Koliko vrijede alternativne činjenice u post truth svijetu?

- Ali to nisu činjenice, govorili su novinari.

- To su alternativne činjenice, bez da su trepnuli redom su izjavljivali Trumpovi ljudi pokušavajući progurati laž u koju je njegov nesigurni ego trebao vjerovati. A radilo se banalnoj i lako provjerljivoj laži da je na njegovu inauguraciju došlo mnogo manje ljudi nego na Obaminu. I fotke su nemilosrdne, brojka nije niti blizu. Ali ako nešto ne želiš vjerovati, čak i kada se radi o tako lako provjerljivoj stvari, samo ignoriraj realnost, dovoljno puta ponovi tu „alternativnu činjenicu“ i ti ćeš biti sve uvjereniji u to, a možeš uvjeriti i one koji ti žele vjerovati. Naravno, da bi ti to bolje uspjelo trebaš i dežurnog neprijatelja, a najlakše je na taj tron staviti one kojima su činjenice važne, a to su mediji. Kad god ti nešto ne ide u prilog samo reci da je to fake news mainstream medija i ne moraš se zamarati sitnicom kao što su činjenice. 

Naravno da ne diviniziram medije kao takve. Imaju tu svega i svačega, pa i gomila površnosti, ali i dalje je suludo vjerovati da većina svjetskih medija istovremeno plasiraju neke laži, a moć nad medijima nikada nije bila fragmentiranija... Dakle, nikad više ljudi nije posjedovalo sićušne dijelove medijskog carstva, a onda još imamo i bezbroj influencera čija riječ nekada odjekuje snažnije od službenih medija i imati ideju da deseci tisuća vlasnika svih mogućih medija po svijetu, zajedno s tim svim influencerima, može unisono plasirati neke laži je Ajmemilamajko ideja i ako netko vjeruje u to, moje riječi su mu sigurno nebitne. Dakle, pronašli smo dežurnog neprijatelja - zapadne mainstream medije.

Bilo je više ljudi na Obaminoj inauguraciji!

- Ma ne, to lažu mainstream mediji jer skrivaju istinu. 

Putin je napao Ukrajinu.

- Ma ne, to lažu mainstream mediji jer skrivaju istinu.

.

.

.

Nebitno je što se tvrdi. Ako ti ne odgovara, čak i ako se radi o bjelodanoj činjenici samo skreni pažnju na to da ti zločesti mainstream mediji imaju neku dijaboličku agendu. I onda se ti koji „otkrivaju istinu“ osjećaju posebno i superiorno. Oni ne puše te gluposti za ovce uspavanih mozgova. Oni su prosvjetitelji 21. stoljeća. Oni znaju istinu. Zato se i više ne zovu teoretičarima zavjere nego realistima istine pa su u jedan glas svi govorili o nekim pedofilima (bez ijednog dokaza) od kojih nas Trump štiti. Servirali su im tu „alternativnu činjenicu“, a oni su je copy/pastali na svoje zidove i širili „istinu“ po svijetu istovremeno se osjećajući tako predivno superiornima nad tim ovcama koje „nekritički gutaju laži MSM-a“. A oni gutaju „alternativne činjenice“ o Trumpovim skupovima, bilo kojem njegovom kritičaru, cjepivu, Putinu...

Sjećam se trenutka prve službene tiskovne konferencije nakon inauguracije kada je tadašnji Trumpov glasnogovornik morao izgovoriti tu glupost o alternativnoj činjenici. Smrznuo sam se. Jer je to značilo da je vrag odnio šalu. I donio relativizaciju svega. Na najveća moguća vrata. Sada je svejedno. Sada smo doista duboko u post-truth svijetu. Gdje istina gubi svaki smisao, postaje potpuno nevažna. Samo riječ, a ne pojam. Anything goes je metastazirao. Tretmana ima u smislu da pojedinci mogu pružiti otpor i sačuvati zdrav razum, ali mislim da za društvo nema spasa. Alternativne činjenice su tu i neće nestati. U vezi bilo koje teme. To je potpuno nevažno. I na to sam upozoravao i tijekom korona pandemije. Nije bio problem u koroni, ona će u jednom trenutku oslabjeti i prestati biti dominantni društveni problem. Problem je što je ona ojačala mentalni sklop koji će kreirati laži u vezi bilo koje buduće teme. A to sada vidimo u odvratnoj relativizaciji ratnih zločina za koju se ipak odlučio nevelik broj ljudi.

Jer mi volimo vjerovati u ono što će potvrditi naša uvjerenja. Confirmation bias nije ništa novo. Vrijedilo je i za ljude u 16. i za nas u 21. stoljeću. Ono što je različito jest da se onda te alternativne činjenice nisu mogle tako lako širiti. Da su oči ipak bile važnije. I prije si mogao gledati sliku s dva muškarca i reći da su to dvije koze, ali to je mislio samo onaj čudni lik na rubu sela, a ne 10 posto ljudi na društvenim mrežama koji uvijek imaju najviše vremena da po cijele vražje dane pišu po Fejsu i Twitteru.

Jer mi se moramo ne slagati, to je normalno. Nikada se nećemo moći složiti oko nekih uvjerenja i vrijednosti. Logično je da su neki liberalniji, a neki konzervatiniji. Uvijek će neki ljudi misliti da su pederi bolesni, a neki da su samo obični ljudi. Nećemo se slagati oko prava na izbor, ljudskih prava, ravnopravnosti žena i muškaraca... To su različita uvjerenja i vrijednosti i to je normalno. Ali kad se nismo uspjeli složiti oko toga koliko je ljudi na slici, e tu je nastao problem. Takvim ljudima možeš onda proturati vijest da su izbori ukradeni, bez ijednog dokaza. Da je cjepivo instrument dijaboličkog plana globalističkih elita. Da je Putin osloboditelj. Bez dokaza. Oni su nebitni u post-truth svijetu. Alternativne činjenice vladaju tim svijetom. Ako ti ne nešto ne paše, samo reci da su to sve laži dežurnog neprijatelja i doista nećeš vjerovati niti svojim očima. 

Žalosno, ali bolno istinito. Zato je važno kreirati svoj osobni pokret otpora. U kojem su oči važne. U kojima je zdrav razum važan. U kojima se zaključci donose na temelju provjerenih činjenica. I to nikada nije bilo važnije. Pa sretno nam bilo!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva