Najveći je problem što njoj nije zadrhtala duša kad je njemu zadrhtao glas

Poznajem Alis. Nismo prijatelji, ali jesmo više od znanaca. Surađivala je i na knjizi koju sam objavio prošle godine. Dakle, imali smo prošlost, ali ovu godinu definitivno nemamo sadašnjost. Odmah ću reći, ako očekujete vrijeđanje, na krivom ste mjestu. Također, ljudi mi nisu crno-bijeli, nego šareni pa mislim da svi imamo i pohvalne i ne tako pohvalne trenutke. Tako i dalje iznimno cijenim što je popularizirala knjige i čitanje, ali nimalo ne cijenim što popularizira bizarne teorije zavjere.

Zadnju kavu popili smo u ožujku. Prvo smo razgovarali o knjigama, a onda me je upoznala s novootkrivenom ljubavlju prema teorijama zavjere. Bilo je jasno kamo to vodi i odlučio sam se distancirati. Onda bi svako malo na njezinom privatnom profilu osvanule teze oko dijaboličke pozadine korona pandemije (ili kako je to nazvala plandemije jer znate, korona je namjerno puštena da vas elita i Duboka država porobe). Na to se nadovezalo slavljenje patološkog lažljivca i nasilnika Trumpa kao mesije, bizarni stavovi o nošenju maski kao brnjica za izmanipulirane uspavane umove, pa onda stavovi o svojoj duhovnoj superiornosti dok smo mi ostali u mraku, naivci i jadne ovce koje se još nisu probudile… Uh… Kako je ona otkrila “istinu”, a ja sam prozvan jadnom ovcom, nisam gajio iluziju da me može čuti jer sam “u mraku neznanja i dezinformiranosti mainstream medija”. 

I cijelu godinu priželjkivao sam da se probudi iz te samonametnute noćne more teorija zavjere. Odnosno, pardon. Teoretičari zavjere su se rebrandirali pa se sada zovu realističarima zavjere, kako je objasnila u jednom od proljetnih postova na svom profilu.

No čini mi se da ljudi nisu reagirali toliko na to zavjeraštvo ili samo na stav o nenošenju maske. Primarno su reagirali na njezin ton. To što joj nije zadrhtala duša kad je njemu zadrhtao glas. A to bi mogao biti ozbiljniji problem od nošenja makse/brnjice jer maska je samo jedna od tema na kojoj će se manifestirati takav neobzir prema nekome. I ne želim sada upasti u istu verbalnu kaljužu u koju se ovaj vikend ukopalo toliko virtualnih pravednika. Jer iako mislim da je njezin čin očajan zbog svoje bezosjećajnosti i štetnosti za okolinu, nikako ne mislim da ju je u redu vrijeđati, a bilo je tisuće i tisuće komentara kojih bi se posramio i najtoksičniji kočijaš.
Također, nisam ni ljubitelj cancel culture mentaliteta jer me podsjeća na bijesnu i najčešće neinformiranu srednjovjekovnu rulju. S obzirom na to da smo bombardirani sa sve više informacija, a ljudi se toliko žure donijeti konačni stav o nečemu ili nekomu, često ćemo nešto zaključiti na temelju neprovjerene informacije. Dakle, taj će princip odnijeti i brojne nedužne žrtve, no to ovdje nije slučaj jer je Alis čitavu godinu vrlo čvrsto na braniku teorija zavjere iz kojih buja bezosjećajnost prema neprobuđenima koji su u bezrazložnom strahu. I ona ima pravo misliti što god želi i ima pravo izraziti te stavove kao što ja imam pravo da mi se ti stavovi ne sviđaju, blago rečeno.

A na canceliranje moramo pristati svi koji imamo hrabrosti izaći u javnost sa svojim stavovima. I mene će neki dislajkati nakon ove kolumne. Ili zato što su teoretičari zavjere ili zato što će u ovom tekstu vidjeti osuđivanje ili zato što nisko vibriram…  Spreman sam platiti cijenu za to, kao i inače. Obraz nema cijene! 

I netko će reći da je pogriješila i ispričala se, ali ja ne vidim nikakvu iskrenost u toj zakašnjeloj “isprici” koja zvuči kao da je pomno sročena od stručnjaka za krizno komuniciranje. Mislim da se svaka iskrena isprika treba uvažiti jer svi griješimo.

S druge strane, isprika samo zbog umjetnog mira u kući, virtualnoj ili stvarnoj, nema vrijednost. Jednostavno nisam dovoljno naivan da povjerujem u iskrenost isprike jer imamo desetke dokaza takvog odnosa prema neistomišljenicima. To, nažalost, nije bila ni prva ni jedina izjava u takvom tonu u ovoj čudnoj godini u kojoj je “otkrila istinu i probudila se”. To nije iznimka, već pravilo na koje je toliko ponosna da je sama objavila taj post, potpuno nesvjesna što bi u njemu bilo problematično. 

Ali razumijem da neki sve ovo vide drugačije, i to ne samo oni koji spadaju u teoretičare kojima je postala kraljica. Mnogima stranica Čitaj knjigu znači mnogo jer je u njima budila ohrabrujuće emocije. Ti su ih citati nadahnjivali i tješili zbog čega su razvili gotovo prijateljski odnos s tom stranicom i teško im je ostaviti prijatelja. Razumijem… Brend Čitaj knjigu je zdrav i pozitivan. Alisina razmišljanja nisu, barem za mene. Netko to može odvojiti pa će i dalje biti pratitelj jer mu to prijateljstvo sa stranicom znači više od nehumanog tretmana “uspavanih ovaca koje su u bezrazložnom strahu zbog plandemije”. Ja to ne mogu. Ne mogu podržati teorije zavjere koje lažima i suludim optužbama otežavaju ovo iznimno teško razdoblje.

Jer svatko od nas ima nekoga tko je pogođen ovom krizom. Neki su izgubili članove obitelji od kojih se nisu mogli oprostiti. Pa to ti mora biti važno… Neki su izgubili poslove i tko zna kada će ih vratiti. Moje prijateljice idu na kemoterapiju i ne mogu ih zagrliti. Toliko ljudi je pogođeno. Ne ovaca, nego ljudi. Cilj je da ova kriza traje što kraće i pogodi što manji broj osoba, iako smo svjesni da je brojka ogromna. A svatko, ali svatko tko produljuje i produbljuje njihove probleme definitivno nije dio rješenja. Naravno da cilj nije ni biti u paralizirajućem strahu, ali definitivno nije cilj ni paralizirati intelekt propagiranjem teorija zavjere.

Jer nije ovo stvar neslaganja i nisu ljudi ovako reagirali samo zato što se ne slažu s njom. Naravno da možemo imati različita uvjerenja. Ali moraš barem uvažiti da je tvoj neistomišljenik isto čovjek. I nisi važnija od njega. Nisi. Ne možeš mu šopati svoja uvjerenja niz grlo kroz koje se probija taj drhtavi glas. Nije ljudski. Jednostavno nije ljudski…

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva