Miss7 Blog 02. listopada 2020.

Kakva žena želiš biti? Kakva osoba, čovjek? Kakav svijet, kakvu Hrvatsku želiš pomoći kreirati?

Pixsell/Marko Prpić.

Iscijedimo li naranču, što ćemo dobiti? Sok od naranče, a ne od jabuke, zar ne?

Ono što želim reći jest da ne možemo biti nešto što nismo. Oduvijek smo u svojoj srži to što jesmo, bez obzira koliko to dugo, manje ili više uspješno skrivali od drugih.

Pa je tako čini se, nažalost, i u Hrvatskoj: sve godinama ovako kako jest i posljednjih dana, samo se to dosada vještije skrivalo.

Ipak, baš me sve jako pogodilo, priznajem.

Sve je tako pogrešno, na toliko razina.

Smijali su mi se ovih dana i neki ljudi oko mene, nazivali me zadnjom naivkom uz komentare - pa zar ja ne znam da se tako svi poslovi rješavaju (ne znam, ja ih tako ne rješavam, a ni neću), a u jednom društvu sam čak i čula - pa i ja sam bila u Klubu…

Činjenica jest da postoje dvije Hrvatske.

Jedna je u ilegalnim klubovima, jede ostatke hrane, daje mito, zabavlja se u društvu dama noći, a drugu čine cure i dečki poput IT ekipe koji se jedva sudržavaju prasnuti u smijeh dok slušaju gluposti u TV emisiji u kojoj konačno gostuju. I ne samo oni, na tisuće njih iz raznih industrija, oba spola, različite dobi. Imala sam privilegiju na stotine njih upoznati i razgovorati s njima o njihovom poštenom i legalnom putu do uspjeha unatoč svemu i svima u sklopu Business cafe projekta kojeg vodim 10 godina.

Jedna Hrvatska vrijeđa žene koje su legitimno izabrane u Sabor na osobnoj razini, druga šuti i radi, plaća (previsoke) poreze itd.itd.

Kako moja prijateljica uvijek kaže, nama ne treba samo promjena ljudi na vlasti, nama treba promjena odnosno transformacija svijesti. Mentalni sklop ekipa, mentalni sklop. Trebamo drugačije razmišljati pa ćemo tada i kreirati drugačiji sistem.

Nama trebaju ljudi kojima neće biti u redu jedne mjere propisivati svim drugima, a istovremeno ih ismijavati kršenjem.

Trebaju nam Udruge koje će biti dobrovoljne, a ne čija će članarina biti prisilna jer se to onda zove drugačije - reket.

Inače udrugu čija sam suosnivačica nazivaju galamdžijama jer pokušavamo reći dosta više.

Žene koje se suprostave nazivaju narikačama. One nisu dame. Kao ni one koje su digle srednji prst nedavno. Jer je valjda damski šutiti. A mudrije je ne galamiti nego doći u Klubove i dogovoriti se što god.

Žene koje u svom talk showu obuku haljinu s dekolteom nisu odjevene prikladno za goste, za svoje godine što li…

Trebaju nam mediji koji neće istovremeno objavljivati tekstove o osnaživanju žena i oglase iza kojih evidentno stoji prostitucija.

Trebaju nam ljudi koji preuzimaju odgovornost. Koji su vjerodostojni i čija su djela i riječi u skladu.

Ako mislite da mi kao pojedinci nemamo utjecaj i da ne možemo ništa promijeniti, varate se. Uvijek nešto možemo.

Pojedinci su uvijek bili ti koji su mijenjali svijet idući kontra glavnih struja.

Evo primjera - znamo već da su majke ključne u odgoju posebno sinova.

Podijelit ću s vama konkretnu crticu iz mog života ovaj tjedan gdje sam vjerujem napravila mali zaokret u slučaju svog sina.

Rane tinejdžerske godine su počele pa s njima i nove ljubavi.

I sin mi priča da mu se sviđa nazovimo je Ana, no Ana se sviđa i nazovimo ga Kreši. I kaže mi sin da mu je Krešo dok su razgovarali o Ani rekao da će mu dati/prepustiti Anu.

Ja pitam sina i što si mu ti odgovorio, a on mi odgovara - pa rekao sam mu ok.

A ne, ne, ne i ne, kažem ja.

Misliš li ti da je Ana predmet, neka stvar koja je Krešino vlasništvo pa ti ju može dati. Moj sin – pa ne.

E, pa onda, valjda će Ana sama odlučiti tko joj se od vas dvojice sviđa, zar ne? – Pa, da.  

Shvatio je.

I to je to, tako nastaju promjene. U malim detaljima, svaki dan. Stalno.

Razmislite o svojim stavovima.

Svi se prečesto identificiramo sa svojim uvjerenjima i razmišljanjima.

Do te mjere da ona doslovce vladaju našim životima.

Spremni smo ih braniti nekad do smrti. (Ako mislite da pretjerujem, sjetite se koliko je ratova vođeno u ime religija i čiji je Bog u pravu).

Spremni smo izgubiti i Facebook i prave prijatelje ako se s nama u datom trenutku ne slažu (znate ono ako si bio na Festivalu slobode, unfrendaj se i slično)

Ali mi nismo naše mišljenje. Možemo ga promijeniti, na način da nam služi povećanju kvalitete života.

Mi smo puno više od naših mišljenja.

Prije svega smo ljudi. S karakterom. Ili bar neki.  

Koliko je zaista u ovom našem svijetu u „šoldima“ sve… pa su neki spremni prodati i dušu… razmislite sami.

Domaća zadaća ovaj puta:

Kakva žena, osoba, čovjek želiš biti?

Kakav svijet, kakvu Hrvatsku želiš pomoći kreirati?

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

Komentari 0