Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć: “Smrdiš."

Srdačan pozdrav i dobro došli u tjedan lažnih obećanja o početku treniranja - i naravno, čestitke ako ipak uspijete krenut.

Jeste se lijepo najeli? Vjerojatno jeste.

Jeste se odmorili? Vjerojatno niste.

Jeste prestali smrdit po mladom luku? Možda mislite da jeste, ali ni to vjerojatno niste - nisam ni ja.

Netko će sigurno reć da to nije smrad, nego predivan miris, a taj netko sigurno dugo nije bio u autobusu ili tramvaju… ili u društvu osobe koja ti se voli jako približit dok priča s tobom, a jednako jako voli ne kupit žvake.

Danas ćemo pričat o jednom problemu koji me muči otkad znam za sebe - kako nekome reć da smrdi bez da ga uvrijediš? Ne govorim o bliskim prijateljima kojima možeš reć da im treba dezić, žvaka ili egzorcizam - govorim o ljudima pored kojih ne možeš disat, ali imaš osjećaj da bi bilo krajnje neprimjereno reć da se gušiš u njihovoj blizini.

Sigurno ste se sjetili barem jedne osobe kojoj biste voljeli reć “Lidija, operi se” (ne znam zašto baš Lidija, mogla je bit i Katarina), a ne možete jer vam je preneugodno.

U teoriji, to ne bi trebao biti preveliki problem - svatko od nas bi vjerojatno radije saznao da smrdi nego živio u neznanju - ali u praksi su stvari ipak malo drugačije.

Čak i ako mrziš Lidiju i potpuno ti je svejedno hoće li se uvrijedit, i dalje je teško javit odrasloj osobi da se “čuje” onako kako ne bi trebala - ne znam za vas, ali ja uvijek imam osjećaj da ću ispast bešćutni idiot i da Lidija (ili Katarina) to neće shvatit kao dobronamjernu, konstruktivnu kritiku nego isključivo kao napad.

Zato radije šutim, držim razmak i plitko dišem po potrebi - što možda nije zdravo, ali je ugodnije od razgovora koji nitko ne želi vodit.

Naravno, bilo bi lijepo da sam hrabrija i da mi nije neugodno reć “uzmi žvaku, treba ti” - ali nisam i sumnjam da ću ikad bit - jednako kao što bi bilo lijepo da ljudi imaju osjećaj za vlastiti miris, ali često ga nemaju.

Prije par godina sam bila na tretmanu lica koji je trebao mirisat po lavandi i morskoj soli, a mirisao je po podrignutim ćevapima s lukom jer se osoba koja ga je radila netom prije najela - i znala sam da ću, ako nešto kažem, ispast nepodnošljiva kučka koja ne dopušta ljudima da jedu što žele. Umjesto da nešto kažem, razvila sam novu tehniku disanja - udisala sam kad je ona udisala, izdisala kad je ona izdisala i otišla doma nezadovoljna, ali mirne duše jer nisam Lidiju-Katarinu stavila u neugodnu poziciju. I opet, bilo bi mi draže da je Lidija-Katarina sama znala da se ne može udavit u hrani koja se osjeti do sutra netom prije rada s ljudima, ali ako to ne zna sama, lako je moguće da bi se uvrijedila kad joj to kaže netko drugi.

Nekoliko godina prije toga, radila sam na televiziji, a tonac koji je bio zadužen za montiranje naglavnog mikrofona (onaj koji ti je zakačen za uho, pa se savije do usta) je SVAKI put imao nešto što zovem “penis fingers.” Nisam vas upozorila da ne jedete dok ovo čitate - nemojte jest dok ovo čitate. Penis fingers su, za slučaj da niste skužili, a sigurno jeste, prsti osobe koja je bila na wc-u i nije oprala ruke, a njegovi su uz to uvijek smrdili po cigaretama. Kako osobi od 30+ godina reć da mora prat ruke nakon wc-a, pogotovo ako zna da će par minuta kasnije prstima doticat nečija usta? U teoriji, lako, ali u praksi - nikako.

Jednako nikako kao što nikako ne možeš odraslom muškarcu reć da nije dovoljno da se otušira ako će opet obuć pulover koji na sebi ima dvotjedni sloj zakorenog, kiselog znoja. I to sam imala na jednom radnom mjestu - svaki put kad bi ušao u moju sobu, za sobom bio ostavio kiseli potpis koji je ostajao u zraku još desetak minuta, zbog čega je svatko tko bi ušao nakon njega mislio da

JA smrdim, ali to mi je i dalje bilo lakše nego da mu kažem da mora prat i sebe i svoje majice. Btw, nije riječ o osobi koja je imala problem s hormonima, samo o osobi koja ne pere veš. Kako nekome tko nema 7 godina reć da mora prat odjeću u kojoj dolazi na posao? Nikako.

Kako nekom tko ti nije blizak reć da bi možda trebao zubaru jer imaš osjećaj da mu je u ustima čučavac?

Kako u razgovor dovoljno jasno ubaciti čišćenje kamenca, zubni konac i dezić bez da uvrijediš čovjeka?

Kako nekoga nježno zamoliti da ne smrdi a da usput ne ispadneš odvratna osoba?

“Ma bude netko drugi” je moj najčešći i najdraži odgovor - sigurno će se naći netko tko je dovoljno hrabar i dovoljno blizak osobi koja mora čut nešto što sigurno nije ugodno čut.

A što ako ni taj netko drugi ne kaže ništa jer mu je neugodno?

Tko će reć?

Palo mi je na pamet rješenje koje briše sve potencijalne probleme - Chat GPT.

Već mjesecima slušamo priče o umjetnoj inteligenciji koja ispunjava skoro svaki zadatak koji joj dodijeliš - najčešće u negativnom kontekstu jer svi pričaju o potencijalnim problemima koje to donosi čovječanstvu, ali treba iskoristit njene pozitivne strane.

Jučer sam Chat GPT-u zadala sljedeći zadatak: “Write a gentle letter to a person with bad breath.”

Ovo je rezultat:

Dragi (ime),

Nadam se da si dobro. Želim s tobom popričati o nečemu što će možda biti teško čuti, ali mislim da je važno za tvoje privatne i poslovne odnose. Primijetila sam da se iz tvojih usta povremeno osjeti neugodan miris (ovdje može bit i pazuh ako vam bolje paše). Znam da je ovo osjetljiva tema, ali želim da znaš da moja namjera nije da te kritiziram ni osuđujem - pišem ti jer mislim da je dobro da ti ovo netko kaže. Želim ti skrenuti pozornost na ovaj problem kako bi mogao poduzeti potrebne korake za njegovo rješavanje. Postoji puno potencijalnih razloga koji uzrokuju ovaj problem - loša higijena usta, prehrana, pušenje, pa čak i zdravstveni razlozi kojih možda nisi svjestan. Koji god razlog bio, postoje rješenja koja ti mogu pomoći da popraviš situaciju. Nadam se da ćeš ovu poruku shvatiti kao dobronamjernu kritiku i poticaj da poduzmeš nešto po tom pitanju. Ako ti je potrebna podrška ili pomoć, uvijek mi se možeš obratiti i razgovarati sa mnom uživo. (Ovo zadnje možemo izbacit jer se većina normalnih ljudi boji ovo odradit uživo).

Chat GPT je prvi korak, sad još ostaje drugi - kako dostaviti poruku osobi koju ne želiš povrijedi, a želiš joj reć da smrdi?

Točno onako kako princ iz Nigerije javlja ljudima da im želi ostavit novce - mailom s fejk adrese.

Kreiranje nove mail adrese na Googleu traje 3 minute, što možda zvuči kao previše truda da bi nekome javili da smrdi, ali nije, nego je ultrabrza i ultrakorisna investicija u svačije bolje sutra. Osoba kojoj ste poslali mail nikad neće saznat tko joj je javio da smrdi, a spasit ćete i nju, i sebe, i svakoga tko s njom dijeli prostor. Naravno, postoji šansa da će se osoba svejedno uvrijedit ili da će samo odbacit kritiku, ali postoji i šansa da ćete joj promijenit život i pomoć joj da prestane bit Lidija-Katarina-halitoza.

I opet, u teoriji bi bilo bolje da smo dovoljno hrabri da to odradimo uživo, ali s obzirom na to da su takve stvari većini ljudi i dalje previše neugodne, ovo je sasvim dobra, bezbolna alternativa - osim ako ste brzopleti pa prilikom otvaranja maila unesete svoje pravo ime i prezime, ali valjda niste.

Eto, ako vas je ikad mučilo pitanje kako da nekom kažete da smrdi, a da vas taj netko ne zamrzi, sad znate. I naravno, nemojte se ljutit ako i sami dobijete ovakav mail - tko zna koliko nas zapravo smrdi, a nitko nam nikad nije rekao. Sigurno nije lijepo za čut, ali je u domeni općeg dobra.

Srdačan pozdrav i mirisan ostatak dana.