Mladenke odlučile: Bacit ćemo podvezicu Capaku u lice

Tko god se samo jednom našao u ulozi mladenke, zna kakve su to muke pripremiti svadbu. Valja se curi i svima oko nje dobro pripremiti živcima jer udvoljiti pustim željama ravno je skakanju s litice od pedeset metara. Kasnije se u oba slučaja pitaš koju vražju mater ti je sve to trebalo.

Danas se udati nije nimalo lako, a ni jeftino. Kalkulacija oko ulaska u brak kompliciranija je od one za gotovinski kredit, a koliko god bili zaljubljeni, parovi se sve teže odlučuju potpisati jedan drugome bianco ček na vjernost pa često vjenčanja požuruju vanjski faktori - rodbina, ekonomska ugoda i beba na putu. Brak se više ne tretira odavdje pa do vječnosti, mada ćete to pred matičarom ili svećenikom na kraju krajeva izgovoriti. Sveta institucija se desetljeće unazad izmakla iz strogih društvenih okvira pa se danas lakše razvesti nego otvoriti obrt.

Do raskida ipak ima vremena i o tome ne pomišljate u trenutku kad vas smeteni muškarac drhtavim rukama službeno zaprosi. Čisto odjeven i podrezanih noktiju izvadit će iz sakoa kutiju s prstenom i traljavo promrmljati tri rečenice koje su mu jedva zajednički sklepali prijatelji iz djetinjstva. Pola od toga nikad ne zapamtite jer one sekunde kad ugledate baršunasti zavežljaj obuzme vas neviđena radost što će i na vašoj ruci osvanuti kičasti nakit kojeg si same ne biste nikad odabrale. Tek u rijetkim slučajevima muškarac ima bolji ukus od žene pa zato one mudrije snime nekoliko modela i serviraju mu na mobitel mjesecima prije. S napomenom da cirkoni nisu nikako isto što i dragulji.

Koliko god vam se taj prsten na kraju krajeva sviđao ili ne, on je ipak zaručnički i početak je jedne velike sreće, ljubavi i stresa koje se zove vjenčanje i traje najmanje godinu dana. A ako želite da vam pjeva Maja Šuput onda drama traje duže jer se barem dvije godine unaprijed moraju rezervirati sala, pop i pjevačica.

Stvari se krenu komplicirati već netom nakon prošnje. Svekar plaća u totalu ako je svadba u rodnom selu, punica vječanje vidi kao urbani event, a ženik se sa svim slaže dok god on ni u čemu ne sudjeluje. Svekrva za iznenađenje predlaže Grdovića, a tast bi za kćer jedinicu bukirao Laubu. Mladenka je bez sakramenata pa se u dodatnom problemu nađe kad u jedno nedjeljno popodne, za obiteljskog ručka kod njegovih, na vrata zakuca velečasni, pa onako s kućnog praga, nehajno dobaci, Hvaljen Isus, samo vi po svome, nego ja da pitam, ide li svadba, znate, tečaj je već počeo.

Da, da znamo, instrukcije za brak nije naodmet čuti.

Inače, devedeset posto mladenaca na zaručničkom tečaju laže da ne žive zajedno.

Danas se bez problema krsti, pričesti i krizma u samo nekoliko dana čime s popisa brzo maknete jednu od sto stavki koje morate napraviti do velikog dana. Doduše, možete vjenčanje obaviti i samo kod matičara, ali gotovo je sigurno da je ambijent za prvi put svakako bolji u crkvi nego u gradskom uredu bez klima uređaja i s državnim grbom na zidu. Šutljivog državnog službenika u crnom odijelu s nalivperom i knjigom upisa možete zamoliti da dođe i na lokaciju, no država će vam njegovu šetnju od samo tristo metara naplatiti 4500 kuna. Petnaest kuna po koraku nije zarađivala ni Heidi Klum na vrhuncu karijere.

Privatni album/Olja Runjić

I ja sam se silno htjela udati: 14. prosinca 2019.

Nakon mukotrpnih rasprava gdje se i kad vjenčati na kraju uglavnom pobijedi onaj tko sve plaća, a agonija oko organizacije svadbe nastavlja se do zadnjeg dana. Naći se na popisu gostiju teže je nego ući u izbor za Ustavnog suca jer uvijek je premalo stolaca, a previše rodbine. Na kraju popustite pod pritiskom i iznajmite veću salu zbog onih stotinjak koje ćete slijedeći put sresti za dvadeset godina na obiteljskom sprovodu.

A u doba pandemije kao da se ta brojka još utrostručila, korona vjenčanja su sve veća i veća, a zaraza sve jača i češća. Mladenke su u novonastalim okolnostima pokazale zavidnu dosljednost za udajom i ne treba im zamjeriti. Prolongiranje svadbe za period kad bi se zaista bez grižnje savjesti svi zajedno mogli grliti na Škorine i Halidove hitove preveliki je rizik jer mladoženja taj čas klisne.

Zato je cijeli jedan naraštaj udavača zadnjih tjedana složno bacio Capaku podvezicu u lice. Crvene od bijesa, stisnutih su pesnica i škrgučeći zubima odlučile stati koroni na kraj i udati se pa makar svi uzvanici nakon torte u stiskavcu vlakića kihali, šmrcali i znojili se od temperature. Kad pred jutro pozitivni na Covid popadaju od umora, naći će se već kakva pijana šaljivčina da zamaše barjakom i u sav glas otpjeva 'Nitko nema dva života, pa nemam ni ja'.

I da ne budemo licemjerni, tko bi tim silnim mladenkama na kraju krajeva i zamjerio. Uložile su silan trud u pripreme, od prohtjeva su bližnjima proradile stitnjače, u bendu su zbog liste želja smanjili cijenu i naposlijetku već mjesecima gladuju zbog patenta na leđima i preuskih rukava. Treba ih razumjeti, pa one se za Boga miloga samo žele zakleti na vječnu ljubav i udajom riješiti sve svoje probleme.

I kad već imamo tako nedokazane mladenke, koje ni korona ne može dozvati pameti, može li se onda barem među uzvanicima kakav gost otrijezniti, suočiti s realnošću, pa odbiti dolazak na svadbu od tristo, petsto ili sedamsto ljudi. Jer silan porast oboljelih nije zato što se neobuzdana mladenka silom želi udati, nego zato što vi svi koji otiđete na takvu budalaštinu pokazujete elementarno nerazumjevanje situacije i u životni rizik stavljate sebe i vama najmilije. A ako niste znali, poklon se da riješiti i aplikacijom kad vam je već toliko stalo da pomognete ženicima skućiti se u potkrovlje. Novac net bankingom sjedne već sutradan, nema provizije, uporaba je jednostavna i svakako je preporuka poslati ga na mladoženjin račun. Mladenka bi se u trenutku bunila što gosti otkazuju dolazak mogla smrtno uvrijediti i odbiti uplatu. A to bi se sutradan svadbe pokazalo kao fatalna pogreška.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva