Kiseli cvjetovi iz inboxa: Kita cvijeća (bez cvijeća) i Marija, nemilosti puna

Srdačan pozdrav svima osim Donaldu Trumpu, nadam se da ste dobro, ili barem ok - “ok” je za 2020. već ogroman uspjeh. 

A kad smo kod ogromnog uspjeha, moram s vama podijelit jedan svečani događaj iz svog života. Nešto o čemu gotovo svaka mlada dama sanja, a još kad se dogodi na samo jutro blagdana Svih svetih, jednostavno je čudesno i čarobno. 

“It’s 3 AM, I must be lonely.”

Zapalimo imaginarnu svijeću sućuti za uvenulog mladog gospodina i izdvojimo minutu tišine za svaku nesretnu breskvu koja mu je pravila društvo tijekom vrućih ljetnih noći. 

Jel vam blesavo da je pomisao da čovjek (čovječuljak, by the looks of it) povremeno bludi nad breskvom jezivija od činjenice da netko šalje slike penisa u inboxe žena? 

“Poslao sam sliku malog penisa ženi koja me to nije tražila” zvuči benignije nego “stavio sam mali penis u breskvu.”

Ovo s breskvom zvuči kao “božedragi”, ovo drugo kao “a dobro, šta sad, nije ništa šta već nije vidjela.”

Btw, oprostite što sam vam u glavu bez pitanja ugurala ovaj vizual s breskvom, znam da nije lunch-friendly - ali ni ono prvo nije breakfast friendly materijal, pa se ženama diljem svijeta poslužuje u inbox bez da su tražile. 

I shvaća se manje problematičnim od seksa s breskvom.

Btw (2), jeste li svjesni da na internetu postoji barem jedna osoba koja je u stanju sve ovo što sam do sad napisala preokrenut, prilagodit i zaključit da sam vjerojatno plaćena od industrije borovnica da ljudima zgadim breskve? 

Kažu da možeš doć do bilo koga u svijetu preko samo 7 ljudi, pa probajte razmislit preko kojih 7 bi vi došli do osobe koja bi ovo pretvorila u The big blueberry conspiracy - i potencijalno unfriendajte svih 7 ako uspijete.

(Jel i vama svira Tony Cetinski u glavi dok ovo čitate?)

Uglavnom, ovo je moj prvi mali poklon koji sam dobila u inbox na dan Svih svetih. 

Ne dobivam takve male znakove pažnje prečesto, većinom primam poruke normalnih ljudi - neki od njih žele popričat, neki žele znat gdje sam nešto kupila, neki žele da im pomognem da njihova mačka postane “Mačka mjeseca Grada Bjelovara” - i sigurna sam da većina njih breskvu smatra isključivo namirnicom za konzumaciju u prehrambenom smislu.

Tu i tamo se nađe netko tko me ima potrebu divljački izvrijeđat, ali sve bolje svladavam gradivo da je u 2020. sasvim prihvatljivo takve stvari samo preselit u “spam.” 

Neki ujutro popiju rakijicu za “dezinfekciju tijela”, neki stisnu block za dezinfekciju mozga - i jedno i drugo ima benefite za zdravlje. I većinom je block već sasvim dovoljan da se u roku od nekoliko minuta više ni ne sjećam ružnih stvari. 

A zna ih bit, znaju bit detaljne i okrutne - internet trpi svašta što muda na tramvajskoj ne trpe. 

I svejedno, čak i kad su jako detaljne i maliciozne, svejedno uspijem napravit da me brzo napuste i izađu mi iz glave. 

Ova sljedeća me ne napušta već dva dana. Nije duga ni detaljna, ali je moguće najokrutnija stvar koju sam pročitala u svom inboxu. Došla je u nedjeljno popodne na blagdan Svih svetih. 

Noć prije je bila Noć vještica i objavila sam maskirane slike. Prvo prošlogodišnju, kad smo prijateljica i ja bile “The Brady twins” iz filma “The Shining”, a onda i ovogodišnju sliku s dvije maske - jedna je Jigsaw iz Slagalice strave, druga “V” iz Vendette. (Iz knjige “V for Vendetta”, za potrebe zadaćnice). Na slici pijemo sokić, onaj old school, u mekanoj ambalaži - se sjećate vremena kad bi na kraju slamkom napuhali praznu ambalažu, stavili ju na pod i skočili da sve “eksplodira”? Good times.

Uglavnom, Halloween.

Kao klinka sam uvijek bila ljubomorna na djecu u američkim filmovima koja bi na zadnju noć najljepšeg mjeseca u godini hodala kvartom u lovu na slatkiše - voljela sam i Maškare, ali bilo mi je drago kad je i do nas došetala Noć vještica u pratnji bundeva, horror filmova i maskiranih partya. 

“Maskirani party” zvuči puno drugačije kad to izgovoriš u 2020. 

Ove godine je sve drugačije, čak se i smanjio broj ljudi koji su se ljutili na moju masku - vjerojatno zato što se na maske ljutimo još od veljače, pa ove za Noć vještica manje bodu u oči.

Jedna osoba mi je javila da slavim ubijanje “dijece” - što zvuči tužno, ali barem su “djeca” ostala netaknuta - i to je bilo to. Nitko drugi. Inače ih bude puno više.

Bilo mi je drago jer, koliko god se ponekad čovjek može “zabavit” čitajući teorije zavjere, ipak mi je nekako žao kad vidim da se netko uzrujao.

Jbg, postoje ljudi koji misle da je Halloween odvratan običaj koji, između ostalog, slavi ubijanje djece i žao mi je što ih boli kad vide da ga ljudi slave. Razumijem otkud dolazi njihova bol, razumijem i da je njihovo pravo da vjeruju u nešto u što ja ne vjerujem. 

Razumijem i da netko ima potrebu objasnit nekom zašto možda ne bi trebao slavit Halloween, to se isto smije ponudit. 

Svašta razumijem, ali ovo što sam dobila u inbox u nedjelju, na dan Svih svetih, ne mogu razumjet.

Zdravo Marijo, nemilosti puna. Marija se zove, btw, ova djevojka koja me pitala jesam li sretna što je netko nekome odrubio glavu. Lijepa je, mlada, s profilom prepunim slika Isusa, što je meni sasvim ok - svejedno mi je kome je na profilu Isus, a kome Pokemoni dok god je taj netko normalna, dobra osoba. 

Marija izgleda kao da je dobra - mlada je, lijepa, nasmijana na fotkama, sjaji kao svježe oprana nektarina (nadam se da se nitko nije uzbudio). Vjerojatno se uvijek prekriži kad prolazi pored crkve, vjerojatno tad djeluje kao da je još bolja osoba. 

Vjerojatno nitko ne bi rekao da Marija u nedjelju popodne, na blagdan Svih svetih, prakticira okrutnost po inboxima. 

“Sretni?” - ako ništa drugo, lijepo je da se osobi koju ne poznaje obraća s “vi.”

Marija, koja me ne poznaje, pretpostavlja da sam SRETNA jer je netko nekome odrubio glavu - i to mi je javila jer želi da znam da zna da sam sretna. Ne poznaje me, ali pretpostavlja da mi je drago - mora mi bit drago jer slavim demonski Halloween. 

Ne mogu izbacit Mariju iz glave već dva dana - ne samo zato što je u samo jednoj riječi uspjela pokazat više okrutnosti nego što neki uspiju u njih 400, nego zato što vjerojatno nema pojma da je okrutna. Vjerojatno okrutnija nego Jigsaw u svih 8 nastavaka Slagalice strave zajedno. 

Uvjerena sam da nema pojma, uvjerena sam da joj to nikad ne bi ni palo na pamet - okrutni su oni koji za zabavu navlače maske na lice jer Marija tako vjeruje.

Uvjerena sam da ju nitko nikad neće moć uvjerit u suprotno. 

Ja joj nikad neću moć objasnit da možeš bit dobra osoba iako se jednom godišnje maskiraš u demona, ni da su često puno strašniji oni demoni koji se ostatak godine maskiraju u ljude. 

A što bi se dogodilo da je situacija obrnuta? 

Da se Mariji netko javi u inbox i pita ju je li sretna kad se manifestira novi pedofilski skandal u teamu kojem pripada? 

Rekla bi da su to izolirani slučajevi, da u svakom teamu ima nekoliko luđaka.

Ima, naravno. 

I naravno da su izolirani slučajevi.

Kao što u teamu Isus ima luđaka koji u njegovo ime rade odvratne, nezamislive stvari, ima ih i u teamu Halloween - ostali iz teama Isus su normalni, dobri ljudi, mi ostali iz teama Halloween samo stavljamo maske čudovišta jer nam se sviđa tradicija. 

To što je “tuđa” tradicija je nebitno - i pizza je tuđa tradicija pa ju trpamo u sebe kao da ne postoji sutra. Sigurna sam da se i u Maškarama mogu pronać diskutabilni elementi upitnih poganskih običaja, ali sigurna sam i da se većina ljudi samo želi dobro zabavit i malo zaboravit na svijet oko sebe. 

Svaki team ima svoje zle, okrutne luđake, a najopasniji među njima su oni kojima često nikad ne bi ni palo na pamet da su okrutni.

Mariji to neće past na pamet nikad, sigurna sam, a ipak, čini mi se da je među okrutnijim osobama na koje sam ikad naišla.

Samo okrutnoj osobi može past na pamet da je netko sretan zbog nečije odrubljene glave i samo se okrutna osoba u nedjelju popodne naslađuje tragičnim vijestima koje je prilagodila da joj pašu kao argument za neometano prakticiranje vlastite zlobe.

Ne bi me čudilo da negdje postoji i neka Marija koja se na isti način naslađuje zbog terorizma u Beču -  po inboxima onih koji to prema njenoj procjeni zaslužuju. Možda čak i ova ista Marija.

(Btw, probajte preko bilo kojih 7 ljudi u svijetu doć do osobe koja je Halloween pretvorila u Hell + Wien i pronašla “istinu koju mediji prešućuju” or some similar shit).

Ne mogu izbacit Mariju iz glave već dva dana jer me prestrašila jače od ijednog horor filma koje sam gledala na Halloween - ona će svoju djecu učit da su SVI koji se maskiraju na Noć vještica loši, okrutni ljudi koji se vesele odrubljenim glavama, a vjerojatno i da su svi okruženi slikama Isusa dobri. 

Čak i kad su okrutni kao Marija. 

Možda će ih učit i da je ok bit okrutan prema ljudima jer žive drugačije od tebe.

I prije nego što na sebe navučem bijes ljudi koji misle da pljujem po Kršćanstvu - ni blizu, samo izražavam strah od onih koji prakticiraju okrutnost maskirani u simbole koji predstavljaju dobro.

Strah me svijeta u kojem je moguće da normalna osoba s maskom za Halloween neupućenom promatraču ponekad izgleda strašnije nego jedna lijepa, mlada, obična Marija koja svoju okrutnost maskira u “dobro.”

Baš kao što je penis u breskvi strašnija pomisao od penisa u inboxu, iako je zapravo obrnuto.

(Znam da je ovo loš primjer za usporedbu jer su obje stvari grozan prizor, samo sam vas htjela podsjetit da smo i o tome pričali).

Ne mogu izbacit iz glave Mariju koja misli da se svijet mora bojat mene u maski, a ona je u svojoj toliko strašnija.

Nedjeljom popodne, okrutna i nemilosti puna, pod maskom “dobrote.”

Veselim se danu kad će postati jasno da ne ratuju Kršćani protiv Halloween-aša ni Katolici protiv Muslimana, nego normalni protiv luđaka. 

Svaki team ima i jedne i druge.

Ali kako da to objasniš Mariji u nedjelju popodne?

Nikako.

Rakija za dezinfekciju tijela, block za dezinfekciju uma. 

Sretan ostatak tjedna svima, kojem god teamu pripadali.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva