.

Pravila u kojima svi prilagođavamo posao životu, a ne život poslu.

Pravila u kojima smo prije svega ljudska bića, a ne stroj za rad.

Razgovarajući s klijenticom o slobodi i sreći koje poduzetništvo nosi, a to ju zanima kao jedna od opcija za promjenu karijere, pitala sam je ok, a što ti baš voliš raditi i odgovorila mi je da je tek sad u 40 i nekoj godini prvi puta to pitanje čula i postavila sebi i da nema pojma. Nema (još) odgovor.

E, baš TE odgovore trebamo svi naći za sebe – što volimo raditi krije odgovor na ono što nama ima smisla.

A što je s odnosima?

Sve je uvijek odnos. Odnos prema sebi, svima oko sebe, svemu oko sebe.

Nekidan sam u Žene i novac live emisiji ugostila jednu snažnu, hrabru, ono što svi zovemo jaku i uspješnu poslovnu ženu iz jedne susjedne zemlje.

Progovorila je otvoreno o financijskom i drugim vrstama nasilja koje je iskusila u odnosu s bivšim suprugom i hrabro srušila jedan od mitova. Da, i tzv. jake i uspješne žene mogu biti žrtve manipulatora i nasilnika. Progovorila je hrabro i detaljno o odnosu prema sebi i kako se on promijenio i kako je došla do toga da bude SVOJA, da stavi sebe na prvo mjesto, postavi zdrave granice i počne živjeti SVOJ ŽIVOT.

Jako je važno da o svemu otvoreno razgovaramo, da druge žene vide da NISU SAME i da SVE PROLAZE isto.

A odnosi su sve i zapravo najvažniji je onaj odnos iz kojeg ne možemo izaći i od kojeg ne možemo pobjeći, a taj je odnos sa samim sobom.

Pitanje za razmisliti -  kako razgovaramo sa sobom, kako brinemo o sebi, na svim razinama?

No, da se vratimo na početak i priču promijenimo pravila igre.

Možemo li uz vanjske konačno postaviti i unutarnje mjere uspjeha?

Može li profit prestati biti jedina mjera poslovnog uspjeha, što je s doprinosom i utjecajem na zajednicu? Što je s unutarnjim zadovoljstvom i ispunjenošću? Što je s poduzimanjem ispravnih stvari ne zato jer se to isplati nego zato jer je to ispravno i potrebno?

Što kažete na zajedništvo, jedinstvo, suradnju umjesto usporedbi, zavisti i takmičenja?

A što na stav da ima dovoljno za sve, umjesto pohlepe i sebičnog grabljenja?

Stav da smo svi i sve povezani i da ne može nama biti dobro dok je onom pored nas loše.  

Što kažete na doprinos umjesto dokazivanja?

Na dijeljenje znanja, pomaganje, pružanje ruke…

Na podršku jedni drugima, na empatiju …

Na zahvalnost na onom što imamo umjesto fokusa na ono što (još) nemamo…

Što kažete na to da ljubav bude mjera uspjeha? I radost?

Što volimo raditi, s kime volimo provoditi vrijeme?

Radimo ono što nama ima smisla i ono što nam donosi radost, ono što nas usrećuje i budimo s ljudima koje volimo, ljudima s kojima se satima smijemo i koji nam pune srce i dušu.

Takve se ljude ne zaboravlja, od takvih se ljudi ne odustaje. Ali ne odustaje se ni od sebe, niti od onog što nama donosi radost.

Više nego ikad, danas smo svjedoci brojnih razdvajanja u našem društvu.

Možda nam je puno toga oko Božića pred nama oduzeto, no smisao Božića je u nama.

Nitko od nas nije sam u ovome. Svi prolazimo isto. Budimo podrška jedni drugima.

Jer radi se o ljubavi i ljubav uvijek ima smisla.

Zapravo, ljubav je jedini smisao.

I ljubav ionako i uvijek sve pobjeđuje.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva